Nekorišćenje – navika koja vremenom otupljuje vaš oštar um

Većina objašnjenja zašto um počinje da gubi oštrinu svodi se na isto: navika nekorišćenja. Ako prestanete da čitate, učite i napredujete, ako samo „odrađujete“ stvari – mentalna mašinerija počinje da rđa. Zato je uobičajeni savjet da se ulaže trud: rješavajte ukrštenice, učite jezik, održavajte mozak aktivnim.

Ali mnogo češći put ka slabijoj mentalnoj oštrini ne dolazi kroz zanemarivanje, dolazi kroz kompetentnost.

Svaka godina iskustva dodaje vašem ličnom repertoaru „poteza“ koji se već dobro pokazuju – argument za koji znate da ubjeđuje ljude, rješenje koje gotovo uvijek uklanja problem ili uobičajeni način postupanja sa zahtjevnim klijentom. Taj fond iskustva je zaista vrijedan.

Ali upravo on može neprimijetno učiniti da razmišljanje više ne bude potrebno.

Ovu sklonost možemo nazvati „funkcionisanjem po provjerenim potezima“. Ova navika podrazumijeva rješavanje današnjeg problema prošlogodišnjim rješenjem ili objašnjavanje neke ideje istim riječima koje su ranije dobro prošle. Iznutra, to nikada ne djeluje kao nazadovanje. Djeluje kao da postajete sve bolji u onome što radite.

Ova navika može da blokira kreativno rješavanje problema

Psiholozi za ovu zamku imaju naziv: „efekat podešavanja“.

To je pojava kada prvo rješenje koje nam padne na pamet spriječi da uopšte uočimo bolje rješenje.

Najjasniji primjeri dolaze iz šaha. Kada se iskusnim igračima pokaže pozicija koja sadrži i poznatu šahovsku kombinaciju za matiranje i brži, manje poznat način pobjede, oni često pronađu poznatu varijantu i prestanu da traže nešto bolje.

Praćenje pokreta očiju pokazuje da oni i dalje gledaju tablu i iskreno vjeruju da traže alternative, ali njihov pogled jednostavno ne napušta polja povezana sa rješenjem koje već imaju u glavi.

Upravo je taj posljednji dio suština problema. Samoposmatranje to ne otkriva.

Studija objavljena 2022. godine u časopisu Frontiers in Psychology ukazuje na to da sužavanje načina razmišljanja nije nešto sa čim se ljudi jednostavno rode, ono se izgrađuje vremenom. Istraživači su pratili gdje ljudi usmjeravaju pogled dok rješavaju probleme koristeći poznatu metodu.

Otkrili su da razlika između onih koji će kasnije uočiti bolji pristup i onih koji neće, u početku nije postojala.

Ta razlika se pojavila tek što je poznata metoda nastavila da daje rezultate. Uspjeh je ono što sužava pretragu mogućih rješenja, a to radi postepeno, bez ikakvog upozorenja.

Kako ova navika može da blokira razumijevanje i stručnost

Isti refleks postoji i u verbalnom obliku, a možda je čak i češći.

Kada nešto dovoljno dobro objasnite, to postaje gotova formula. Sljedeći put kada se ista tema pojavi, ne gradite ponovo argument od početka, samo izvučete već pripremljeni pasus koji vam je ranije koristi
Ako to ponavljate nekoliko godina, postajete izuzetno dobri u prenošenju sažetka, dok se osnovno razumijevanje i način na koji ste do tog zaključka došli polako zapostavljaju

Rozenblit i Keil nazvali su pretjerano samopouzdanje koje iz toga proizlazi iluzijom dubine objašnjenja. Ljudi vjeruju da razumiju stvari mnogo detaljnije i mehanički potpunije nego što ih zaista razumiju sve dok ne dobiju zadatak da ih objasne korak po korak. Tada njihovo samopouzdanje naglo opada.

Studija iz 2023. godine, objavljena u časopisu Judgment and Decision Making, pokazala je da se taj pad ne zadržava samo na jednoj temi. U tri unaprijed registrovana eksperimenta, ljudi koji su pokušali da objasne kako funkcioniše rajsferšlus nakon toga su niže ocijenili svoje razumijevanje i nepovezanih pojava poput nastanka snijega ili načina na koji dolazi do zemljotresa.

Čini se da teškoća u objašnjavanju jedne stvari prelazi na širi osećaj skromnosti u procjeni sopstvenog znanja.

