Istra priprema teren za gradnju vjetroelektrana na moru, tri su potencijalne zone
U Hrvatskoj još ne postoje projekti vjetroelektrana na moru – poznato je tek da Ina uz evropsku podršku radi na jednoj studiji izvodljivosti za sjeverni Jadran koja bi trebalo biti gotova 2025. godine – ali Istarska županija i Istarska regionalna energetska agencija IRENA nedavno su krenule u izradu smjernica za razvoj takvih vjetroelektrana te za mart najavljuju da će biti održana i prva javna rasprava.
Naravno, jedna od najzanimljivijih tačaka je – gdje bi se tačno mogli postavljati veliki vjetrogeneratori, čiji su stubovi obično visoki 100 metara, a mogu biti i viši.
Prema onome što su odgovorili na pitanja Forbes Hrvatska, na radionicama za pripremu smjernica održanim u februaru predstavljene su tri potencijalne zone za vjetroelektrane na moru, pojedinačnog obuhvata od 200 kvadratnih kilometara.
„Dvije od navedenih zona nalaze se u isključivom privrednom pojasu zapadno i jugozapadno od istarskog poluostrva, dok se treća nalazi južno unutar teritorijalnog mora pod nadležnošću Skupštine Istarske županije“, rekla je Doris Pajković iz IRENA-e.
Tri zone: Važna brzina vjetra i morsko dno
Te su zone, napominje, detektovane primarno imajući u vidu brzinu i gustinu vjetra te batimetrijske karakteristike (one se odnose na morsko dno), a izostavljena su područja međunarodnih pomorskih koridora, postojećih koncesionih područja za eksploataciju ugljovodonika, zaštićena morska područja te područja Nature 2000.
„Pri definisanju potencijalnih zona interesa uzeta je u obzir i mogućnost spajanja na elektroenergetsku mrežu. Druga ograničenja, prepreke i prilike predmet su radionica“, poručuju iz IRENA-e. Napominju i da cilj morske vjetroelektrane „nije maksimiziranje proizvodnje električne energije, već maksimiziranje zbira proizvodnih učinaka svih relevantnih privrednih sektora uz poboljšanje stanja morskog ekosistema“.
Inu u svojim odgovorima nisu pominjali (o njenom potencijalnom projektu je Forbes Hrvatska već pisao), ali su naveli da se smjernice izrađuju u sklopu COOPwind inicijative, za čije je sprovođenje osigurano finansiranje Fonda za bilateralne odnose EGP i Norveškog finansijskog mehanizma za razdoblje 2014. – 2021. godine.
Kapacitet od 500 megavata
Andro Bačan, istraživač u Energetskom institutu Hrvoje Požar, koji kao stručnjak učestvuje u izradi smjernica, takođe, napominje da još nije definisana precizna lokacija vjetroelektrane te da se načelno radi o kapacitetu od oko 500 megavata.
„Predložena je lokacija 50-ak kilometara južnije od rta Kamenjak, ali tačna lokacija će se odabrati na osnovu više kriterijuma, u sklopu izrade prostornih planova (Istarska županija i Isključivi ekonomski pojas). To je svakako posebno zahtjevan zadatak koji se mora zasnivati na nizu ulaznih podataka, posebno oko stanja okoline”, odgovorio je na upit Forbes Hrvatska.
Na pitanje o samoj vjetroelektrani i turbinama odgovara da će se to draftovati u daljim fazama razvoja projekta, pa je sada teško reći nešto konkretno o načinu izrade i visini stuba, ali navodi primjer vjetroagregata Simens Gamesa SG14-236 snage 14 megavata koji ima prečnik rotora od 236 metara. “Dok dođe do gradnje, ja bih očekivao i veće mašine, kako dimenzija tako posljedično i snage”, kaže Bačan.
Napominje da u ovom trenutku, budući da se ne zna tehničko rješenje i nema detaljnih ulaznih podataka, “nije moguće nedvosmileno kvalifikovati uticaj na okolinu i prirodu. Za procjenu tih uticaja, posebno na području sjevernog Jadrana, biće potrebno sprovesti veći broj ciljanih istraživanja“.
Nužno jačanje prenosne mreže
Što se tiče ekonomskih benefita, smatra da oni mogu biti višestruki, posebno ako se na vreme uključi domaća industrija. Dodaje da bi paralelno s tim projektom trebalo da ide i jačanje prenosne mreže, odnosno povezivanje Istre 400 kilovoltnim dalekovodom s ostatkom Hrvatske, a taj je zahvat naveden u desetogodišnjem planu Hrvatskog operatora prenosnog sistema (HOPS).
Dodajmo tome da se u najnovijem izvještaju Evropske mreže operatora prenosnih sistema (ENTSO) spominju i ti planovi HOPS-a, a vezani su za razvoj morskih vjetroelektrana za područja istočnog Sredozemlja i Crnog mora. U tom se izvještaju spominje i zaštita prirode, odnosno napominje se da je u Jadranskom moru ustanovljeno čak 266 morskih područja u sklopu ekološke mreže Nature 2000 (to je 16 odsto hrvatskog pomorskog područja).
Glavne prednosti vjetroelektrana na moru
U hrvatskoj studiji nazvanoj “Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj”, koju je prošle godine objavilo udruženje OIEH uz finansijsku podršku Evropske banke za obnovu i razvoj, konstatuje se da vjetroturbine na moru imaju mnoge prednosti u odnosu na one na kopnu. “Glavna prednost je u tome što su brzine vjetra na moru više i češće, što omogućava stabilniju proizvodnju električne energije”, navodi se. U sjevernom Jadranu su u toj studiji naveli da bi se na području sjevernog Jadrana potencijalno mogle izgraditi vjetroelektrane snage od 25 do 32 gigavata.
Zamjena za TE Plomin 2 koji se gasi 2033. godine
U agenciji IRENA objašnjavaju da su inicijalnu procjenu potencijala plave energije, u koju spada i energija vjetra na moru, na području Istarske županije sproveli kroz projekat MAESTRALE koji je počet još 2016. godine. „Detektovani potencijali u odnosu na dostupnu tehnologiju tada nisu ukazivali na ekonomsku opravdanost takvih projekata, no razvoj tehnologije i očekivana tržišna kretanja ukazuju da trošak proizvodnje električne energije posredstvom morskih elektrana lociranih u potencijalnim zonama interesa u Istarskoj županiji postaje konkurentan“, odgovorila nam je Doris Pajković.
Spominje pritom da se zatvaranje TE Plomin 2 najavljuje za 2033. godinu, pa se stoga kao zamjena za električnu energiju iz uglja predviđa solarna energija i energija iz vetra s ciljnim instalacijskim kapacitetom od 400 i 500 megavata.
Gordana Grgas, novinarka Forbes Hrvatska