Zašto je uvođenje turističke takse u Veneciji kontroverzna politika

Venecija je nedavno počela da naplaćuje ulaznu taksu, takozvani turistički porez, za dnevne posjetioce u periodu od 25. aprila do 14. jula. Taksa od pet eura može se platiti jednom i omogućava pristup Veneciji i manjim ostrvima Venecijanske lagune tokom dana. Putnicima koji borave u privremenom smještaju u tom području biće naplaćen porez zajedno sa troškovima smještaja, a oni koji ne borave u smještajima koji regulišu taksu za njih, moraće da nose dokumentaciju koja dokazuje da su platili taksu.

Venecija je grad poznat po jedinstvenoj arhitektonskoj ljepoti, renesansnoj istoriji i kulturnom značaju, kao i uobičajena turistička destinacija za posjetioce iz cijelog svijeta. Od svojih kanala do istorijskih zgrada i kulturnih događaja, upravljanje gužvama i očuvanje lokalne infrastrukture su stalni izazovi.

Da bi ublažili ove troškove, lokalne vlasti su uvele turističku taksu, zvanično nazvanu pristupna taksa, kako bi regulisali priliv posjetilaca i internalizovali eksterne efekte koje stvara masovni turizam u Plutajućem gradu.

Obeshrabrenje za izletnike

Uvođenjem takse za sve turiste koji ulaze u Grad Kanala, uključujući one koji provode tu samo nekoliko sati, grad može da obeshrabri goste koji planiraju samo kratku posjetu — i, prema tome, namjeravaju da potroše malo unutar granica grada.

Pristupna taksa može biti prilagođena gužvi, sa većim troškovima tokom sezone i nižim tokom vansezonskih mjeseci ili kada dnevni prag posjetilaca nije prekoračen. Dinamičan cjenovni model može učiniti dnevne izlete posebno skupim tokom kulturnih događaja ili drugih dana sa visokom tražnjom. Ovo gura dnevne posjetioce u vansezonu i smanjuje gužve, dok daje prioritet posjetiocima koji će vjerovatnije potrošiti dodatno vrijeme i novac u gradu.

Primanje i trošenje

Pristupna taksa se prikuplja putem nekoliko mehanizama, uključujući direktno prikupljanje od strane Grada i integraciju sa postojećim troškovima prevoza. Turisti će biti provjeravani na ulaznim mjestima i mogu biti provjeravani nasumično i na drugim mjestima.

Prihod generisan programom pristupne takse biće korišćen za finansiranje kontinuiranog održavanja infrastrukture i kulturnog nasljeđa, što može biti posebno opterećeno rastom turizma. Ova politika direktno povezuje taksu sa očuvanjem samih elemenata koji u početku privlače posjetioce – savršen primjer internalizacije, putem oporezivanja, eksternih efekata koje generiše turizam.

Kontroverze

Pristupna taksa nije bez kontroverzi – uključujući i među samim Venecijancima. Kritičari tvrde da ova mjera efektivno pretvara istorijski grad u tematski park – i neće riješiti osnovne probleme prenatrpanosti.

Grad je postepeno gubio stanovnike, doživjevši pad broj stanovnika od 120.000 od 1950-ih godina. Povećanje broja posjetilaca uglavnom se pripisuje smanjenju populacije, pri čemu masovni turizam preplavljuje infrastrukturu grada. Politika pristupne takse ima za cilj da postigne ravnotežu između zavisnosti grada od prihoda od turizma i njegove sposobnosti da održi populaciju tokom cijele godine. Da li to efektivno postiže ostaje da se vidi.

Andrew Leahey, saradnik Forbesa

Why The Venice Tourist Tax Is A Controversial Policy