Da li je hotel ili zatvor: Ovo su neka od „najluksuznijih“ mjesta za zatvorenike u svijetu

LISTE Forbes Srbija 10. nov 2024. 15:56
featured image

10. nov 2024. 15:56

Disciplina, ograničena sloboda, minimalistički uslovi odlike su kazneno popravnih sistema. Međutim, postoje i oni zatvori koji prkose svim očekivanjima. Zatvori puni luksuza, raskoši i – slobode. Ponekad ih nazivaju i „zatvorskim hotelima“ jer pružaju drugačije iskustvo od uobičajeno stereotipnih viđenja.

Umjesto mračnih ćelija, oronulih zidova i monotonih rutina, u ovim zatvorima osuđenici imaju pristup širokom spektru aktivnosti. Od vaspitavanja i čuvanja djece, preko rada u automehaničarskim radnjama, pristupa teretani do kurseva umjetnosti, časova joge i kuvanja.

Postavlja se pitanje koja je njihova svrha – sprečavanje broja povratnika ili pak podsticanje kriminala?

1. Bastoj, Norveška

Norveška, kao zemlja koja se fokusira na promjenu, a ne na kaznu, poznata je po svojim kaznenim ustanovama slobodnog tipa. Tako je zatvor na norveškom ostrvu Bastoj prepoznatljiv kao ustanova sa „minimalnim obezbjeđenjem“.

Iako važi za zatvor visoke bezbjednosti, teško je ustanoviti da je uopšte riječ o zatvoru. Ostrvo je ispunjeno poljoprivrednim zemljištem, plažama, šumama.

Ćelije imaju televizore, računare, kupatila. I ono što je najzanimljivije – ne postoji nikakva ograda. Zatvorski život odvija se na ostrvu, u bungalovima, u kojima živi do šest ljudi. Svako ima svoju sobu, a dijele kuhinju i druge prostorije. Veliki dio slobodnog vremena provode radeći na farmi, čuvajući životinje, uzgajajući povrće ili učeći se novim zanatima.

Iako se ovdje nalaze silovatelji i ubice, čini se da je gubitak slobode jedina kazna koju trpe. Sistem ih podstiče da rade i zarađuju novac kojim kasnije mogu da kupuju namirnice. Od raspoloživih poslova tu je rad u štalama gdje se brinu o konjima, radionica za popravku bicikala, radionica za obradu drveta, perionica i održavanje imanja čistim. Neki zatvorenici voze i trajekt kojim se prevoze porodice i prijatelji osuđenika. Drugima je čak dozvoljeno da ostanu preko vikenda u apartmanima za posjetioce.

Tu su i škola, biblioteka i crkva. Velika pažnja se pridaje i sportu, gdje zatvorenici imaju fudbalski teren, a zimi se podstiče skijanje na kros stazi.

Zatvorenici tretirani kao ljudi

Zbog toga ovaj zatvor mnogi kritičari nazivaju „luksuznim“, a o tome je govorio i upravnik zatvora Kvernvik Nilsen za CNN.

„Pa šta ako smo ovdje napravili kamp za odmor za kriminalce? Trebalo bi da smanjimo rizik od ponavljanja krivičnih djela, jer ako to ne uradimo, koja je svrha kazne, osim naginjanja primitivnoj strani čovječanstva“, objasnio je.

Reklo bi se da im to i uspijeva. Prema pisanju Forbesa, Norveška ima najnižu stopu ponavljanja krivičnih djela u Evropi.

Veliku prednost zatvorenici vide u tome što su „tretirani kao ljudi“. Pruža im se odgovornost i povjerenje, a život izgleda nalik životu na selu, u zajednici u kojoj svi moraju da rade.

„Znamo da smo zatvorenici, ali ovdje se osjećamo kao ljudi“, naveo je jedan od zatvorenika za Gardijan.

Norveška nema smrtnu, a ni doživotnu kaznu. Maksimalna kazna zatvora iznosi 21 godinu, ali su zatvorenicima obično pružene obrazovne i radne obuke.

„U zatvorenim ustanovama držimo ih zaključane nekoliko godina i onda ih pustimo napolje, a da nisu imali pravu odgovornost za rad ili kuvanje. Po zakonu, zatvorska kazna nema nikakve veze sa stavljanjem u užasan zatvor da biste patili. Kazna je to što gubite slobodu. Ako ljude tretiramo kao životinje dok su u zatvoru, vjerovatno će se ponašati kao životinje. Ovdje im ukazujemo pažnju kao ljudima“, rekao je jedan od stražara za Gardijan.

