Zašto se preduzetnici plaše rasta i biraju mali biznis

Autor: Alexander Visotsky, osnivač akceleratora Business Booster

U dvadesetim se čini da je pred vama vječnost i da možete raditi šta god poželite, griješite i lutate, samo da biste isprobavali život i zarađivali. Ali kako se bliže četrdesete, osvrnete se unazad i pomislite: „Zašto sam se uopšte ovim bavio/la?“.

Želim da podijelim pet zaključaka koje sam i sam platio ogromnom cijenom. To nijesu samo savjeti, već analiza grešaka zbog kojih preduzetnici godinama tapkaju u mjestu.

Greška br. 1. Simuliranje rada umjesto traženja pravca razvoja

Glavni cilj mladog preduzetnika jeste zarada. Međutim, ako zadržite takvu logiku u zrelom biznisu, upadate u zamku besmisla.

Greška je u tome što radite samo radi posla ili novca danas, bez pitanja kuda taj put zapravo vodi. Možete stvoriti uspješnu kompaniju, zarađivati mnogo, a da pritom uopšte ne razumijete šta bi taj biznis dugoročno trebalo da postane. Važno je shvatiti da uspjeh ne zavisi od broja pročitanih knjiga, sati provedenih u kancelariji, pa čak ni od uloženog truda. On zavisi od toga u koji je domen usmjerena pažnja vašeg uma.

Na primjer, provodite dane na letovima kako biste govorili na konferencijama i forumima. To godi egu, izgleda kao dobar PR i stvara privid zauzetosti. Ali to je samo iluzija prioriteta. Za to vrijeme ste mogli usavršavati proizvod čija bi unapređenja donijela rezultate za narednih deset godina.

Zato, ako sebi redovno ne postavljate filozofsko pitanje: „Da li mi zapravo gubimo vrijeme na gluposti?“, rizikujete da to uvidite tek poslije dvadeset godina.

Greška br. 2. Strah od gubitka

Ne možete upravljati onim što se bojite da izgubite. Mnogi preduzetnici prave grešku grčevito se držeći ljudi, projekata ili partnerstava koja su odavno prevaziđena.

Ukoliko u sebi nemate spremnost da mirne duše kažete zaposlenom ili partneru da vam se putevi razilaze, vi zapravo ne upravljate svojim biznisom. Postajete talac odnosa.

Na primjer, vidite gubitke, shvatate da zaposleni potkradaju firmu ili rade sa strane, ali se godinama ne usuđujete da podijelite otkaze ili ugasite čitav sektor. Sve to samo zato što je među radnicima prijatelj vašeg partnera, zato što vam je žao uloženog truda ili zato što vam je neprijatno. Na kraju ostajete sa kolosalnim gubicima.

Sposobnost da brzo ugasite neodržive projekte i rastanete se sa ljudima koji nijesu za vaš tim — to je suština upravljanja.

Greška br. 3. Partnerstvo sa „budalama“

Postoji stara izreka: „Bolje s pametnim izgubiti nego s budalom naći“. Greška mnogih jeste ignorisanje etičkih normi partnera zarad trenutne koristi.

Pod „budalom“ ne podrazumijevam nivo inteligencije, već iracionalnost. To su ljudi koji povlače poteze sa dugoročno štetnim posljedicama: kockanje, krađa, obmana, prevare. Može vam se činiti da privatni život partnera ili njegovi sitni grijesi nemaju veze sa poslom. To je zabluda. Ako je neko nepošten na jednom polju, biće nepošten i u preuzetim obavezama prema vama.

Ako ste ušli u posao sa nerazumnim čovjekom i propali, zapravo ste imali sreće, jer ste se prosto razišli. Ali ako posao procvjeta, završili ste u doživotnom „zatvoru“. Vezani ste uspjehom za osobu čije su vam vrijednosti mrske, u koju nemate povjerenja i od koje u svakom trenutku možete očekivati nož u leđa. Graditi biznis sa onima koji traže trenutnu korist zanemarujući dugoročnu reputaciju – to je strateško samoubistvo.

Greška br. 4. Dogovori bez papira

Zabluda je vjerovati da je usmeni dogovor dovoljan, naročito dok ste sa partnerom na istoj talasnoj dužini.

Ljudi se vremenom mijenjaju. Napredujete, čitate knjige, zarađujete više novca – mijenja se i vaš pogled na svijet. Nakon godinu dana, činjenica koja je djelovala neupitno pri sklapanju posla izgledaće potpuno drugačije za svaku stranu. Bez pismenog traga dogovori počinju da se urušavaju, i to je prirodan proces.

Nije nužan ugovor zapečaćen krvlju i vojska pravnika. Dovoljan je jednostavan pismeni pregled uslova. To ne služi za sud, već da biste imali polaznu tačku za preispitivanje sporazuma. Bez papira ste osuđeni na sukobe.

Istorija poslovanja pamti mnoštvo primjera gdje je izostanak pismenog sporazuma koštao čitavo bogatstvo. Sjetite se braće Mekdonald (McDonald). Godine 1961, prodajući svoju kompaniju Reju Kroku (Ray Kroc), pružili su ruku uz dogovor o tantijemama od 1% profita cjelokupnog budućeg lanca. Bio je to džentlmenski sporazum, koji na Krokovo insistiranje nije unesen u ugovor.

Kao ishod, braća nijesu dobila ni centa od tog iznosa, koji bi se danas mjerio stotinama miliona dolara godišnje. Štaviše, Krok, neobavezan bilo kakvim papirom, otvorio je restoran tik prekoputa njihovog izvornog lokala i istisnuo ih iz posla.

Greška br. 5. Horizontalno širenje zbog straha od vertikalnog rasta

Ovo je, po svoj prilici, glavni razlog zašto preduzetnici biraju mali biznis. Kada dođete do kapitala, tima i prvog uspjeha, javlja se iskušenje da pokrenete još jedan posao ili uplovite u novi startap. To se naziva rasipanjem snaga.

Iza želje za gomilanjem poslova često se krije običan kukavičluk i nesigurnost u sopstvene sposobnosti. Naučili ste kako da vodite preduzeće od 15 ljudi, ali da biste narasli na 150 zaposlenih, morate preći na kvalitativno viši nivo: angažovati skupe rukovodioce, graditi složene sisteme, mijenjati sopstvenu ulogu. To uliva strah i nosi rizik da ispadnete nekompetentni.

Sindrom vječitog „trećaša“

Umjesto da pređete u „četvrti razred“, vi birate da ostanete u „trećem“, tako što jednostavno otvorite još jedan posao u drugoj niši. Među početnicima se osjećate kao šampion, a zapravo se bojite ulaska u krupni biznis.

Mnogi to pravdaju diverzifikacijom. Međutim, pokretanje novog malog posla uvijek predstavlja povećanje rizika, a ne njegovo smanjenje. Prava diverzifikacija su dosadni instrumenti: obveznice, depoziti u pouzdanim bankama, fondovi i nekretnine. Sve ono što donosi 5–6% godišnje i drži u ravnoteži vašu rizičnu osnovnu imovinu.