Lakoća izražavanja često djeluje kao razumijevanje. Ali ona je nepouzdan pokazatelj tog razumijevanja i izuzetno se lako stvara.

Studija iz 2023. godine, objavljena u časopisu Applied Cognitive Psychology, pokazala je da ljudi koji su sami pretraživali internet kako bi pronašli objašnjenje kasnije ocjenjuju svoje sposobnosti objašnjavanja višim nego ljudi kojima je dato potpuno isto objašnjenje da ga samo pročitaju. Čak je i samo pregledanje isječaka rezultata pretrage, bez otvaranja stranica i čitanja cijelog sadržaja, proizvelo gotovo isti nivo naduvanog samopouzdanja.

Ono što nas uvjerava da nešto razumijemo nije trud uložen u stvaranje tog znanja, već uglačan izgled gotovog odgovora.

Zašto samo neuspjeh može da utiče da se ova navika promijeni

Studija iz 2022. godine, objavljena u časopisu Nature Reviews Psychology, koja je analizirala više od jednog vijeka istraživanja o ponavljanju gradiva i prisjećanju, pokazala je da pokušaj da izvučemo odgovor iz sopstvenog pamćenja jača znanje više nego ponovno čitanje istog sadržaja. To važi kroz različite uzraste, oblasti i okruženja iako je takav način učenja često suprotan onome kako ljudi očekuju da bi učenje trebalo da izgleda, pa ga većina učenika nikada ne usvoji.

Slični zaključci dolaze i iz drugih istraživanja. Studija iz 2023. godine, objavljena u časopisu Educational Psychology Review, koja je analizirala decenije istraživanja o pokušaju pogađanja odgovora prije nego što se on dobije, pokazala je da ova vrsta učenja kroz grešku prvo pogriješiti, a zatim vidjeti tačan odgovor, uglavnom daje bolje rezultate nego kada se odgovor odmah saopšti, pod uslovom da nakon toga uslijedi tačna informacija.

Čak i polaganje testa iz gradiva koje još nijeste učili može kasnije poboljšati koliko ćete ga uspješno savladati.

Obrazac je dovoljno dosljedan da mijenja čitavu ideju o mentalnom vježbanju. Borba nije cijena učenja. Ona je sam mehanizam putem kojeg učimo.

To mijenja i vrijednost savjeta poput „rješavaj ukrštenice“. Zagonetka u kojoj je neko već dobar predstavlja mentalnu aktivnost, ali ne nužno i mentalni razvoj.

Ono što izgleda da je važno nije samo biti zauzet, već se naći u situaciji u kojoj možete pogriješiti – pokušavati nešto čiji ishod zaista nije siguran i gdje postojeća, provjerena rješenja više nisu dovoljna.

Ograničenje kada je ova navika u pitanju

Ništa od ovoga ne znači da su provjereni postupci neprijatelj. Oni su upravo ono što predstavlja stručnost.

Ljekar koji bi pri svakom pregledu sve zaključke ponovo izvodio od osnovnih principa nije oštriji od svojih kolega bio bi sporiji i manje efikasan. Brz pristup onome što funkcioniše upravo oslobađa pažnju za ono što je zaista novo.

Ponovno izmišljanje svega iz početka nije znak mentalne oštrine – to je paraliza.

Zato pitanje nije da li treba da se oslanjamo na već postojeća rješenja. Pitanje je da li tokom određene nedjelje još postoji nešto što zahtijeva da ne znamo odgovor unaprijed.

Da li postoji prostor u kojem ste vi najmanje iskusna osoba? Problem koji vaš uobičajeni repertoar ne može da riješi? Argument koji morate da izgradite iznova, umjesto samo da ga ponovite?

Za mnoge sposobne ljude iskren odgovor je ne. I tako je već godinama. Ne zbog neke svjesne odluke, već zbog prirodnog nagomilavanja iskustva i stručnosti.

Um oslabljen zanemarivanjem barem djeluje tromo. Um koji funkcioniše samo na osnovu provjerenih poteza djeluje oštro, brzo i bez napora, jer tečnost u radu i pravo razmišljanje iznutra proizvode isti osjećaj, ali samo jedno od njih i dalje zahtijeva stvarni mentalni napor.

Mark Travers, saradnik Forbesa

The No. 1 Habit That Slowly Dulls Your Sharp Mind, By A Psychologist