Doručak bi mogao znatno da poskupi zbog novih planova EU o pesticidima

Volite jutarnju kafu, sok od pomorandže ili palačinke s borovnicama za nedjeljni branč (kasni doručak)? Pripremite se da za njih izdvojite više novca ako Brisel sprovede plan kojim bi od stranih proizvođača zahtijevao da se usklade s pravilima Evropske unije o pesticidima.

Analiza istraživača Evropske komisije potvrđuje ono na šta poljoprivrednici izvan EU upozoravaju već mjesecima: plan da se zabrani čak i najmanji trag nekih od „najopasnijih“ pesticida, čija je upotreba u EU zabranjena zbog rizika po zdravlje i životnu sredinu, doveo bi do manje ponude i viših cijena proizvoda, piše Politiko (Politico).

U najgorem, hipotetičkom scenariju, u kojem se proizvođači izvan EU uopšte ne prilagode novim pravilima, kafa bi mogla da poskupi čak 332 odsto, a citrusno voće 82 odsto, navodi Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre – JRC) u analizi objavljenoj u utorak. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU smanjio bi se 41 odsto, dok bi stočari istovremeno bili suočeni s većim troškovima stočne hrane.

Čak i prema realističnijim scenarijima koje su istraživači razmatrali, a u kojima bi se proizvođači iz trećih zemalja u različitoj mjeri prilagodili novim pravilima, potrošačke cijene bi porasle, a uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU pao. To bi, s druge strane, podstaklo domaću proizvodnju, pri čemu bi konkretni efekti zavisili od spremnosti proizvođača da se prilagode.

Rezultati pred Brisel stavljaju politički prilično neprivlačan izbor: spriječiti da se traktori nezadovoljnih poljoprivrednika ponovo nađu na ulicama ili pogoditi džepove potrošača dok kupuju osnovne namirnice.

Predložena zabrana ostataka pesticida, koja je dio paketa za pojednostavljivanje propisa o bezbjednosti hrane i stočne hrane, popularna je među evropskim poljoprivrednicima koji traže ravnopravnije uslove u odnosu na strane proizvođače. Uostalom, djelimično je osmišljena upravo kako bi ublažila njihovo nezadovoljstvo trgovinskim sporazumom EU sa blokom Merkosur (Mercosur), koji čine Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj.

Da na voću i povrću ne bi ostao nikakav trag spornih supstanci, proizvođači bi u praksi morali potpuno da prestanu da ih koriste.

Usklađivanje standarda ili trgovinska barijera

Kritičari, međutim, tvrde da je takav pristup u sukobu sa pravilima međunarodne trgovine, jer se njime pravila EU praktično nameću proizvođačima iz drugih zemalja. Takav princip poznat je kao „klauzula ogledala“.

Brojna međunarodna udruženja proizvođača tvrde da predložena zabrana ide dalje od postojećih mjera zaštite zdravlja i pokušava da nametne univerzalni model, zanemarujući činjenicu da se poljoprivrednici širom svijeta suočavaju s različitim štetočinama, klimatskim uslovima i načinima proizvodnje.

„Izbor je između bobičastog voća koje je dostupno tokom cijele godine – zdravog, bezbjednog i po razumnoj cijeni – ili ograničene proizvodnje po visokoj cijeni“, rekao je Amin Benani (Amine Bennani), predsjednik Marokanskog udruženja proizvođača crvenog voća.

Ono što Brisel naziva „usklađivanjem standarda“, prema njegovim riječima, u praksi predstavlja „trgovinsku barijeru“. Benani je takođe ukazao da udruženje nikada nije konsultovano, iako će novi propisi uticati na oko 250.000 Marokanaca zaposlenih u tom sektoru.

Zabrinutost, međutim, nije ograničena samo na marokanske proizvođače bobičastog voća. Južnoafričko udruženje proizvođača voća Hortgro i organizacija South African Table Grape Industry upozorili su da je izvoz grožđa iz te zemlje od ključnog značaja za egzistenciju hiljada ljudi zaposlenih u sektoru.

Slične argumente iznijeli su i drugi proizvođači, uključujući kanadski sektor žitarica i mahunarki, honduraški izvozno-poljoprivredni sektor dinja, brazilsko udruženje stočara i poljoprivrednika, kao i proizvođače badema iz Kalifornije.

Evropska komisija navodi da joj je cilj da spriječi da se najopasnije supstance, čija je upotreba zabranjena unutar EU, ponovo nađu na tržištu Unije kroz uvoz. To bi se postiglo spuštanjem dozvoljene količine njihovih ostataka na takozvanu tehničku nulu.

I Komisija i međunarodni proizvođači saglasni su u jednoj stvari: postojeće maksimalno dozvoljene količine ostataka pesticida već su određene tako da garantuju bezbjednu potrošnju sa stanovišta zdravlja ljudi.

Kritičari, međutim, smatraju da izvršna vlast EU želi da ode znatno dalje od postojećih mjera zaštite zdravlja ljudi i zabrani čak i tragove supstanci koje su zabranjene zbog šireg uticaja na zdravlje i životnu sredinu.

„Veoma visoki standardi“ bezbjednosti u Evropi „moraju biti adekvatno kontrolisani“, rekla je Elizabet Verner (Elisabeth Werner), generalna direktorka Generalnog direktorata Evropske komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj (DG AGRI), na samitu Politico Sustainable Futures neposredno prije predstavljanja predloga prošle godine.

Dodatnu neizvjesnost za proizvođače stvara činjenica da Komisija još nije precizirala koji bi zabranjeni pesticidi bili obuhvaćeni ovom mjerom.

Studija JRC-a identifikovala je 18 aktivnih supstanci koje bi mogle biti obuhvaćene zabranom ostataka pesticida, što bi uticalo na 235 proizvoda iz 86 zemalja.

EU će odluke donositi od slučaja do slučaja, uz procjenu mogućih posljedica, rekla je portparolka Evropske komisije Eva Hrnčiržova (Eva Hrnčířová).

U izjavi dostavljenoj elektronskom poštom, Hrnčiržova nije direktno odgovorila na zabrinutost zbog mogućeg rasta cijena ili smanjene dostupnosti proizvoda. Ipak, naglasila je da bi svaka odluka „uzela u obzir značaj očuvanja prehrambene sigurnosti EU i moguće međunarodne posljedice“.

EU ima razloga da brine

A EU ima razloga da brine o tim međunarodnim posljedicama.

Nekoliko zemalja, među kojima su Australija, Kanada, Paragvaj i Sjedinjene Američke Države, osporilo je predloženu mjeru pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), dok Međunarodno udruženje za svježe poljoprivredne proizvode (International Fresh Produce Association) tvrdi da postojeći globalni standardi bezbjednosti hrane već štite potrošače, a istovremeno omogućavaju nesmetanu trgovinu.

Pojedine članice EU podržavaju „klauzule ogledala“ kao način da se evropskim poljoprivrednicima obezbijede pravedniji uslovi. Oni strahuju da sporazumi o slobodnoj trgovini poput onog sa Merkosurom omogućavaju konkurenciju proizvođača iz drugih zemalja koji nijesu podvrgnuti istim ograničenjima.

Pariz je bio naročito glasan po tom pitanju i već je početkom ove godine na nacionalnom nivou uveo zabrane za proizvode koji sadrže ostatke pojedinih pesticida čija je upotreba u EU zabranjena. Time je, između ostalog, ograničen ulazak određenih količina krompira i avokada u Francusku.

Toliko o tostu s avokadom.