Analiza MFIC: Euro model mogao bi povećati troškove kompanija od 15,8 do 30 miliona eura godišnje

Najavljeni Euro model, kojim Vlada od januara 2027. godine planira značajno da poveća minimalne zarade, mogao bi kompanijama članicama Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori (MFIC) donijeti dodatne godišnje troškove rada od 15,8 do čak 30 miliona eura, zavisno od načina primjene reforme i njenog uticaja na postojeće odnose zarada.

To pokazuje analiza MFIC-a „Euro model – Ekonomski efekti i preporuke Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori“, pripremljena kao osnova za dijalog sa Vladom, u kojoj investitori upozoravaju da bi nagli rast troškova rada, ukoliko ne bude praćen povećanjem produktivnosti, mogao uticati na cijene, zapošljavanje, investicije i konkurentnost crnogorske privrede.

Savjet, koji okuplja 40 međunarodnih kompanija sa oko 6.000 zaposlenih i čije članice generišu približno petinu bruto domaćeg proizvoda Crne Gore, poručuje da podržava povećanje životnog standarda i stvaranje boljih uslova za zadržavanje radne snage. Međutim, smatra da se prije konačnih odluka moraju utvrditi stvarni troškovi reforme i obezbijediti njena dugoročna fiskalna održivost.

„Najavljeni Euro model neće jednako uticati na sve poslodavce. Dok smanjenje opterećenja na rad pojedinim kompanijama može omogućiti rast neto zarada bez značajnijeg povećanja troškova, novi obavezni minimumi mogu znatno povećati troškove poslovanja u radno intenzivnim djelatnostima“, navodi se u analizi.

Objašnjava se da smanjenje poreskog opterećenja na rad pojedinim kompanijama može omogućiti povećanje neto zarada bez značajnijeg rasta ukupnih troškova, dok bi novi obavezni minimumi mogli znatno opteretiti poslodavce u djelatnostima sa velikim brojem zaposlenih.

Tri scenarija

MFIC je analizirao moguće posljedice reforme na uzorku od 38 kompanija članica, koje u redovnom obuhvatu zapošljavaju više od 5.250 ljudi. Među njima je oko 2.970 visokoobrazovanih i približno 1.720 zaposlenih sa srednjom stručnom spremom, dok se tokom vrhunca turističke sezone angažuje još oko 1.000 sezonskih i agencijskih radnika.

Prema umjerenom scenariju, koji podrazumijeva direktno usklađivanje najnižih plata sa novim minimumima, dodatni godišnji trošak iznosio bi između 15,8 i 18,9 miliona eura. Taj obračun polazi od prosječnog povećanja od 250 do 300 eura mjesečno po zaposlenom.

Drugi, u analizi označen kao realni scenario, uključuje i povećavanje zarada zaposlenima koji su već iznad predviđenih minimuma: prosječno 350-400 eura mjesečno po zaposlenom, do 4.800 eura godišnje po radnom mjest. U tom slučaju dodatni trošak procjenjuje se na 22,1 do 25,2 miliona eura godišnje.

Treći scenario obuhvata i angažovanje dodatnih sezonskih radnika, čime bi ukupni godišnji troškovi mogli porasti na 27,6 do 30 miliona eura.

Iz MFIC-a naglašavaju da su to ilustrativni scenariji za obuhvaćene članice, a ne konačni obračuni niti procjene za cjelokupnu crnogorsku ekonomiju.

Upozoravaju i da povećanje plata može podići druge troškove poslodavaca, uključujući otpremnine, bolovanja, dežurstva, prekovremeni rad i ugovorne usluge. Zbog toga smatraju da je neophodno računati ukupni trošak rada, a ne samo razliku u neto zaradama.

Na moguće razmjere povećanja troškova, kako navode, ukazuje i ranija ilustracija Privredne komore Crne Gore za hipotetičku firmu sa deset zaposlenih. Prema tom obračunu, godišnja masa zarada mogla bi porasti 33 odsto ako bi plate bile povećane samo do novih minimuma, odnosno 54,7 odsto ukoliko bi se očuvali postojeći odnosi među zaradama.

Rizik od viših cijena i odlaganja ulaganja

Strani investitori upozoravaju da kompanije čiji bi dodatni troškovi plata premašili sadašnju operativnu dobit ne bi mogle dugoročno održati poslovanje bez prilagođavanja.

Takva prilagođavanja mogla bi podrazumijevati povećanje cijena proizvoda i usluga, usporavanje zapošljavanja, odlaganje investicija ili reorganizaciju rada. U pojedinim slučajevima, navodi MFIC, moguće je i odustajanje od ulaganja ukoliko poslovanje postane neisplativo.

Ipak, naglašavaju da se ne može očekivati isti odgovor svih kompanija, jer njihove mogućnosti zavise od profitabilnosti, konkurencije, ugovornih obaveza i prostora za povećanje produktivnosti.

U analizi se navodi da poseban problem moglo bi predstavljati smanjivanje razlika između plata na početnim, stručnim i rukovodećim pozicijama.