Da biste služili kaznu u ovom zatvoru, morate da podnesete zahtjev koji se sastoji od obećanja da nakon izlaska nećete počiniti slična djela. U slučaju pokušaja bekstva, zatvorenik se šalje u jedan od najoštrijih zatvora.

2. Halden Prison, Norveška

Foto: Shutterstock

Zamislite zatvor u kome se čuvari voze na trotinetima. Upravo jedan takav zatvor smješten je u Norveškoj, usred šume. Prepoznatljiv po reputaciji „najhumanijeg zatvora“, ljudi ga često zbog dizajna porede i sa skandinavskim butik hotelima. Ovaj zatvor dobio je i nagradu za najbolji enterijer. Bijeli laminirani stolovi, velike sofe i elegantne stolice doprinose ljepoti unutrašnjosti.

Svaka ćelija ima sopstveni toalet i tuš kabinu, frižider, radni sto i TV. Prozori nemaju rešetke, a pogled se pruža prema šumi. Dvorište je ograđeno visokim zidom od više od sedam metara. Nema bodljikavih žica, a na svakoj strani zida nalaze se senzori za detekciju pokreta. Kamere su diskretne, jedva da se mogu razaznati.

Zatvorenici u ovom zatvoru, kao i u Bastoju imaju časove joge, rade kao automehaničari, kuvari ili stolari i imaju prava kao i svaki norveški građanin.

Čuvari su za medije istakli da svaki zatvorenik mora biti kažnjen, ali i da se ne smije ispustiti iz vida da su oni prije svega ljudska bića i da moraju imati ista prava, kao i bilo ko u Norveškoj. U ovom zatvoru možete i da se obrazujete i dobijete diplomu, kako biste nakon odslužene kazne mogli da pronađete posao.

Tako oni koji imaju djecu mogu da apliciraju za program „Tata u zatvoru“, nakon čega, ukoliko prođu sve potrebne provjere, mogu da provedu nekoliko noći sa partnerom i djecom u maloj brvnari unutar zatvorskog kompleksa.

Većim dijelom dana su zaključani. Iz ćelija izlaze u 7:30, na radnom mjestu su do 20:15, a ćelije se zatvaraju u 20:30. Imaju i jedan sat odmora u ćelijama poslijepodne.

3. HMP Addiewell, Škotska

Zatvor u Škotskoj HMP Addiewell često se u medijima etiketira kao „luksuzan“. Reklo bi se da je tako jer se najviše pažnje pridaje ličnom rastu i razvoju zatvorenika, gdje se sa prestupničkim ponašanjem suočavaju kroz učenje. Znanje, vještine i kvalifikacije ključni su elementi koji se njeguju, kako bi im upravo ovi elementi, nakon izlaska, pružili uspješnu reintegraciju u društvo.

Četrdeset sati nedjeljno odvojeno je za učenje i vještine, zaposlenje i programirane intervencije, piše na sajtu zatvora.

Na sajtu se još navodi da je svrha ovog zatvora „mijenjanje života nabolje smanjenjem ponovnog prestupništva i poboljšanjem kvaliteta života onih koji su pod nadzorom i brigom“.

„Menadžment slučajeva stavlja zatvorenika u centar cjelokupnog sistemskog pristupa i fokusira se na to šta će se desiti nakon oslobađanja, kao i na ono što se događa u zatvoru. Proces menadžmenta slučajeva predstavlja kanal za sve aspekte puta zatvorenika, od prijema do povratka u zajednicu, povezivanjem sa zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem, radnim grupama i programima za prevenciju prestupničkog ponašanja“, piše na sajtu.

Smještajne jedinice su moderne i u odnosu na standardne zatvore pružaju više komfora i privatnosti. Osim toga, veliki značaj pridaje se kontaktu sa porodicom, radi jačanja emocionalnih veza prilikom reintegracije zatvorenika u društvo po izlasku na slobodu.

Zatvorenici imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, uključujući i mentalno zdravlje, a sve to obezbjeđuje im Nacionalna zdravstvena služba koja svoje usluge pruža svim zatvorima u Škotskoj.

