Veliki finansijski ulozi iza iznenadnog interesa za Panamski kanal

AKTUELNO Forbes 1. feb 2025. 22:33
featured image

1. feb 2025. 22:33

Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump), prema izvještajima, šalje svog novoimenovanog državnog sekretara Marka Rubija (Marca Rubio) u Panamu na njegovo prvo putovanje van SAD. To je potencijalno prvi korak u Trampovom planu da ponovo preuzme kontrolu nad ključnim plovnim putem u državi.

Donald Tramp već ima svoje carstvo nekretnina, ali sada želi da proširi američko. Na primjer, tokom praznika i prije svoje inauguracije, više je puta pozvao SAD da preuzmu kontrolu nad Grenlandom – teritorijem NATO saveznika Danske od 1700-tih, a koji je samouprava od 2009. godine. Danska je odgovorila objavom da će potrošiti više od 2 milijarde dolara za jačanje svoje vojne prisutnosti na Arktiku.

Tramp: Uzimamo natrag

Međutim, u svom inauguracijskom govoru 20. januara Tramp nije pomenuo Grenland, već Panamski kanal. “Dali smo ga Panami,” rekao je, “a sada ga uzimamo natrag.” Panamski predsjednik Hoze Raul Mulino (José Raul Mulino) brzo je odbacio bilo kakvu mogućnost promjene vlasništva. Međutim, čini se da Tramp neće odstupiti i navodno šalje novoimenovanog državnog sekretara, bivšeg senatora Floride Marka Rubija, u Panamu na njegovo prvo putovanje u inostranstvo.

Malo je vjerovatno da će Panama prodati kanal, bilo dobrovoljno ili pod pritiskom američke administracije s jakim imperijalnim namjerama. Postavlja se pitanje zašto je Trampu toliko stalo do toga. I, s tim u vezi, koja je stvarna vrijednost plovnog puta.

Forbes je razgovarao sa šest stručnjaka iz industrije i zaključio da je odgovor najmanje 11 cifara. Kanal je fenomenalan posao; prošle je godine ostvario gotovo 3,5 milijardi dolara neto dobiti na otprilike 5 milijardi dolara prihoda. “Supercore” imovina – glavna infrastruktura kao što su mostovi, aerodromi i putevi s naplatom putarine – može dostići vrijednost od 20 do 35 puta EBITDA (što bi bilo više od neto prihoda), stavljajući teoretsku osnovnu vrijednost kanala između 70 i 120 milijardi USD milijarde.

Skupe alternative

Ali imovina koja je ključna za globalnu trgovinu, poput Panamskog kanala, zahtijevala bi dodatnu premiju. Gotovo 10.000 velikih brodova koji su nosili oko 423 miliona tona vrijednog tereta prošlo je kroz njegove prevodnice 2024. godine. Svaki je brod plaćao stotine hiljada dolara pustarine zavisno od veličine i kapaciteta tereta.

Brodari rado plaćaju prolaz kroz Panamski kanal jer su alternative znatno gore. “To je po definiciji monopolska imovina”, ističe Stiven Daud (Stephen Dowd), šef ulaganja u privatnu infrastrukturu u CBRE-u. “Kakva je konkurencija? Idete opasnijim putem koji traje mnogo duže oko vrha Južne Amerike ili dolazite na zapadnu obalu i prevozite teret vozom”. Ovaj dinamički faktor podiže svaku početnu vrijednost još više.

Osim toga, treba uzeti u obzir geopolitičke aspekte. Kao infrastruktura, Panamski kanal ima samo jednog pravog konkurenta – Suecki kanal u Egiptu, koji povezuje Sredozemno i Crveno more. Suecki kanal izazvao je nekoliko vojnih sukoba oko kontrole nad njim. Tako je nezamjenjiv i Panamski kanal. “Ova imovina nudi alternativnu stratešku vrijednost, koja se u ovom slučaju ogleda u kritičnoj važnosti Panamskog kanala za stratešku, ekonomsku i nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država”, kaže Met Njurindžer (Matt Neuringer), partner u kompaniji Orrick, Herrington & Sutcliffe. “Tamo ulazite u potpuno drugačiji svijet vrednovanja jer kanal ima više nematerijalne vrijednosti za vladu SAD-a.”

Građani Paname ne protestu protiv Trampa, uoči dolaska Rubija, Foto: Reuters/Aris Martinez

Cijena izgradnje

Kao jednu hipotetičku metodu vrednovanja, Njurindžer predlaže da se doprinos Kanala godišnjem BDP-u Paname od 83 milijarde dolara (koji je Agencija za kanale 2023. godine procijenila na između tri i šest procenata, ili otprilike 2,5 do 5 milijardi dolara) pomnoži sa trajanjem bilo kog ugovora.

