Vrijeme je nepovratno, Vibe Management – način da ga prestanete trošiti na ono što će mašina uraditi bolje

Autor: Alexander Visotsky, osnivač akceleratora Business Booster

Još prije pola godine moj ponedjeljak je počinjao isto: dva sata na analizu metrika, izvještaja i prepiske koja se nakupila preko vikenda. Do ručka bih shvatio šta se desilo. Do večeri – šta s tim da radim. Poznato?

Sada – ponedjeljak, devet ujutru. Još nijesam otvorio laptop, a moj AI-asistent je već odradio posao: provjerio je metrike, pregledao izvršenje zadataka, primijetio pad u sektoru za generisanje lidova i prenio njegovom rukovodiocu tri varijante djelovanja. Meni je poslao kratak izvještaj: šta se desilo, šta zahtijeva moju pažnju, a šta će se riješiti bez mene. Čitam ga uz šoljicu kafe – i ne vidim haos, već tri rješenja koja se očekuju od mene. Radni dan još nije ni počeo, a kompanijom se već upravlja.

Ovo nije futurologija niti reklamni spot. Ovo je moje obično jutro. Pristup nazivam Vibe Management – i uvjeren sam: vrlo brzo će postati norma, baš kao i elektronska pošta. Pitanje je samo ko će ga prvi savladati.

Mašina radi rutinu. Vi donosite odluke

Sigurno ste čuli za vajb-koding: ljudi bez tehničkog obrazovanja kreiraju funkcionalne programe jednostavnim razgovorom sa AI-jem na ljudskom jeziku. Ono što je ranije zahtijevalo tim skupih stručnjaka i mjesece rada, entuzijasta pojedinac izgradi za nekoliko dana. Profesionalci to, strogo govoreći, nazivaju AI assisted coding – „razvoj uz pomoć AI-ja“. Ali suština nije u terminu, već u principu: vi opisujete rezultat, mašina preuzima rutinu na sebe.

Isti preokret se upravo sada dešava u upravljanju. Postavljanje i kontrola zadataka, analiza metrika, finansijska kontrola, priprema podataka za odluke – sve što je oduzimalo sate administrativnog rada, sada se može delegirati AI-ju. To i jeste Vibe Management: upravljate kompanijom kroz dijalog sa asistentom, a ne kroz beskonačnu ručnu provjeru.

Postoji prepreka o koju se spotiču mnoga očekivanja. Da biste od AI-ja dobili dobar rezultat, morate biti stručnjak u toj oblasti. Prosječan kopirajter neće izvući vrhunski tekst iz neuronske mreže – on jednostavno neće razlikovati kvalitetan od slabog rada. Sa upravljanjem je situacija ista: AI pojačava kompetentnog rukovodioca, ali ne zamjenjuje kompetentnost. I odatle najaktuelnije pitanje koje mi postavljaju vlasnici biznisa: kako natjerati najbolje stručnjake u kompaniji – one iste zauzete, skeptične, koji kažu „meni i tako sve funkcioniše“ – da počnu da koriste AI? Mi smo u našoj kompaniji ovaj izazov prevazišli i ispričaću kako. Ali počeću od glavnog uslova.

Bez lidera neće poletjeti

Vidio sam kompanije koje su kupile pretplate na sve vrhunske modele odjednom i ponosno objavile: „Uveli smo AI“. Prođe pola godine. Čime se bavi taj skupi vještački intelekt? Piše ljubazna pisma, sastavlja zdravice i generiše smiješne slike koje zaposleni prosljeđuju prijateljima. Pretplate su plaćene, štiklirano je da je urađeno, a biznis funkcioniše potpuno isto kao i ranije. Tehnologije su postojale. Nije bilo prve komponente bilo kakve transformacije: motivisanog lidera.

