Plata ili dividende? Pogrešan odgovor na ovo pitanje košta kompanije milione

Autor: Alexander Visotsky, osnivač akceleratora Business Booster

Prvi put sam se sa ovom dilemom suočio prije više od 20 godina, kada sam u svojoj kompaniji spajao dvije funkcije. U ovom članku ću ispričati zašto se podjela uloga i prihoda direktora i vlasnika pokazala ne samo korisnom, već i životno neophodnom, i koje greške preduzetnici najčešće prave pokušavajući da spoje ove dvije funkcije.

Zapravo je sve vrlo jednostavno: direktoru treba isplaćivati istu platu koliku biste plaćali unajmljenom direktoru na tom mjestu. Pri tome, u kompaniji upravljanje finansijama mora biti organizovano tako da se određene dividende, koje nagrađuju vlasnika za njegov rad, redovno raspoređuju. Važno je razumjeti: to su dvije apsolutno različite vrste aktivnosti.

Dva različita posla – dvije različite nagrade

Prvi posao je posao direktora. To je upravljanje rukovodiocima sektora, planiranje, strategija, izvršenje. Slikovito rečeno, direktor je čovjek koji izvlači maksimum iz postojećih tehnologija, resursa, marketinga i svega onoga što već postoji u kompaniji.

Drugi posao je posao vlasnika. To je aktivnost povezana sa strategijom, sa budućnošću, sa privlačenjem investicija, sa tim da kompanija dobija nove proizvode, nove tehnologije i nove pravce razvoja. To je potpuno drugačiji posao koji zahtijeva drugačiji pristup i drugačiju nagradu.

Kako sam prvi put izgradio takav sistem

Otprilike 2002. godine sam se i sam prvi put suočio sa ovim pitanjem, kada sam u svojoj proizvodnoj kompaniji Heroldmaster izgradio sistem upravljanja. Nakon što smo uspostavili finansijski menadžment, dobili smo sistem u kojem su se svake sedmice odvajale određene sume. Dio je išao u stabilne rezerve, a dio u fond za nagrađivanje iz dobiti.

To je bio jedini način da se ostvare rezerve i nagrada za ekonomski rast, ako se to učini obaveznim troškom. Istim kao što su porezi, zakup i druge obaveze kompanije.

Počeli smo da radimo po ovom sistemu i ubrzo mi se javilo ono isto pitanje – koliku platu sebi da isplaćujem, kao vlasniku koji je istovremeno i direktor? Moj partner i ja smo tada odlučili da sebi moramo isplaćivati platu kao stručnjacima.

Ako je, na primjer, dobar direktor za kompaniju naše veličine u tom trenutku na tržištu koštao 1500-2000$ mjesečno – upravo tu sumu sam sebi i odredio kao platu direktora. Sve ostale svoje nagrade primao sam već kao suvlasnik, za ono što sam radio na razvoju kompanije.

Šta je donijela podjela uloga

Ovaj pristup se pokazao veoma pozitivnim. Prilično brzo sam shvatio da je za mene mnogo perspektivnije i zanimljivije, čak i sa stanovišta ličnih interesa i sopstvenog razvoja, raditi na tome da kompanija brže raste, kako bi se dividende uvećavale.

Nakon izvjesnog vremena unajmio sam direktora. A unajmiti ga pokazalo se mnogo lakše, jer je već postojao jasan sistem: jasna plata, uloga i obaveze.

Zašto je spajanje uloga vlasnika i direktora greška

Kada čovjek objedinjuje funkcije vlasnika i direktora, on posao direktora obavlja tek prosječno. Jednostavno je fizički nemoguće kvalitetno obavljati obje uloge.

Čovjek ima ograničenu količinu vremena u toku dana. Da bi obavljao posao vlasnika, koji je povezan sa strategijom i razvojem, on mora na to trošiti značajan dio svog vremena. Ali ako to čini, neizbježno smanjuje kvalitet svog rada kao direktora.

Da je na tom mjestu bio unajmljeni direktor, koji se potpuno posvećuje upravljanju, on bi taj posao obavljao bolje. Zato situacija u kojoj je vlasnik kompanije njen direktor može biti opravdana samo u određenom vremenskom periodu. Ali čim se pojavi prilika, toga se treba osloboditi.

Istraživanja kineskih naučnika, objavljena u naučnom časopisu Frontiers in Psychology, potvrđuju da spajanje uloga vlasnika i direktora smanjuje efikasnost biznisa. Istraživanje na više od 300 preduzetnika iz Kine pokazalo je da vlasnici biznisa koji spajaju upravljanje strategijom, operativnim aktivnostima i razvojem tima doživljavaju preopterećenje ulogama. Ovo stanje dovodi do smanjenja koncentracije, rasta stresa i pogoršanja kvaliteta odluka. Naučnici nazivaju delegiranje ključnim alatom koji vlasniku omogućava da izađe iz operativnog poslovanja i vrati fokus na strateški razvoj kompanije.

Postoji i drugi razlog. Vlasnik je po svojoj prirodi zainteresovan za to da stalno podiže ljestvicu, stvara nešto novo, razvija kompaniju, gura je naprijed. A direktor je, naprotiv, zainteresovan za to da procesi budu stabilni i da se ne dešava previše promjena. Za direktora je svaka inovacija izazov, dodatno opterećenje.

Zato, kada jedna te ista osoba spaja obje uloge, ona uvijek postaje neefikasna i kao direktor i kao vlasnik.

Konflikt interesa unutar jedne osobe

Kada se nalazim u ulozi direktora, meni se, iskreno govoreći, ne slušaju previše ambiciozni planovi vlasnika, jer razumijem da će se meni, kao direktoru, povećati obim posla.

A kada nastupam u ulozi vlasnika, onda razmišljam o tome da ću poslije ja sam, kao direktor, morati sve to da realizujem. Kao rezultat toga, počinjem da kočim sebe i da ograničavam sopstvenu kreativnost i inicijativu.

I to dovodi do toga da istovremeno nanosim štetu i budućnosti kompanije i njenoj trenutnoj efikasnosti. Zato se toga treba osloboditi što je ranije moguće.

Kako se toga osloboditi

Najjednostavniji način je uvesti sistem upravljanja i unajmiti direktora. To omogućava vlasniku da pređe na upravljanje kroz sistem, а ne kroz lično učešće.

Kada se izgradi sistem, dešava se prava magija. Vlasnik gleda direktora koji upravlja kompanijom i odjednom vidi koliko je nerealizovanih mogućnosti u biznisu.

On shvata da postoje desetine pravaca za razvoj koje ranije jednostavno nije primjećivao. Pojavljuju se vrijeme, energija i kreativnost. Javlja se osjećaj da se pred tobom otvara novi svijet, novi život, nova budućnost kompanije.

I to ne zato što je sam čovjek postao drugačiji, već zato što je jednostavno izašao iz operativnog poslovanja. Dobio je vrijeme i snagu da pogleda biznis sa strane i u tom trenutku počinje da realizuje svoj potencijal u punoj mjeri.

Upravo to i smatram glavnim ciljem razvoja preduzetnika – ne samo zarađivati novac, već izaći na onaj nivo na kojem može da upravlja kompanijom kao vlasnik i da stvara vrijednost, а ne da gasi požare.