Hrvatska Ina bi mogla da sagradi prvu vjetroelektranu na pučini

Kada će Hrvatska dobiti prvu pučinsku (ili odobalnu) vjetroelektranu kakve odavno viđamo na snimcima sa sjevera Evrope, te ko će graditi prvu? Sudeći prema dostupnim informacijama, to bi mogla biti Ina, a gradnja bi mogla početi možda već 2026. godine i vjetroelektrana biti operativna do 2030. godine, promijeni li se u međuvremenu postojeća regulativa. 

Ina je 2022. godine, kao prva kompanija u Hrvatskoj, počela s mjerenjem potencijala vjetra sa svojih platformi na području sjevernog Jadrana, a prijavila se potom i za evropski program CEF (Connecting Europe Facility) te joj je odobreno sufinansiranje izrade studije izvodljivosti. Kako su odgovorili za Forbes Hrvatska, riječ je o više studija koje bi trebalo da obrade tehničke, ekonomske i aspekte životne sredine projekta te bi trebalo da budu završene naredne godine. „O rezultatima i navedenih studija zavisiće i konkretne poslovne odluke kompanije vezane za potencijalnu izgradnju odobalnog vjetroparka“, stoji u njihovu odgovoru.

Vjetrolektrana operativna 2029. godine?

Iako iz Ine, dakle nisu naznačili kada bi gradnja mogla početi, u saopštenju koje je objavljeno na stranicama Evropske komisije vezano za dodjelu podrške iz programa CEF, navode se neki detalji mogućeg projekta, pa i rokovi, a u projektu se pominje i saradnja s Italijom te da bi ta vjetroelektrana značajno popravila sigurnost energetskog snabdijevanja Hrvatske i Italije. Kapacitet odobalnog vjetroparka bi trebalo da bude 300 megavata na sjevernom Jadranu na površini od oko 2.200 kvadratnih kilometara na području između Pule i Ravene, a budu li studije pozitivne gradnja bi mogla početi, kaže se, 2026. godine dok bi početak komercijalnih operacija bio 2029. godine. 

Trenutno u Hrvatskoj uopšte nije moguće dobiti građevinsku dozvolu za vjetroelektranu, ali iz Ministarstva ekonomije i održivog razvoja uvjeravaju da se „radi na rješavanju izazova u cilju uspostavljanja odgovarajućeg regulatornog okvira koji trenutno izostaje za razvoj pučinskih vjetroelektrana“.

Predlog – isključivi ekonomski pojas

Kako objašnjavaju, to znači da je Agencija za ugljovodonike prošle godine pripremila prostorne podloge vezano za iskorišćavanje energije vjetra na području Jadranskog mora u sklopu izrade prostornih planova morskog područja te ih je dostavila Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Tu je predloženo, kako su odgovorili za Forbes Hrvatska, da se na području isključivog ekonomskog pojasa (gdje to nije onemogućeno zbog drugih namjena korišćenja morskog prostora, na primjer plovni putevi, ili zaštite okoline i prirode, na primjer Natura 2000) omogući postavljanje pučinskih vjetroelektrana.

Na sličan upit o pripremi potrebne regulative za gradnju pučinskih vjetroelektrana upućen Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dobili smo, međutim, odgovor koji kao da dolazi iz neke druge države, odnosno Vlade. Oni, naime, samo kažu da Hrvatska “kroz strateške dokumente i prostorne planove vezano za odobalne (pučinske) vjetroelektrane nije planirala niti mapirala područja za razvoj takvih vjetroelektrana”.

Za izradu „okvira politike“ za pučinske vjetroelektrane Agencija za uglovodonike će takođe primiti evropsku tehničku pomoć, a uskoro se očekuje i potpisivanje ugovora, kako su nam najavili iz Ministarstva ekonomije i održivog razvoja.  

Pitanje koncesije i – zašto nam to uopšte treba

Rokove izrade tih “okvira politike” nisu naveli. Kažu da će oni biti osnova za izmjenu regulative, na osnovu koje će se potom donijeti plan razvoja pučinskih vjetroelektrana i predlog postupka izdavanja dozvola za iskorišćavanje obnovljive energije iz pučinskih vjetroelektrana.

Kako su to konkretizovali iz Ine, treba definisati i postupak „dobijanja koncesije ili neke druge vrste ovlašćenja za razvoj odobalne vjetroelektrane u pomorskom području gdje je mogućnost za to predvidio prostorni plan“.

Ako ste se pitali zašto Hrvatskoj trebaju još i pučinske vjetroelektrane, iz Ministarstva ekonomije i održivog razvoja kažu da njihov razvojni potencijal može igrati važnu ulogu da bi Hrvatska ispunila svoj nacionalni cilj postizanja udjela obnovljive energije od 73,6 odsto u sektoru električne energije do 2030. godine. 

U Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nisu, naravno, u svom odgovoru pominjali energetiku. Suvo su napomenuli da je područje prostornog uređenja “autonomno područje svake države članice EU te da Hrvatska zajedničke obaveze unutar EU ispunjava kroz vlastiti zakonski okvir, izradu dokumenata prostornog uređenja, a područje izrade prostornih planova povezano je sa zakonskim okvirom iz područja zaštite okoline i prirode, sve na način kako je uređeno Strategijom prostornog uređenja i Zakonom o prostornom uređenju”.

Potencijal vjetroelektrana na sjevernom Jadranu 32 gigavata

Studija koja je prošle godine objavljena o obnovljivim izvorima energije (OIE) na moru identifikovala je više od 29 hiljada kvadratnih kilometara raspoloživog područja za vjetroelektrane na moru te plutajuće solarne elektrane. Pritom je rečeno da bi morsko područje na sjevernom Jadranu „u zoni niskog uticaja“, koje je opisano kao najpoželjnija opcija jer ima najmanji uticaj na okolinu te najmanji vizuelni uticaj, moglo potencijalno primiti 25 gigavata kapaciteta vjetroelektrana na moru, a ako bi se to proširilo na zone srednjeg utjecaja, potencijalni kapacitet vjetroelektrana na moru povećava se za dodatnih 32 gigavata.  

Za središnji i južni dio Jadrana se kaže da imaju više od 26 hiljada kvadratnih kilometara raspoloživog područja za obnovljive izvore energije na moru, a zbog veće dubine mora to je područje poželjno za plutajuće vjetroelektrane (za razliku od onih koje se fiksiraju na morsko dno, što bi bilo na sjevernom Jadranu) i plutajuće fotonaponske elektrane.

Studiju, pod naslovom “Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj” radilo je više naučnih i stručnih domaćih institucija uz pdršku Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), a objavilo udruženje OIEH.

Kad je pisana prošle godine, u Sredozemnom moru je je bilo instalirano ukupno manje od 35 megavata OIE na moru, pri čemu je Italija imala 30 megavata vjetroelektrana na moru i 3,4 megavata energije plime i osjeke, ali je rečeno da broj projekata vjetroelektrana na moru i onih plutajućih u Italiji, Grčkoj, Francuskoj i Španiji brzo raste.

Gordana Grgas, Forbes Hrvatska