Hotel Jugoslavija čeka novu prodaju: U stečaju zbog kredita kojim je kupljen

Kada je otvoren, 1969. godine, odslikavao je veličinu i moć tadašnje države. Sa njom dijeli ime, ali i dane uspona i padova. Hotel Jugoslavija je danas u stečaju. Čeka procjenu vrijednosti i dan kada će otići na doboš. U međuvremenu Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove sprema novu viziju ovog dijela Novog Beograda. Sva je prilika da će stari hotel zasjeniti nove kule visoke čak 155 metara.

To neće biti prva prodaja nekada najvećeg hotela u istoimenoj zemlji. Privatizovan je 2006. godine, ali je kupac, Hypo Alpe Adria Hoteli, zapeo kod vraćanja kredita od kog su ga i platili. Nije ni prva ideja da uz Dunav nikne „kapija“ nebu pod oblake.

Vlasnik „Jugoslavije“ danas je Denjub riversajd (Danube Riverside) u stečaju. Pod okrilje Agencije za licenciranje stečajnih upravnika je stigla 3. novembra 2021. godine. Stečaj je tražila, a Privredni sud prihvatio, firma LED pej. Ona je otkupila potraživanja od Pireus fajnenšel holdingsa tokom 2021. godine. Dužnik, Denjub riversajd, juna te godine je saznao da su njihove obaveze sada u rukama drugog.

Dug preuzeo LED pej

Koji mjesec kasnije, u oktobru, LED pej je zatražio pokretanje stečaja. Ova firma je, inače, u vlasništvu Britiš motorsa (British Motors), a ovaj ekskluzivni uvoznik „jaguara“ i „lend rovera“ je u rukama biznismena Ostoje Mijailovića, koji je i predsjednik Košarkaškog kluba Partizan.

Sve je krenulo od jednog kredita. Hypo Alpe Adria Hoteli su od Hypo Alpe Adria banke uzeli zajam od 32 miliona eura kako bi kupili Hotel Jugoslaviju 2006. godine. To preduzeće je korisnik zajma, a kao založni dužnik je upisan QS investments, firma koja je tokom 2007. postala suvlasnik Hypo Alpe Hotela.

Hypo Alpe Adria banka je već u oktobru 2007. godine ustupila svoja potraživanja Pireus fajnenšl holdingsu, odnosno tada je to bila Pireus banka. Glavni dug Alpe Adria Hoteli, trebalo je da izmire zaključno sa novembrom 2011. godine. Neisplaćena glavnica, kako se vidi iz dokumenta o pokretanju stečaja, iznosi 31,5 miliona eura, tačnije 31.555.480.

Treba još napomenuti da je u 2010. godini QS Investment postao jedini vlasnik Hypo Alpe Adria Hotela, ali i da je ova firma 2013. godine promijenila ime u Denjub riversajd.

Rješenje o pokretanju stečaja postalo je pravosnažno u 2022.

Sprema se procjena

„Hotel Jugoslavija još nije prodat, ali kao i sva imovina pravnih lica u stečaju i ova će biti prodata u postupku u skladu sa zakonom“, kaže stečajni upravnik Ivan Čakarević za Forbes Srbija. „Dok je ovo pravno u lice u stečaju, neće biti ozbiljnije rekonstrukcije, osim redovnog održavanja, a kada se proda to će biti odluka budućeg vlasnika. Finansiranje eventualnog renoviranja, naravno obezbjeđuje budući vlasnik, što je prirodno”.

Hotel Jugoslavija sada ima zakupce poslovnog prostora. Kako će izgledati u budućnosti, zavisi opet od kupca. Stečajni upravnik ne sumnja da će i prodaja brzo doći na red.

„Siguran sam da postoji zainteresovanost za ovu imovinu”, dodaje Čakarević. „U toku je izrada procjene, pa kada ona bude okončana, znaće se i cijena koja će biti objavljena kod prodaje”.