Zakup na 50 godina mogao bi postaviti cijenu za kanal na najmanje 125 do 250 milijardi dolara. Ta bi se cijena mogla smanjiti ako SAD pristane na neku vrstu podjele prihoda s Panamom ili preuzme buduće troškove. “Mislim da bi sve manje od toga bilo teško prodati [panamskoj] javnosti”, primjećuje Njurindžer. Niti uprava Panamskog kanala niti panamska Ambasada u Vašingtonu, nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.

Kontrola nad uskom trakom dugo je bila predmet spora. Već 1690-ih, tada nezavisna Kraljevina Škotska pokušala je kolonizovati područje kako bi stvorila saobraćajnu vezu između okeana. Propala kolonija toliko je opteretila škotske finansije da se Škotska nekoliko godina kasnije pridružila prosperitetnijoj Engleskoj, stvarajući Ujedinjeno Kraljevstvo. U kasnim 1800-tima, francuska kompanija bila je prva koja je pokušala izgraditi kanal, ali kako su smrti uzrokovane bolestima dosegle desetine hiljada, Pariz je napustio projekt.

Nakon što su podržale nezavisnost Paname od Kolumbije, SAD su 1904. preuzele izgradnju kanala od Francuza, iskopale preko 240 miliona kubnih metara zemlje i otvorile kanal 1914. Izgradnja nije bila jeftina, koštala je tadašnjih 375 miliona dolara, što bi danas bilo gotovo 12 milijardi dolara.

Tokom decenija frustracija Panamaca zbog američke kontrole nad kanalom rasla je sve dok Džimi Karter (Jimmy Carter) nije pristao da vrati 16 kilometara široku zonu kanala, predavši je Panami 1979. godine – dok je sam kanal predat 1999. godine – uz uslov da SAD mogu vojno braniti neutralnost kanala.

Uticaj Kine

Više od pet milijardi dolara vrijedna proširenja koja je srednjoamerička država završila 2016. godine omogućila su kanalu da primi veće brodove, što je dodatno poboljšalo finansijsko stanje Panamskog kanala. Prihodi su porasli oko 56 posto između 2019. i 2024. godine. Tramp vjeruje da taj novac s pravom pripada Americi, žaleći se u decembru na platformi Truth Social da su “naknade koje naplaćuje Panama smiješne.” Naknade za prolazak brodova kroz kanal – više od 70 posto kojih ide prema ili dolazi iz američkih luka – znatno su porasle jer su sušne prilike prošle godine smanjile godišnji broj prelazaka 21 posto.

Tramp i neki saveznici iz Kongresa takođe su izrazili zabrinutost zbog navodne kineske kontrole nad kanalom (optužba koju Panama odbacuje), napominjući da kineske kompanije upravljaju lukama i drugim važnim infrastrukturnim projektima u zemlji, što bi teoretski moglo predstavljati prijetnju američkom pristupu kanalu u slučaju sukoba.

“Zahvalan sam predsjedniku Trampu što je podigao svijest javnosti o stanju Panamskog kanala i prijetnjama američkim interesima,” rekao je teksaški senator Ted Kruz (Ted Cruz) na saslušanju u Senatu 28. januara. “Ne možemo dopustiti da američke brodarske kompanije budu iznuđivane. Ne smijemo zatvarati oči ako Panama iskorišćava imovinu od vitalnog komercijalnog i vojnog značaja. I ne smijemo ostati pasivni dok Kina maršira našim polukrugom.”

Ako Panama odbije prodaju, Tramp bi mogao pokušati ponovno preuzeti kontrolu nad kanalom vojnom silom – premda bi se mogao suočiti s otporom Kongresa i međunarodne zajednice.

“Na to se nadovezuje ogromna geopolitička složenost,” kaže Patrik Harder (Patrick Harder), kopredsjedavajući odsjeka za infrastrukturu u Sjevernoj Americi pri Norton Rose Fulbright, koji je odbio ponuditi moguću procjenu vrijednosti. “Ne možete reći koliko vrijedi jer vrijedi onoliko koliko je neko spreman platiti za to – a mislim da ovdje imate prilično nevoljnog prodavca.”

Kyle Khan-Mullins, novinar Forbesa

The Huge Financial Stakes Behind Trump’s Sudden Interest In The Panama Canal