Svijet rada u očima radnika na početku i kraju karijere: Kakav bi zaposleni bio ChatGPT
Tržište rada pretrpjelo je usljed tehnoloških promjena, pandemije, ekonomskih i demografskih kriza značajne promjene. Zarada i dalje prednjači kao glavni motiv zaposlenih u odabiru radnog mjesta, ali više nije presudni.
Forbes Srbija razgovarao je sa dvojicom zaposlenih, jednim na početku i drugim na kraju radnog vijeka, šezdesetčetvorogodišnjim Zvezdanom Damjanovićem, građevinskim inženjerom i Aleksandrom Brdarevićem, kontrolorom na tehničkom pregledu automobila koji ima 23 godine.
Koliko se njihov odnos prema radu razlikuje? Kako gledaju na kolegijalnost i solidarnost među kolegama? Razmišljaju li o danu kada bi radnike mogli da zamijene roboti? Kako gledaju na budućnost rada i kakve promjene očekuju?
Kako doživljavate posao i današnje zaposlene? Kakav je odnos radnika prema obavezama i odgovornosti na poslu?
Zvezdan: Svaki posao radio sam maksimalno stručno, odgovorno i potpuno posvećeno. Trudio sam se da svaki zadatak obavim stručno. Samo takav rad donosi rezultat. Jeste se svijet rada promijenio, napredovala je tehnologija, pojavila su se sredstva koja značajno ubrzavaju procese, pristup informacijama je brži, ali moj odnos prema poslu je isti. I dok god budem zdravstveno sposoban neću prestajati da radim, jer još imam dosta energije.
Aleksandar: Moj radni dan traje osam sati i dok sam na poslu, maksimalno sam mu posvećen. Što je moj poslodavac uspješniji i što više imamo klijenata, to je i meni bolje, pa sam motivisan da radim odgovorno i da ne zabušavam, ali u okviru radnog vremena. Kada se tih osam sati završi, bavim se svojim privatnim životom. Trudim se da te segmente striktno razdvojim.
Šta je danas zaposlenom važno pri odabiru posla? Da li je to i dalje samo zarada ili i radno okruženje, poslodavac, atmosfera na poslu?
Zvezdan: Svako od nas kada bira posao, trudi se koliko je god moguće da uskladi zaradu, vrstu posla, atmosferu i okruženje. Trudio sam se, i danas to radim, da pozitivno utičem na atmosferu na poslu, odnosno na odnos sa kolegama, jer uvijek je svima prijatnije kada je atmosfera dobra. Izazov je sve ove ciljeve uskladiti, nisam siguran da je to uvijek moguće, ali treba pokušati. Nekada je, činjenica je, bilo više druženja među kolegama, u mom slučaju na gradilištima, danas je toga mnogo manje. Ovo nije kritika na račun mlađih kolega, i mi smo kada smo bili mladi, željeli sve i odmah. To je prirodno, smiriće se kako budu stariji i iskusniji.
Aleksandar: Zarada je ubjedljivo najvažniji motiv, svi mi radimo kako bismo zaradili novac koji nam je neophodan za život. Odnos sa kolegama je svakako važan, prijatnije je i ljepše raditi ukoliko je atmosfera u kolektivu dobra, ali kada se to ne dešava i kada ne mogu sa nekim da pronađem zajednički jezik, distanciraću se i raditi svoj posao.
Kako gledate na promjenu posla? Šta su motivi za promjenu radnog mjesta?
Zvezdan: Posao sam mijenjao kada osjetim zasićenje ili kada firme počnu finansijski da „štucaju“, odnosno ukoliko ujutru kada ustanem osjetim da nemam volju da idem na posao.
Aleksandar: Posao mijenjam ili kada dobijem neku finansijski bolju ponudu ili kada smatram da me poslodavac ne poštuje, u smislu ne ispunjava dogovore koje smo postigli. Moja generacija, u poređenju sa generacijom mojih roditelja je sklonija da češće mijenja posao, ukoliko stvari ne funkcionišu kako treba. Utisak mi je da su stariji ipak skloniji da ostaju na nekom radnom mjestu, iako su nezadovoljni gotovo svim, i platom i odnosom poslodavca, uslovima rada, atmosferom na poslu.