Da su tržištu potrebni cjelokupni kapaciteti Jugoslavije, ne sumnjaju upućeni u turističke tokove. Tijana Maljković, sekretarka Udruženja za turizam Privredne komore Srbije podsjeća da prijestonici nedostaje smještajnih kapaciteta.

„Beogradu fali hotela, prije svega jer organizujemo Ekspo“, kaže Maljković. „Renoviran je Sava centar, tako da se i kongresni turizam vraća. Centar radi punom parom. Organizuju se kongresi. Upravo zato fali smještaj u hotelima sa tri i četiri zvjezdice. Za Ekspo će nam nedostajati i smještaj sa dvije i tri zvjezdice. Kada govorimo o kongresnom turizmu, ti gosti ne odsjedaju u hotelima sa pet zvezdica“.

Planeri ucrtali kule

Ali, nadležni i investitori na ovom parčetu dunavske obale ne vide samo Jugoslaviju. Rado bi uz hotel smjestili još dvije kule. Kompanija MV Investment iz Beograda, ćerka firma Milenijum tima, finansirala je izradu Plana detaljne regulacije za Blok 11 i dio Bloka 10, kojim se predviđa rekonstrukcija Hotela Jugoslavija i gradnja kula uz zgradu hotela, visokih do 155 metara.

U septembru prošle godine, Sekretarijat za urbanizam i građevinska pitanja je pozvao na rani javni uvid. Ovo je početna faza izrade plana, elaborat za rani javni uvid koji podrazumijeva da sve institucije koje su nadležne treba da kažu šta misle o tom prostoru. Projektanti misle da je to sjajno mjesto za još 240.000 kvadrata.

Ideja nije sasvim nova. I 2014. se najavljivala novogradnja – isto dvije kule. Tadašnji zakupac hotela je obećavao ulaganje od 277 miliona eura i monumentalne građevine, jer nema drugog načina da se tolika investicija isplati.

I gradske vlasti su tada shvatile da je izgleda vrijeme da investitori izvuku više iz ovog prostora. Krajem 2015. najavljen je hotel visoke kategorije iz lanca Kempinski, sa dvije kule visoke spratnosti kao dio stambenog i poslovnog kompleksa. Gabariti su predviđeni Planom detaljne regulacije koji je usvojila Skupština grada. Kulama je dozvoljeno da od prizemlja idu 33 sprata u visinu.

Poraz ideje jednakosti građana

Oni koji malo bolje pamte istoriju podvlače sličnost istorije hotela sa državom po kojoj je nazvan.

„Propast Hotela Jugoslavija je paradigma propasti jugoslovenske države, ali i našeg savremenog društva” nema dilemu Sanja Petrović Todosijević, viša naučna saradnica Instituta za noviju istoriju Srbije, ali i jedan od pokretača Inicijative za očuvanje Memorijalnog kompleksa Boško Buha na Jabuci.

Drastično mijenjanje izgleda ovog dijela grada sa sobom ruši i neke druge, očigledno, danas sve manje dostižne ideje. Prije svega – jednakosti građana.

„Politička elita koja podstiče i finansira izgradnju, koliko shvatam, još jednog Beograda na vodi očigledno ne poznaje dovoljno istoriju Beograda, pa ni Novog Beograda”, dodaje Sanja Petrović Todosijević. „Njihove ogromne zelene površine, ali i reprezentativni objekti sa veoma jakom simbolikom, oni ne razumiju kao integralni dio ideje o tome kako grad treba da izgleda, već ih isključivo vide kroz parcele za zidanje novih zgrada. Time se poništavaju i mnoge druge ideje. Po meni se prije svega poništava ideja o mogućnosti za jednakost građana, ali i pravu građana na odmor i život u zdravom okruženju. Politika koja mahnito diže zgrade je zapravo ona koja ne vidi ljude i njihove potrebe. Ona je nažalost moguća, jer su građani na razne načine delegitimisani. Njihove potrebe ne dolaze do izražaja, jer se njihov glas sve slabije čuje”.

