Pionirski park je ponovo slobodan – Ko je gazdovao Ćacilendom, a ko je morao da reaguje

Pionirski park je nakon više od godinu i po ponovo slobodan. Šatori i drugi objekti su uklonjeni, a samo dan nakon pobjede Studentske liste na izborima, akciji čišćenja pristupili su građani, ali i radnici javnih preduzeća.
Kako je N1 prenio, akciji su se priključili Beograd vode, Gradska čistoća, Gradsko zelenilo i Beogradski vodovod i kanalizacija.
Park je oslobođen, ali ostaju brojna pitanja. Ko je dozvolio da javna zelena površina bude korišćena na ovaj način. Da li je korišćenje bilo u skladu sa propisima i ko bio zadužen da kontroliše šta se u parku događa?
Obim štete još nepoznat
Budući da je riječ o zaštićenom prirodnom dobru, njegovo višemjesečno zauzimanje ne otvara samo pitanja prava na korišćenje javnog prostora, već i pitanje zaštite zelenila, infrastrukture i drugih elemenata parka. Posebno je važno utvrditi da li je za postavljanje privremenih objekata pribavljeno odgovarajuće odobrenje, ko je o tome odlučivao i da li su nadležne službe uopšte imale saznanja o načinu na koji se prostor koristi.

O mogućim posljedicama zauzimanja i korišćenja parka na način na koji je bio korišćen prethodnih godinu i po dana, Forbes Srbija je pisao još u aprilu prošle godine. Tada smo razgovarali sa stručnjacima iz Udruženja pejzažnih arhitekata Srbije.
Oni su upozorili da se stvarni obim štete ne može pouzdano procijeniti bez pristupa čitavoj površini i detaljnog pregleda nakon uklanjanja privremenih objekata. Ukazali su na mogućnost oštećenja travnjaka, rastinja i same infrastrukture. Tada su istakli da bi analiza zatečenog stanja mogla da pokaže šta je potrebno sanirati i koliko bi ta obnova mogla da košta.
Budući da su šatori uklonjeni tek nedavno, stručnjaci još nemaju informacije o procijenjenoj šteti niti o mogućoj obnovi.
Sada, kada su šatori uklonjeni i kada je park očišćen, pored pitanja o obnovi, nameće se i pitanje odgovornosti institucija. Kakva je bila uloga JKP „Zelenilo-Beograd“, preduzeća koje upravlja ovim zaštićenim prirodnim dobrom? Da li je tražena saglasnost ili dozvola za postavljanje šatora i da li je tokom prethodnih mjeseci uopšte moglo da obavlja redovno održavanje parka? Takođe, ostaje nejasno i da li su komunalna i inspekcija za zaštitu životne sredine sprovodile nadzor, da li su dobijale prijave građana ili naloge za kontrolu i, ukoliko jesu, kakve su mjere preduzete.

Inspektor ne smije bez naloga da izađe na teren
O proceduri inspekcijskog nadzora razgovarali smo i sa inspektorom koji je želio da ostane anoniman. On je ukazao na manjkavosti Zakona o inspekcijskom nadzoru, ali i nedostatku inspektora koji mogu da izađu na teren. Nedostatak inspektora primjetan je, kaže on, gotovo u svakoj oblasti inspekcijskog nadzora.
„Jedna od odredbi zakona jeste da inspektor ne smije bez naloga da izađe na teren. Ja mogu da vidim neke protivzakonite radnje. Ipak, ne smijem da odem na lice mjesta ukoliko od rukovodioca inspekcije ne dobijem nalog za taj inspekcijski nadzor“, ističe on.
Kada je riječ o slučaju Pionirskog parka, inspektor je istakao da je važno ustanoviti da li je JKP „Zelenilo-Beograd“ uopšte dalo saglasnost za postavljanje šatora i privremenih objekata na javnoj površini.
„Za javne površine u Beogradu zaduženo je JKP Zelenilo-Beograd. Ono gazduje javnim površinama i daje saglasnost da li nešto može da se postavi ili ne. Druga adresa je Sekretarijat za inspekcijski nadzor i komunikaciju, konkretno, Sektor za komunalnu inspekciju i Sektor za zaštitu životne sredine. Njih treba pitati da li je uopšte izdat nalog za kontrolu i da li ti objekti posjeduju odobrenje. Inspektor, dakle, treba da utvrdi da li je onaj koji je to postavio pribavio odobrenje nadležnog organa, a to je JKP Zelenilo Beograd. I, naravno, ako je nalog dat, kako je postupljeno po tom nalogu“, navodi.
Ukoliko nalog nije izdat – zna se ko je odgovoran, kaže.
„Odgovoran je rukovodilac inspekcije koji je imao saznanja da je to postavljeno. On je trebalo da izda nalog inspektoru da izađe na lice mjesta. Ne može se reći da on nije imao informacije da je to postavljeno na javnoj površini“, ističe.
Zelenilo i inspekcija bez odgovora
Pitanja smo uputili JKP „Zelenilo-Beograd“ i Sekretarijatu za inspekciju, nadzor i komunikaciju Grada Beograda i zatražili smo odgovore o eventualnim odobrenjima, inspekcijskom nadzoru i održavanju parka tokom perioda u kome su šatori i drugi objekti bili postavljeni.
Do trenutka objavljivanja teksta, nismo dobili odgovore.
Zaštićeno područje
Podsjetimo, „spomenik prirode „Pionirski park“ kategorisan je od 2007. kao značajno prirodno dobro, sa uspostavljenim režimom zaštite 3. stepena. Današnji Pionirski park, nekadašnja Dvorska bašta, čini zaštićenu okolinu nepokretnih kulturnih dobara: zgrade Starog dvora – danas zgrada Skupštine grada Beograd i Novog dvora – danas sjedište predsjednika Republike Srbije“, navodi se na sajtu JKP „Zelenilo-Beograd“.
Na sajtu navode i da prostor Parka čine tri prostorno različite podcjeline.

„Prva – gornji dio parka uz Bulevar kralja Aleksandra, riješena u pejzažnom (slobodnom) stilu, što je odlika engleskih parkova, predstavlja najveći dio Parka sa najviše kvalitetnog dendrološkog rastinja; druga – cvjetni parter ispred zgrade Skupštine grada, bez visokog rastinja i treća – prema Ulici kralja Milana, između dva dvora, sa bogatim cvjetnim parterom i fontanom koja je poslije rekonstrukcije 2004. godine ponovo tu postavljena. Te dvije površine su riješene u geometrijskom, francuskom stilu“, piše na sajtu.
Tako bar Pionirski park izgleda na sajtu JKP „Zelenilo-Beograd“. Kakva je slika nakon godinu i po pod šatorima, tek treba utvrditi.
Hristina Kovačević, Forbes Srbija