Ima li danas solidarnosti i kolegijalnosti na poslu? Ima li svijesti o važnosti stalnog radnog mjesta i značaju doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje?
Zvezdan: I jedno i drugo je jako važno za zdravo okruženje na poslu, a u takvom okruženju svi postižu rezultate shodno svojim sposobnostima i odgovornosti. Kroz radni vijek sam se svega nagledao, sebičluka, dodvoravanja šefu, podmetanja nogu, toga uvijek ima i biće.
Za pet mjeseci odlazim u starosnu penziju, ali ne razmišljam da se penzionišem. S obzirom na visinu penzija nastaviću da radim. Veći dio radnog staža sam radio za minimalac dok sam ostatak plate primao na ruke. Nažalost, na te stvari nismo mogli da utičemo.
Aleksandar: Meni su solidarnost i kolegijalnost važni i vjerujem da su važni i većini zaposlenih. Podrazumijeva se da u jednom kolektivu postoji elementarna kolegijalnost u smislu da odmijenimo jedni druge, da se nađemo na usluzi neiskusnima, da se solidarišemo ukoliko je nekome od kolega potrebna neka pomoć…
Što se penzije i doprinosa tiče, meni je to bitno kod odabira posla. Uvijek bih se prije odlučio za poslodavca koji cjelokupnu zaradu isplaćuje na račun nego za onoga koji nudi i nešto veću platu, ali polovinu daje na ruke. Ne razmišljaju, nažalost, danas svi tako. Imam poznanike koji se polakome za većom platom, ni o čemu drugom ne razmišljaju. Nemaju dana radnog staža i ne razmišljaju šta će biti kada budu stari, od čega će da žive kada odu u penziju. Moj stav je da od toga što ne uplaćuje doprinose, koristi ima samo poslodavac, svi mi drugi smo na gubitku.
Šta mislite o radu od kuće?
Zvezdan: To je odlična stvar za one poslove koji se mogu na taj način obavljati. Ali i taj rad zavisi od toga koliko možete da obezbijedite sebi mir i da se koncentrišete. U mojoj struci to nije moguće. Jedno vrijeme sam radio u firmi gdje nije bilo važno da se sjedi već da se posao završi, a zatim čovjek ima slobodu i za neke druge stvari.
Aleksandar: Imao sam ponude za posao od kuće, ali shvatio sam da to nije za mene. Nemam ništa protiv rada od kuće, ali nisam tip kojem bi to prijalo. Poslije nekoliko dana provedenih kod kuće, moram da izađem. Ja lično volim da imam rutinu i obavezu. Siguran sam da bi me rad od kuće ulijenio, jer bih da mogu da biram da li da ustanem u 7h ili 9h, izabrao da ustanem u 9h. Ako odlaziš na posao, nemaš taj izbor i meni to odgovara. Ne mislim da je za posao normalno da se kolege koje godinama rade u istoj kompaniji ne poznaju, to dosta remeti radne odnose.
Kako gledate na budućnost rada? Plašite li se robota? Očekujete li da će radnicima biti bolje ili gore?
Zvezdan: Dosta poslova će biti automatizovano, radnici će obavljati samo one poslove koji se ne mogu automatizovati. Vještačka inteligencija me ne plaši jer cio ljudski viek tehnologija je napredovala. Posljednjih 70 godina imamo nagli razvoj tehnologije u svim oblastima. Kada je pušten prvi film ljudi su mislili da ide voz na njih. Vremenom je film postao normalan. Svi pronalasci tokom istorije su bili strah da će preuzeti posao ljudi, pa se to nije desilo. Samo je pomoglo ljudima da savladuju sve teškoće u radu. Sada smo došli na visoki nivo razvoja tehnologije koja samo omogućava da se gomila poslova završava brže. Ali sve novatorije na kraju neće moći bez ljudi. Tako da je normalno da su vremenom došli i roboti.