4. Justice Center Leoben, Austrija

Foto: Wikimedia

Prvi znakovi toga da Justice Center Leoben u Austriji nije tipičan zatvor ogleda se u njegovoj arhitekturi. Kada biste prošli pored zgrade, inače sagrađene od betona i stakla, vjerovatno biste pomislili da se radi o nekom poslovnom prostoru. Međutim, u njoj se nalaze ljudi osuđeni za teška krivična djela.

Kao i sve prethodne, i ova zatvorska ustanova se bazira na poštovanju ljudskog dostojanstva.

Gotovo svaka ćelija izgleda kao mali, jednosoban stan, što često izaziva gnijev u javnosti širom svijeta. Tu su privatno kupatilo, kuhinja i televizor. Košarkaški tereni, spa centar, teretane na otvorenom, ali i prostor za šetnju i druženje, nezaobilazan su dio ovog zatvorskog kompleksa.

„Zatvor sa pet zvjezdica“, prvenstveno je bio osmišljen za zatvorenike koji su počinili „nenasilne prekršaje“. Međutim, danas se polovina zgrade koristi i kao sudnica.

Prema pisanju medija, ovo je zatvor u kome nikada nije zabilježen nijedan pokušaj bekstva. Razlog se ogleda upravo u tome što zatvorenici imaju sve što im je potrebno.

5. Aranjuez Prison, Španija

Ovo je zatvor za porodice. Da, dobro ste pročitali. Iako na prvi pogled zvuči „humano“, kada je riječ o doprinosu emocionalnom blagostanju roditelja i djece, mnogi korisnici društvenih mreža ne misle da je ovo idealno rješenje.

U ovom zatvoru, osuđenici imaju pravo na posebne prostorije u kojima žive sa partnerom i detetom. Miki Maus, Paja Patak i porodične fotografije ukrašavaju zidove ove ustanove. Bračni krevet, krevetac, igračke, kupatilo i prozor koji gleda na slobodu sastavni su dio „porodičnog zatvora“.

U zatvoru boravi nekoliko roditelja sa svojom djecom. Ona se međusobno igraju, a zatvor je jedini svijet koji poznaju. Ujutru ih stražar budi, a uveče, poslije dana provedenog u igri, ponovo se vraćaju iza rešetaka.

Djeca mogu da ostanu u ovom zatvoru do treće godine, zatim odlaze kod rođaka ili u socijalnu službu, a roditelji se vraćaju u obične ćelije.

Stručnjaci tvrde da, bez obzira na „idealne okolnosti“, djeca ne bi trebalo da provode vrijeme iza rešetaka. Tvrde da je to pogrešno mjesto za razvoj djeteta, budući da je odsječeno od ostatka svijeta.

6. Champ Dollon, Švajcarska

Iako se suočava sa nizom problema u vidu prenatrpanosti zatvora, Champ Dollon se svrstava među „luksuznije“. Razlog zašto je u javnosti prepoznatljiv kao takav, jeste infrastruktura i arhitektura koja obuhvata moderne prostorije.

Čistoća i higijenski uslovi su na visokom nivou, a kao i u prethodnim zatvorima koje smo naveli, poštuju se ljudska prava i dostojanstvo zatvorenika.

Dostupne su teretana i sportski sadržaji, poput terena za košarku i stoni tenis, a tu su i obrazovni programi i kursevi koji pomažu zatvorenicima da steknu nove vještine.

Svaka ćelija ima velike prozore, što omogućava dnevnoj svjetlosti da dopre u prostorije i doprinosi luksuznom ambijentu.

7. Soumenlinna, Finska

Foto: Shutterstock

Zamislite zatvor na otvorenom koji je smješten na teritoriji koja se nalazi na UNESCO listi svetske kulturne baštine. Zatvor koji više podsjeća na srednjovekovnu čaršiju, budući da se nalazi unutar tvrđave na arhipelagu blizu Helsinkija.

Nema visokih zidova, rešetki na prozorima, ali ni čuvara koji nadgledaju zatvorenike. Sloboda kretanja i učestvovanje u radnim projektima sastavni su dio zatvorskog života. Kao i prethodni i ovaj zatvor priprema osuđenike za povratak u društvo, te se fokusira prije na rehabilitaciju, nego na kaznu.

U ovom zatvoru obično su smješteni ljudi koji su počinili blaže prekršaje ili su na kraju odsluženja kazni, tako da je vjerovatnoća da će pobjeći ili počiniti nova krivična djela veoma mala. Ovdje dolaze kako bi se pripremili za povratak u društvo, stekli radne navike i nove vještine.

