Američki izbori 2024. i uticaj na tržište nafte

Kako sada stvari stoje, čini se da će ovogodišnji predsjednički izbori u Americi biti repriza iz 2020. kada su se susreli Bajden i Tramp, jedan protiv drugog – ali sa još žešćom retorikom.

Pošto su obojica već bili predsjednici, moglo bi se očekivati i da će njihovi potezi u vezi sa tržištem nafte u novom mandatu biti očigledni, ali kako će to bilo kojem od njih dvojice biti drugi mandat i neće moći da bude ponovo izabran, biće slobodniji da donose nepopularne mjere.

Zato bi bilo korisno analizirati neke specifičnosti.

Novi mandat za Bajdena ili Trampa mogao bi da znači da bi oni mogli da preduzmu dramatičnije korake, koji bi potencijalno imali značajan uticaj na svjetska tržišta nafte.

Spoljna politika je mjesto gdje bilo koji kandidat može da ima najveću mogućnost da utiče na tržište nafte, pošto su razne sankcije Iranu, Rusiji i Venecueli smanjile snabdijevanje.

Koje korake bi preduzeo Bajden, a koje Tramp

Bajden je nedavno ublažio sankcije Venecueli, što je značilo mali rast njihove proizvodnje nafte, a izvoz bi mogao da poraste još više ako bude ponovo izabran.

I Bajden i Tramp će željeti da vide manje migranata iz Venecuele i stoga bi trebalo da podrže veći izvoz nafte iz te zemlje kako bi podstakli ekonomiju.

Potezi režima Venecuele da dodatno obuzda opoziciju možda neće uticati na američku politiku, ali vojna akcija protiv susjedne Gvajane – koja je malo vjerovatna – bi uticala.

Takođe, Tramp bi mogao da osjeti da će njegove granične politike biti toliko efektne da će imati slobodu da krene na Madurov režim, što bi moglo da blago smanji njihov izvoz, ali bi imalo veći uticaj na kompanije koje pokušavaju da obnove proizvodnju.

Najvjerovatnije, više nafte će stizati iz Venecuele, ali sporijim tempom.

Pitanje sankcija Rusiji

Što se tiče Rusije, reizabrani predsjednik Tramp bi ukinuo sankcije, s obzirom na njegov animozitet prema Ukrajini i prijateljstvo sa Putinom.

Ruska proizvodnja nafte ne izgleda ozbiljnije pogođena sankcijama, možda za 500 tb po danu, ali ako bi to nadoknadili, to bi zaustavilo povećanje nabavke venecuelanske nafte.

Ukidanje sankcija značilo bi da bi ruska proizvodnja nafte nastavila svoj istorijski uspon, povećavajući pritisak na tržišni udio Saudijske Arabije, a time i na cijene nafte.

Ako Bajden bude ponovo izabran, mogu se očekivati novi napori da se nametnu sankcije Rusiji, jer će mu veće cijene nafte, koje bi mogle da budu rezultat takvih aktivnosti, biti manje politički važne.

Posebno zato što bi Bajden mogao da poveća napore da postigne sporazum o iranskom nuklearnom programu, bez straha od otpora. Novi nuklearni sporazum i ublažavanje sankcija mogli bi da dodaju i do pola miliona barela dnevno novih isporuka, za najmanje 12 mjeseci (to je nagađanje).

Novi predsjednik Tramp bi duplirao sankcije Iranu što bi značilo pad izvoza iranske nafte, a obim smanjenja bi zavisio od agresivnosti u primjeni. Bajden bi takođe mogao da bude u iskušenju da uzvrati Iranu zbog njihovih proksi napada na Izrael, brodove i vojnike SAD. Bez mirnijeg Bliskog istoka, oba predsjednika mogla bi da se suoče sa nižim izvozom nafte iz Irana.

Domaći teren

Na domaćem terenu, Trampovi komentari „buši, buši, buši“, su u najvećoj mjeri irelevantni. Vlada SAD se ne bavi bušenjem zbog nafte iako ima kapacitet da nametne takve aktivnosti. Do sada, Bajdenovi potezi protiv industrije bili su umjereni, odobren je razvoj naftnog polja Vilou, na primjer, i ponuđene nove dozvole za bušenje u Meksičkom zalivu. Druga Trampova administracija ne bi imala mnogo toga da radi kada je riječ o promociji novih aktivnosti na vađenju nafte.

S druge strane, nova Bajdenova administracija mogla bi da pojača pokušaje da omete naftnu industriju, uključujući zabranu novih izvoznih projekata za tečni naftni gas, prestanak davanja novih dozvola u Meksičkom zalivu, pa čak, ne daj Bože, zabranu izvoza nafte.

Ogromna većina ekonomista smatra da su zabrane izvoza nelogične do tačke gluposti, ali progresivno krilo Demokratske stranke izgleda spremno da puca američkoj ekonomiji „u koljeno kako bi pogodilo naftnu industriju u stopalo“.

Uopšteno govoreći, nova Bajdenova administracija će nastaviti demokratsku praksu ometanja privatnog sektora iz nebrige za inflatorni uticaj koji takve politike imaju.

Takođe, može doći do pritiska da se zaustavi ili u velikoj mjeri uspori izgradnja gasovoda. Ovo bi naštetilo projektima izvoza TNG-a, ali i značilo manje jeftinog gasa za proizvodnju električne energije i grijanje kuća.

Cijene prirodnog gasa u oblastima kao što je Marcelus bile bi smanjene, zajedno sa bušenjem i proizvodnjom, i bio bi mali, ali značajan uticaj na inflaciju.

Dakle, sveukupno gledano, veći dio uticaja izbora na tržište nafte od predstojećih izbora biće marginalan.

Novi mandat Trampa bi značio više ruske nafte, a manje iranske i ne bi došlo do promjene. Novi Bajdenov mandat bi vjerovatno donio suprotan efekat i podrazumijevao suzbijanje izvoza ruske nafte uz postizanje dogovora sa Iranom.

I jedni i drugi će vjerovatno vidjeti nastavak rasta izvoza venecuelanske nafte, ali primarna prepreka tu nisu predsjednički potezi u Americi, već predsjednički potezi u Venecueli.

Nova Bajdenova politika mogla bi da utiče na domaću naftnu industriju, između ostalog i smanjivanjem investicija u nove projekte. Ako dođe do zabrane izvoza TNG-a ili nafte, to bi industriji nanijelo milijarde dolara gubitka, smanjenje investicija i otpuštanja.

Iako izgleda relativno nevažno na nacionalnom nivou, industrija bi mogla da bude „ubijena“ regulacijom, zabranama i dr. Pošto većina toga utiče na potrošače indirektno, Bajden bi to vjerovatno „prodao“ kao nešto što samo pogađa profit naftne industrije. Njegov nasljednik bi vjerovatno platio politički ceh kroz više cijene za energente. Provjerite u 2028.

Michale Lynch, viši saradnik Forbesa

The 2024 Election And The Impact On The Oil Market