Trenutna veća potražnja za električnim vozilima neće preživjeti naftnu krizu

Rat u Iranu i trenutni skok cijena nafte doveli su do toga da mnogi prihvate izreku: „Nikada ne propuštaj dobru krizu da je iskoristiš“. Gotovo kao da svaki analitičar, zagovornik, kompanija i/ili industrija ima rješenje za problem visokih cijena nafte i, van SAD-a, prirodnog gasa, pri čemu većina tih rješenja podrazumijeva više novca za njih same ili za njihove omiljene ciljeve i tehnologije. Među njima su uobičajeni „osumnjičeni“: solarna i vjetroenergija, biogoriva i električna vozila.

Osnovna logika je jednostavna: ako se troši nešto osim nafte i gasa, korisnici će biti zaštićeni od skokova cijena nafte i/ili poremećaja u snabdijevanju. Tako, na primjer, imamo sljedeće predloge:

• Kupovinom električnog vozila „možete uštedjeti pravi novac dok istovremeno doprinosite stabilizaciji klime, smanjenju moći naftnih kompanija i čak smanjenju rizika od budućih konflikata u državama zavisnim od fosilnih goriva poput Irana i Venecuele“. (Kolumna „Sada je savršen trenutak za kupovinu električnog vozila“ u Njujork tajmsu (The New York Times);
• „Vozači benzinskih automobila bivaju snažno pogođeni na pumpi svaki put kada dođe do naftnog šoka. Električni automobili su najbolja opcija da se to nikada više ne dogodi“, rekao je Lusijen Matje (Lucien Mathieu), direktor sektora za automobile u organizaciji T&E;
• „Očekujem da će jedan od odgovora na ovu krizu biti ubrzanje razvoja obnovljivih izvora energije. Ne samo zato što pomažu u smanjenju emisija, već i zato što predstavljaju domaći izvor energije“, rekao je Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju.

Pogrešne pretpostavke

Već smo bili ovdje ranije. Naftne krize 1970-ih ubijedile su mnoge zemlje uvoznice nafte da traže bilo koji izvor energije osim nafte sa Bliskog istoka. To je uključivalo podsticanje korišćenja uglja umjesto teških goriva u industriji, promociju nuklearne energije i sintetičkih goriva. Najveća greška bila je pretpostavka da će uvođenje tečnog prirodnog gasa pružiti zaštitu, jer je njegova cijena vezana za naftu, pa šokovi u cijenama nafte nijesu bili ublaženi.

To nas dovodi do još jedne istine o energetskim krizama. Kratkoročne fluktuacije često se tretiraju kao nova trajna norma. Ovog puta, tvrdi se, situacija je „drugačija“. Cijene robe, nekretnina, akcija i posebno nafte navodno se neće vratiti na prethodne nivoe, što bi alternative učinilo trajno privlačnijim.

Može postojati mnogo razloga za kupovinu električnog vozila ili instalaciju solarnih panela. Ali je pogrešno donositi takve odluke na osnovu trenutnog skoka cijena nafte. U ovom trenutku električna vozila mogu djelovati privlačnije dok benzin prelazi četiri dolara po galonu, ali prije samo dva mjeseca potražnja potrošača je pala. Ostavila je automobilsku industriju sa desetinama milijardi dolara gubitaka. Ne zbog kratkoročnih tržišnih uslova, već zato što je bez državnih subvencija potražnja naglo pala.

Šta kada cijena nafte padne

Trenutni rast prodaje električnih vozila vjerovatno neće opstati nakon završetka rata u Iranu, bilo za dvije nedjelje ili dva mjeseca, jer će poslije rata cijena nafte vjerovatno biti niža nego sada i vremenom će se vratiti na nivoe prije rata. Nedostaci u cijeni i praktičnosti električnih vozila ponovo će usmjeriti potrošače ka klasičnim automobilima.

Istorija ponovo pruža uvid. Tokom recesije 2008. godine, u vrijeme rekordno visokih cijena benzina, američka automobilska industrija doživjela je promjenu potražnje sa velikih vozila na manja i štedljivija. Kako je pisao Los Anđeles tajms (Los Angeles Times), industrija je „gradila prevelike, neefikasne automobile i zanemarila električne automobile. Kladila se na američku ljubav prema velikim SUV i kamionetima, što je ostavilo GM bez zaštite kada su cijene goriva dostigle oko četiri dolara po galonu.“

Zagovornici su tada vjerovali da je promjena potražnje trajna, dijelom jer su neki prognozeri tvrdili da će nafta ostati iznad 100 dolara po barelu. Međutim, kao i 1980-ih, pad cijena nafte doveo je do povratka rasta prodaje SUV i kamioneta.

Kada će se proizvodnja i transport nafte vratiti u normalu nije jasno. Trenutni problemi su privremene prirode. Energetski izvori koji ranije nijesu bili atraktivni ponovo će izgubiti tržišni udio. Kao što naftne kompanije oklijevaju da ulažu u projekte koji nijesu bili isplativi prije rata, tako ni automobilske kompanije ne bi trebalo da ulaze u dugoročne investicije zasnovane na privremenom porastu potražnje za električnim vozilima.

Michael Lynch, saradnik Forbesa

Higher E.V. Demand Won’t Survive The Oil Crisis