Tvrđavu, koja je prethodno sagrađena kao vojno utvrđenje, sada održavaju zatvorenici. Mnogi od njih rade na restauraciji, ali po strogo utvrđenim pravilima.

Popravke drvenih brodova, građevinski projekti i održavanje pejzaža tipični su poslovi koje obavljaju ovdje. Rad traje osam sati, nakon čega imaju slobodno vrijeme.

8. Solentuna, Švedska

Privatno kupatilo, TV, sto za rad i sobe nalik skromnim studentskim domovima omogućavaju zatvorenicima da se osjećaju dostojanstveno. Ono što je zanimljivo jeste da oni koji borave ovdje mogu sami da odrede svoj raspored. Doduše, on je pod nadzorom.

Većinu vremena provode u određenim aktivnostima – joga, kreiranje umjetničkih djela, u zanatskim radionicama, teretani i slično. Tu su i kursevi obrade drveta, elektronike, informatike i kulinarstva. Ovdje zatvorenici mogu da nastave školovanje, stiču diplome i sertifikate.

Tu je i pristup internetu, prvenstveno u edukativne svrhe.

Kontakt sa porodicom i prijateljima je i više nego obezbijeđen. Oni mogu ostati u apartmanu, unutar zatvorskog kompleksa, tokom vikenda, što doprinosi očuvanju porodičnih veza.

Iako djeluje da je život ovdje lagodan i da je zatvorenicima dopušteno da rade šta god požele, to ipak, nije tako. Svaka prostorija u zatvoru pokrivena je kamerama i senzorima. Osim toga, koriste se i kartice radi kontrole pristupa određenim prostorijama.

9. JVA Fuhlsbüttel, Nemačka

U zatvoru JVA Fuhlsbüttel u Njemačkoj velika pažnja usmjerena je na privatnost zatvorenika, te svaki od njih ima sopstvenu sobu i kupatilo u okviru iste.

Tu su i zajedničke prostorije, kao što su sportske sale, prostori za druženje, što doprinosi poboljšanju fizičkog i mentalnog zdravlja i kome se posebno pridaje velika pažnja. Za sve zatvorenike obezbijeđena je redovna medicinska i psihološka podrška, budući da veliki broj pati od anksioznosti i depresije.

U ovom zatvoru često se organizuju i sportski turniri, kao i rekreativne aktivnosti.

Život u uslovima koji nisu preterano restriktivni omogućava zatvorenicima da se osjećaju prijatno, budući da su sigurnosne mjere diskretne.

I ovdje se obavljaju različite poslovi koji donose zaradu, uključujući rad na održavanju imanja, ali i poslove u radionici.

10. San Pedro, Bolivija

Zamislite da za svoju zatvorsku ćeliju morate da platite. Upravo na taj način funkcioniše zatvor San Pedro u Boliviji. Da biste boravili ovdje, zatvorsku ćeliju morate da kupite ili iznajmite, a one variraju u kvalitetu i cijeni. Od „luksuza“ – ćelija sa kupatilima, kuhinjama, dodatnim pogodnostima do onih skromnijih.

Unutar zatvora postoje različite prodavnice, restorani i zanatske radnje. Zatvor ima i pekare, frizerske salone i male hotele za posjetu. Kao i u zatvoru Aranjuez, i ovdje zatvorenici mogu da žive sa svojom porodicom i djecom. Djeca mogu da izlaze i van zatvora, onda kada idu u školu.

Iako nema mnogo stražara, pravila se moraju poštovati. „Stariji zatvorenici“, odnosno oni koji su tu duže, zavode red i vode računa o rješavanju konflikata među ostalim zatvorenicima.

Nekada je ovaj zatvor privlačio turiste širom svijeta. Oni su plaćali vodiče koji su ih sprovodili kroz zatvor i objašnjavali im kako sistem funkcioniše. Kasnije su ove ture zabranjene iz bezbjednosnih razloga.

Takođe, ovaj zatvor poznat je i po problemima sa proizvodnjom i distribucijom droge unutar zatvorskih zidina. Zbog toga je ovaj zatvor prepoznatljiv i po reputaciji zatvora u kome vlada anarhija.

Hristina Kovačević, Forbes Srbija