„Znatno smanjenje razlika u zaradama između početnih, stručnih i rukovodećih pozicija moglo bi oslabiti finansijski podsticaj za obrazovanje, profesionalno napredovanje i preuzimanje veće odgovornosti, ali i stvoriti pritisak za usklađivanje šire strukture zarada. Iako takav ishod nije neizbježan, riječ je o riziku koji treba sagledati kroz postojeće platne razrede i kolektivne ugovore, umjesto da se efekti reforme procjenjuju samo prema broju zaposlenih ispod novih minimuma. Pritom, očuvanje primjerenog vrednovanja znanja, složenosti poslova i odgovornosti, važnog za privlačenje, motivisanje i zadržavanje stručnjaka, menadžera i tehničkog kadra, treba povezati sa ulaganjima u vještine i produktivnost, a ne samo sa administrativnim održavanjem razlika u zaradama“, ukazuje se.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada koje navodi Savjet, produktivnost rada u Crnoj Gori iznosi približno 31,1 međunarodni dolar, naspram 58,7 u Hrvatskoj i 59,9 u Sloveniji.

Takve razlike, ističu investitori, nijesu argument protiv povećanja plata, ali pokazuju da rast zarada treba da prate ulaganja u tehnologiju, opremu, znanja zaposlenih i bolju organizaciju rada.

Turizam posebno izložen

U analizi se upozorava da bi posljedice Euro modela mogle biti naročito izražene u turizmu i ugostiteljstvu zbog sezonskog karaktera poslovanja i unaprijed ugovorenih aranžmana.

Prema podacima Monstata koje navodi MFIC, Crna Gora je tokom 2025. ostvarila 15,37 miliona turističkih noćenja, od kojih su 95,8 odsto ostvarili strani gosti.

„Prostor za prilagođavanje dodatno je ograničen kod kompanija koje su već ugovorile aranžmane i utvrdile cjenovnike za predstojeću sezonu. U zavisnosti od strukture zarada, nagli rast troškova rada mogao bi dovesti do smanjenja broja angažovanih radnika, obima usluga i perioda rada objekata“, upozorili su.

U trgovini, logistici i proizvodnji dodatni rizik predstavlja konkurencija uvozne robe, dok bi bankarski, telekomunikacioni i IT sektor mogli osjetiti pritisak na postojeće platne razrede i budžete za razvoj, navode iz Savjeta stranih investitora.

Savjet podsjeća da je Crna Gora tokom 2025. uvezla robu vrijednu 4,46 milijardi eura, a izvezla svega 572,3 miliona, uz pokrivenost uvoza izvozom od 12,8 odsto.

Zato upozorava da povećanje raspoloživog dohotka i potrošnje ne mora automatski značiti i rast domaće proizvodnje, jer bi značajan dio dodatne potražnje mogao biti usmjeren na uvoznu robu.

Otvoreno pitanje finansiranja penzija

Jedno od najvažnijih pitanja za MFIC jeste kako će se, nakon najavljenih promjena doprinosa, obezbijediti dugoročno stabilno finansiranje penzionog sistema.

Savjet smatra da ključni elementi Euro modela ukazuju na šire penzione reforme, i, ako je to slučaj, neophodno je predstaviti dugoročne projekcije i njen uticaj na različite kategorije osiguranika i korisnika.

Prema podacima iz analize, Fond PIO je u februaru 2026. imao 118.210 korisnika penzija, dok je Vlada najavila budžetski deficit od približno četiri do pet odsto BDP-a u 2027. i oko tri odsto u 2028. godini.

Investitori smatrahu da Vlada treba da objavi uporedne obračune prema postojećim i predloženim pravilima za različite nivoe zarada, uz jasno prikazan tretman dijela bruto zarade iznad 700 eura, kao i efekte na neto primanja, ukupne troškove poslodavaca i javne prihod.

Upozoravaju da se jednokratni prihodi, poput prodaje zaplijenjene imovine, ili dodatno zaduživanje ne mogu smatrati održivom osnovom za trajne penzijske obaveze.

Takođe ističu da namjenska sredstva Evropske unije ne mogu biti tretirana kao slobodan izvor finansiranja redovnih penzija i tekuće potrošnje.

Traže analize prije primjene i prelazni period

Savjet stranih investitora preporučuje Vladi da prije konačne primjene Euro modela objavi detaljne fiskalne i sektorske analize, kao i metodologiju na osnovu koje su određeni minimalni iznosi zarada od 1.000, 1.250 i 1.400 eura i predlaže redovne konsultacije Vlade, privrede i socijalnih partnera, kao i kvartalno praćenje uticaja reforme na zarade, zaposlenost, inflaciju, javni dug, prihode Fonda PIO i investicije.

Poručuju da povećanje životnog standarda mora biti praćeno politikama koje omogućavaju privredi da veće zarade dugoročno finansira iz produktivnijeg i konkurentnijeg poslovanja, umjesto da se teret reforme prenese na cijene, zapošljavanje i buduća ulaganja.