Reći ću iskreno: čak bi i naš međunarodni tim, uz svu svoju tehnološku naprednost, usporavao sa uvođenjem AI-ja da nije bilo Valentina Vasilevskog, mog prijatelja i suosnivača naše kompanije. Valentin je među prvima u našoj industriji počeo sistemski da primjenjuje AI assisted coding u razvoju, i to je radikalno promijenilo brzinu kojom se razvija naša platforma. Ono za šta su ranije bili potrebni mjeseci, a ponekad i godine, sada izbacujemo za nekoliko sedmica.

Ali glavno nije čak ni brzina – promijenio se sam pristup. Zahvaljujući alatima AI-kodinga, platformu sada ne nadograđuju samo programeri: zaposleni, pa čak i klijenti dopisuju module, dodaju funkcije, prilagođavaju sistem specifičnostima svojih kompanija. Valentin je to izgradio tehnološki, organizaciono i preduzetnički – i uključio čitavu kompaniju u proces. Danas kod nas praktično nema ljudi koji nijesu probali vajb-koding na ovaj ili onaj način.

Tome doprinosi rijetka kombinacija: inženjersko obrazovanje i preduzetnički duh. Inače, nas dvojica smo po obrazovanju radio-inženjeri, i sve se više uvjeravam da živimo u eri inženjerskog preduzetništva – kada upravo inženjeri najbrže grade kompanije koje klijentima pružaju ogromnu vrijednost.

Da li bismo uspjeli da pokrenemo stručnjake, rukovodioce, inženjere bez takvog lidera? Ne mislim tako. Moj zaključak je strog, ali iskren: ako niko od osnivača ili top menadžera lično ne stane na čelo transformacije i ne postane primjer, šanse za uspjeh su male. Ova uloga se ne može delegirati – kao što se ne može delegirati ni harizma.

Prednost koju će konkurenti nadoknađivati godinama

Brojke potvrđuju: ovo nije moda. Prema prognozi Gartnera, do kraja 2026. godine AI-agenti će biti ugrađeni u 40% korporativnih aplikacija – godinu dana ranije takvih je bilo manje od 5%. Istovremeno, prema podacima McKinsey-ja, 88% kompanija već koristi AI u bar jednoj biznis funkciji, ali manje od 10% je uspjelo da skalira AI-agente do opipljivog rezultata.

Jednostavnije rečeno: pokušavaju skoro svi, a korist ostvaruju pojedinci. To znači da upravo sada prednost ne dobijaju najveći i najbogatiji – već najbrži. Takvi prozori u biznisu otvaraju se jednom u deceniji. Prošli se zvao „internet“. Pretprošli – „personalni računari“.

Moji digitalni zaposleni

Finansijski asistent. Priznajem: kontrola finansija, tabele, provjera brojeva – rutina koja me nervirala čitav život. Radio sam to, ne prestajući da osjećam odbojnost. Sada imam AI-pomoćnika sa pristupom računima, karticama i obavezama. Prije bilo koje veće kupovine postavim mu jedno pitanje – i dobijem promišljen odgovor sa brojkama, ukazivanjem na nelogične transakcije i upozorenjem na mogući deficit u gotovinskom toku (cash flow). On ne kaže samo „da“ ili „ne“ – on strpljivo objašnjava zašto. Šalje mi nedjeljne izvještaje o porodičnim troškovima i radu mojih investicija. I čak podsjeća kćerku kada ona pokuša da izađe iz okvira utvrđenog budžeta. Kćerka, čini se, još uvijek nije odlučila da li da se tome divi ili da se ljuti.

Invest-analitičar. Ovaj asistent zna moje vrijednosti, interesovanja i pristup procjeni projekata. Kada mi neko pošalje ponudu, ja je jednostavno proslijedim pomoćniku. On prvo traži unutrašnje kontradikcije u brojkama, a po potrebi sam vodi prepisku sa autorima i traži podatke koji nedostaju. Ako se brojke poklapaju i logika izdrži provjeru tržišta, on priprema strukturu za naš razgovor.

