Zaboravite na „tihi otkaz“. U 2024. godini zaposleni žele od poslodavaca „tiho upravljanje“
Napomena od zaposlenog poslodavcu: „Nije do mene, do tebe je.“ Ovo bi mogao biti rezime drugog dijela Izvještaja o digitalnim radnim trendovima za 2023. godinu u kojem 34 odsto zaposlenih kaže da moraju nagađati svoje prioritete na poslu.
Prema istraživanju Slingšota (Slingshot), kompanije su požurile da se pozabave „tihim otkazom“ 2023. godine kada je zaposleni mogao biti hronično neangažovan na poslu, obavljajući samo minimum onoga što je potrebno.
Kada zaposleni ne funkcionišu u potpunosti, to može postati nevidljivo iscrpljivanje za angažman i produktivnost kompanije. Tako da su menadžeri pokušali da riješe problem stalnim provjerama i dugim, iscrpljujućim sastancima o statusu, koji nisu davali rezultate, otkrivajući nesklad između standarda rada koje lideri očekuju i onoga što zaposleni treba da budu – produktivni i da dobro obavljaju svoj posao, kaže Din Gida (Dean Guida), osnivača Slingšota i izvršni direktor Infradžistiksa (Infragistics).
„Kada zaposleni ne znaju šta su im prioriteti, mnogi će nagađati šta je najvažnije ili jednostavno odabrati šta da rade. Ovo često ne odgovara onome što lideri smatraju prioritetom i ostavlja ih da se trzaju da završe zadatke ili ispoštuju rokove. To je uzrokovano nedostatkom vidljivosti između timova i usklađenosti u vezi sa ciljevima i zadacima.“
„Kada se svijet prebacio na rad na daljinu i hibridna radna mjesta, mnoge brze razmjene u kancelariji zamijenjene su sastancima dužim od 30 minuta. Iako lideri možda imaju bolji uvid u to na čemu pojedini zaposleni rade i njihovu produktivnost sa više sastanaka, to zapravo šteti produktivnosti zaposlenih“, nastavlja Gida. „Da ne pominjem da gotovo polovina zaposlenih ima osećaj da su mikromenadžirani. Usklađivanjem sa zaposlenima, u vezi sa jasnim prioritetima i postavljanjem ciljeva, lideri mogu biti mirni da će najvažniji zadaci biti završeni, a zaposleni imati autonomiju da postignu ciljeve na svoj način.“
Uprkos stalnim provjerama i sastancima, gotovo polovina (45%) zaposlenih kaže da više sastanaka nije rezultiralo povećanom produktivnošću. Ostavilo ih je sa osjećajem mikromenadžiranja. Prethodna istraživanja pokazuju da 70% sastanaka smanjuje produktivnost i sprečava zaposlene da se fokusiraju na završavanje svojih zadataka, dok gotovo polovina smatra da su preopterećeni brojem sastanaka kojima prisustvuju. Osim toga, novoimenovani menadžeri održavaju gotovo trećinu više sastanaka od iskusnijih kolega. Nepotrebni sastanci mogu progutati do 100 miliona dolara godišnje za velike kompanije.
Uprkos čestim kontaktima sa svojim menadžerima, 34% zaposlenih kaže da i dalje mora nagađati svoje prioritete na poslu, a 64% kaže da gubi barem jedan do dva produktivna sata dnevno jer nema rokove.
Ono što zaposleni zaista žele od poslodavaca u 2024. godini su jasni prioriteti (42%) i postavljeni rokovi (30%). Izvještaj kompanije Slingšot rasvjetljava kako na produktivnost i performanse zaposlenih utiču mnoge stvari na koje se lideri oslanjaju, uključujući prioritete, rokove i količinu posla za koji su odgovorni. Izvještaj takođe otkriva generacijski jaz u načinima na koji zaposleni upravljaju poslom i vođenjem timova. Dodatni nalazi iz izvještaja uključuju:
- Najfrustrirajuće ometanje zaposlenih tokom radnog dana? Sastanci. Više sastanaka ne znači više produktivnosti. Dvadeset pet procenata zaposlenih prijavljuje da su sastanci najfrustrirajuće ometanje tokom radnog dana. Poslodavci, savjetuje se u izvještaju, odbacite nepotrebne sastanke u 2024. godini. Zaposleni su preopterećeni i bez uputstava – i gube polovinu svog dana zbog toga.
- Zaposleni kažu da su preopterećeni, a mnogi gube polovinu dana zbog toga. Prijavljuju da im produktivnost najviše opada kada imaju previše projekata ili zadataka na stolu (37%), ne znaju šta su im prioriteti (25%) i nemaju postavljene rokove (17%). Većina zaposlenih (64%) kaže da gubi između jednog i dva produktivna sata dnevno kada nema rokove – dok 22% zaposlenih kažu da gube između tri i četiri sata svaki dan. Slijedi žongliranje sa previše projekata, pri čemu 62% zaposlena gubi najmanje jedan do dva produktivna sata dnevno, a 20% kaže da gubi tri i više sati na to.
- Više od polovine lidera osjeća potrebu da pažljivo nadzire zaposlene kada ne obavljaju kvalitetan posao (69%) ili ne ispunjavaju rokove (52%). Ali, zaposleni se osećaju mikroupravljano kada ih šef prečesto provjerava (45%) ili imaju nepotrebne sastanke o statusu (43%).
- Generacije i polovi se razlikuju po pristupu u određivanju svojih prioriteta. Milenijalci će najvjerovatnije pogoditi koji su im prioriteti kada im se ne daju. Skoro polovina (49%) radnika milenijalaca (27-42 godine) pogađa šta je najvažnije, dok bi 33% bumera (59+) i 35% radnika generacije X + Y (43-58 godina) radije izabrali šta da rade. Većina (55%) radnika generacije Z (18-26 godina) kaže da bi umjesto toga radije komunicirali sa svojim kolegama kako bi identifikovali prioritete. I muškarci i žene se razlikuju i po pristupu: 43% žena bi komuniciralo sa svojim kolegama, dok 45% muškaraca kaže da bi biralo šta žele da rade.
„Zaposleni često osjećaju preopterećenost, nesigurnost oko prioriteta i rokova, i strah da kažu ‘ne’ dodatnom radu – čak i kada već imaju previše obaveza“, kaže Gida. „A lideri su ostavljeni u panici kada zaposleni nisu usmjereni na najvrijedniji zadatak ili ne ispunjavaju rokove nakon preuzimanja previše posla.“
On insistira da je sve to uzrokovano nedostatkom vidljivosti i usklađenosti među timovima i da tamo gdje zaposleni provode svoje vrijeme leže njihovi prioriteti, iako to nije uvijek u skladu sa većim ciljevima njihovih lidera ili kompanije. „Kada se timovi usaglase oko istih ciljeva, zaposleni su jasni u vezi sa svojim prioritetima i očekivanim rezultatima, a lideri mogu biti mirni da se prave stvari obavljaju na vrijeme. To je ono što će pokretati poslovne rezultate“, zaključuje Guida.
Bryan Robinson, saradnik Forbesa
Forget ‘Quiet Quitting’. In 2024 Employees Want Employers To ‘Quietly Manage’