Ideja boljeg svijeta

Kada je otvoren 1969. godine Hotel Jugoslavija je predstavljao, u arhitektonskom smislu, izraz moderne. U simbličkom smislu, pojašnjava nam Sanja, on je izraz modernizacije i emancipacije javnog prostora. Samim tim i Beograda kao prijestonice države koja se od prvih dana po okončanju Drugog svjetskog rata, s posebnim zamahom od početka pedesetih godina 20. veka, razvijala kao moderna država.

„Istoriju Hotela Jugoslavija je nemoguće odvojiti od razvoja Jugoslavije kao države i Beograda kao prijestonice čije su potrebe kao modernog i prema svijetu otvorenog evropskog grada bile sve veće”, dodaje Sanja. „Kada je ‘promišljan’ kao javni prostor namijenjen potrebama čovjeka ‘novog vremena‘, Novi Beograd je prilagođavan svim društvenim grupama. Zaposlenim muškarcima i zaposlenim ženama, ali i djeci i mladima“.

U hotele, a naročito Jugoslaviju, odlazilo se sa porodicom. Na kafu, sladoled, neku novu poslasticu koja se mogla pojesti samo tamo.

„Hoću da kažem da je Hotel Jugoslavija, kako svojim položajem, tako i svojim imenom, ali i svojim sadržajima, predstavljao važno mjesto integracije Beograda i jugoslovenskog društva u cjelini. Predstavljao je važno mjesto susreta Beograđana, Jugoslovena, ali i jugoslovenskih građana kao pripadnika svih društvenih slojeva sa strancima, političarima, poslovnim, ali i poznatim ljudima iz cijelog svijeta. Samim tim, on je predstavljao pretpostavku boljeg, ne samo života već i svijeta”, zaključuje Sanja Petrović Todosijević.

Mamac za strane turiste

Nikola Milikić, kustos Istorijskog muzeja Srbije nas podsjeća da je Jugoslavija krajem 60-tih godina prošlog vijeka već uveliko prepoznala potencijal svog turizma i razmišljalo se kako privući bogatije strane turiste, koji su očekivali daleko bolji smještaj od sindikalnog odmarališta.

„Zbog njih, tokom šezdesetih godina, počinju da se otvaraju nešto luksuzniji hoteli širom jadranske obale. Otvaranje Hotela Jugoslavija je u tom trenutku predstavljalo vrhunac jugoslovenskog hotelijerstva”, ističe Milikić. „Kapacitet od 2.000 gostiju, čuveni luster sa Svarovski kristalima i veliki broj uslužnih radnji, pokazuju simboličnu sliku koju je država željela da prezentuje. Pored simbola luksuza, Hotel Jugoslavija je trebalo da bude i simbol uspješnosti socijalizma, izgradnje Novog Beograda, ali i prestiža u svijetu koji je tadašnja Jugoslavija uživala”.

Opadanje standarda i ekonomske krize tokom osamdesetih godina 20. vijeka odrazilo se i na ovaj poznati hotel. Sve je, kako napominje Milikić, manje ulagano u njega, a gosti, naročito strani bogatiji turisti, sve rjeđe su u njemu odsjedali.

„To se neminovno odrazilo i na održavanje hotela. Devedesete i raspad zemlje, kao i duboka kriza koja je obilježila tu deceniju, uslovili su da hotel postane poznat po „sumnjivom društvu“, što je u jednom trenutku uticalo i na njegovu reputaciju”, dodaje Milikić. „Sam hotel, kao i ostatak zemlje, bio je bombardovan 1999. godine“.

Tražeći sličnost u sudbini države i hotela, posmatrač bi, kaže nam ovaj istoričar, danas mogao da primijeti da su to početi i nikad dovršeni procesi tranzicije, ali i određena nesnađenost u istorijskom trenutku. Veliki planovi i slaba realizacija – mogu se primijeniti i na hotel i na samo društvo.

Aleksandra Bulatović, Forbes Srbija