Aleksandar: Ne plašim se budućnosti, odnosno robotizacije. Uvijek će biti poslova koje roboti neće moći da rade i u tom smislu niko ko je spreman da radi, da uči i da se prilagođava ne bi trebalo da strahuje. Prije tri decenije se vjerovalo da je 2020. godine automobili letjeti, pa i dalje se voze po ulici, i dalje imamo veliki broj starih dizel motora.
ChatGPT kao radnik
Da si zaposleni, kako bi doživljavao rad i kako bi se odnosio prema poslu, odgovornosti i obavezama?
Kao priliku da značajno doprinesem, profesionalno napredujem i sarađujem sa drugima u pravcu zajedničkih ciljeva. Svojim obavezama pristupio bih predano, nastojeći da ih ispunim najbolje što mogu i prema standardima koji se od mene očekuju.
Šta bi ti bilo važno kod odabira posla – zarada, atmosfera, okruženje, poslodavac?
Nekoliko faktora bi mi bilo važno: plata i beneficije, atmosfera i kultura, ravnoteža između posla i privatnog života, mogućnosti za razvoj karijere, reputacija i vrijednosti kompanije, kvalitet rukovođenja i upravljanja.
Koliko bi često mijenjao posao? Šta bi bili motivi za promjenu posla?
To bi zavisilo od različitih faktora, uključujući lične ciljeve u karijeri, zadovoljstvo poslom, mogućnosti rasta i uslove na tržištu. Generalno, želio bih da pronađem ravnotežu između boravka u kompaniji dovoljno dugo da bih dao značajan doprinos i stekao dragocjeno iskustvo, a istovremeno bih bio otvoren za nove mogućnosti koje su bolje usklađene sa mojim ciljevima i težnjama koje se razvijaju.
Koliko bi ti bila važna solidarnost i kolegijalnost? Da li bi razmišljao o penziji i značaju doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje?
Da sam zaposleni, solidarnost i kolegijalnost bi mi bili veoma važni. Solidarnost i kolegijalnost među saradnicima doprinose pozitivnom radnom okruženju, dok je pristup penzijama i zdravstvenim beneficijama od suštinskog značaja za dugoročnu finansijsku sigurnost i blagostanje. Oba faktora bi imala veliku težinu u mojim razmatranjima prilikom procjene mogućnosti za posao. Što se tiče penzija i zdravstvenih beneficija, oni bi mi svakako bili važni faktori. Planiranje odlaska u penziju i obezbjeđivanje pristupa zdravstvenoj zaštiti su suštinski aspekti ukupnog finansijskog i ličnog blagostanja.
Da si zaposleni, da li bi volio da radiš od kuće?
Da sam zaposlen, rad od kuće bi bio opcija koju bih svakako razmotrio i cijenio, u zavisnosti od prirode posla i mojih ličnih okolnosti. Mogućnost rada od kuće, bilo povremeno ili redovno, može pružiti dragocjenu fleksibilnost i doprinijeti opštem zadovoljstvu poslom.
Kako vidiš budućnost rada? Da li očekuješ da će radnicima biti u budućnosti gore ili bolje? Da li bi te da si zaposleni plašila vještačka inteligencija, roboti i vrijeme tehnoloških promjena?
Budućnost posla će vjerovatno biti okarakterisana stalnim tehnološkim napretkom, promjenom demografije, dinamikom radnog mjesta koja se razvija i promjenama društvenih očekivanja. Ključno će biti u tome kako društvo i kreatori politike odgovore na ove izazove, osiguravajući da se koristi od tehnološkog napretka ravnopravno dijele i da radnici imaju podršku i resurse koji su im potrebni da se prilagode i napreduju na tržištu rada koje se mijenja.
Kao AI, ne doživljavam strah na način na koji ljudi doživljavaju, ali razumijem zabrinutost koju neki ljudi mogu imati u vezi sa uticajem vještačke inteligencije, robota i tehnoloških promjena na budućnost rada.
Jelena Andrić, Petrica Đaković, Forbes Srbija