Iskreno ću reći: prvih nedjelja sam provjeravao svaku brojku za njim. Nijesam vjerovao. Sada – vjerujem mu više nego sebi na kraju dugog dana. Velike investicione tabele, na koje je ranije odlazilo nekoliko sati pažljive analize, asistent obradi za nekoliko minuta. I čak ako projekat ne odgovara, svaki autor dobija sadržajnu povratnu informaciju: šta da doradi kako bi ideja uspjela. Važno mi je što mi ljudi šalju svoje projekte – i želim da im vratim stvarnu korist, a ne ljubazno odbijanje.

Ras: operativni direktor koji ne traži povišicu

Dobar primjer da ovo ne funkcioniše samo kod nas jeste Markus Raš (Marcus Rush), osnivač agencije za nekretnine Rush Home. On nije programer i nikada to nije bio. Ali uz pomoć alata Claude i Zapier MCP sklopio je sopstvenog AI-agenta po imenu Ras (Russ), koji faktički vodi operativni rad čitave brokerske kompanije od osam agenata.

Svako jutro Ras pregleda bazu od više od 11.000 kontakata, ponovo izračunava bodovanje (scoring) svakog lida po desetinama parametara – od toga da li je kupac ili prodavac, do cjenovnog opsega transakcije – i priprema personalizovani plan praćenja (follow-up) za svakog agenta. Nova interakcija sa klijentom? Procjena se ponovo računa i ažurira direktno u CRM-u – bez ijednog ručnog poteza od strane tima.

To je Vibe Management u čistom obliku: osnivač nije pisao kod i nije unajmljivao programere. Objasnio je AI-ju kako je postavljen njegov biznis i povezao ga sa potrebnim servisima. Kao rezultat toga, dobio je operativnog direktora koji nikada ne spava, ne pravi greške iz nepažnje i ne traži povišicu.

Pet trikova koji su kod nas upalili

Ovdje nema magije. Ako čekate da zaposleni sami krenu ka AI alatima, možete se načekati. Moj partner i ja smo prošli kroz to i napravili dovoljno grešaka da bismo razvili pristup koji zaista funkcioniše.

Prvo i najvažnije – osnivač mora biti živi primjer. Ljudi ne gledaju na vlasnika kao na uputstvo, već kao na čovjeka: ako i sam koristi AI, govori o tome i pokazuje rezultate, to inspiriše više od bilo kog korporativnog naređenja.

Drugo – ukloniti tehničku barijeru. Kupiti pristup najboljim plaćenim modelima i učiniti proces maksimalno jednostavnim. Štedjeti ovdje je isto što i štedjeti na alatu za vrhunskog majstora.

Treće – promijeniti standarde predaje rada. U zadacima koji uključuju analizu i pripremu dokumenata, ne zahtijevamo samo gotov rezultat, već i prompt pomoću kojeg je on dobijen. Zvuči kao sitnica. Ali tuđi prompt je kao zapis tuđe šahovske partije: vidiš kako čovjek razmišlja i razumiješ zašto je izvještaj ispao upravo takav.

Četvrto – stvoriti okruženje. Kod nas funkcionišu tematski unutrašnji četovi – ne o vijestima sa AI tržišta uopšteno, već o konkretnim alatima: HeyGen za video, ElevenLabs za audio i tako dalje. Posebna osoba se bavi „laboratorijskim radom“ – testira nove alate prije nego što uđu u radni proces.

Peto – hakatoni. Okupljamo ključne ljude u jednom prostoru, postavljamo konkretne biznis zadatke i rješavamo ih u realnom vremenu. Već prvi hakaton nam je donio proboj u akceleratorskom programu: upravo tamo smo definisali funkcionalnu strukturu i logiku prikupljanja podataka. Sada se hakatoni održavaju redovno, učešće je otvoreno za svakog zaposlenog, a za pobjede i uvođenje novih alata ljudi dobijaju stvarne nagrade. Ne samo zahvalnice – već opipljive nagrade.