Poznavanje hrvatskog jezika postaje uslov za produženje radnih dozvola u Hrvatskoj

Hrvatsko tržište rada sve više zavisi od stranih radnika, ali njihovo zapošljavanje dobija novu dimenziju. Izmjene Zakona o strancima, koje su stupile na snagu 4. juna 2026. godine, uvode obavezu učenja hrvatskog jezika, a od 4. juna 2027. položen ispit na nivou A1.1 postaje uslov za produženje dozvole za boravak i rad za određene kategorije radnika. Poslodavci zato već sada treba da razmišljaju o organizaciji nastave, rokovima i troškovima.

O tome šta nove zakonske odredbe znače u praksi, kako će uticati na poslodavce i zašto je učenje hrvatskog jezika mnogo više od administrativnog uslova, govori Slobodan Matić, direktor zagrebačkog Centra za obuku i prevođenje SPES, koji se više od dvije godine bavi organizacijom integracionih kurseva hrvatskog jezika za strane radnike.

„Ako danas procjenjujemo da u Hrvatskoj imamo oko 100 hiljada stranih radnika koji ne govore hrvatski jezik, ne treba biti posebno vidovit da bismo zaključili kako bi taj broj mogao biti znatno veći u narednih pet do deset godina. Mogli bismo doći do čak 300 hiljada ljudi koji žive i rade u Hrvatskoj, a ne poznaju naš jezik. Zato je izuzetno važno da strani radnici što prije nauče hrvatski, jer je to jedan od ključnih preduslova njihove uspješne integracije. Time ne pomažu samo sebi, nego i svojim porodicama, kolegama, poslodavcima i cijeloj zajednici. Želimo da postanu samostalni, aktivni i korisni članovi hrvatskog društva, a poznavanje jezika prvi je korak ka tome.“

Hrvatska se mijenja, šta će biti za pet ili deset godina?

Prema procjenama, u Hrvatskoj trenutno radi više od 200 hiljada stranih radnika. Nešto manje od polovine dolazi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i sa Kosova, dok ostatak čine radnici iz Nepala, Indije, Filipina, Pakistana, Uzbekistana, Egipta i drugih zemalja.

„Integracija stranih radnika više se ne može posmatrati samo kao pitanje zapošljavanja. Radnik koji ne razumije jezik teško se snalazi u svakodnevnim situacijama, od odlaska kod ljekara i komunikacije sa institucijama do razumijevanja radnih uputstava i sopstvenih prava“, naglašava Matić.

„Hrvatski jezik nije samo gramatika i vokabular. To je sredstvo koje čovjeku omogućava samostalnost. Kada radnik može da razumije šta mu govori nadređeni, razgovara sa kolegama, ode kod ljekara ili sam obavi administrativni posao, tada počinje prava integracija. Ne želimo da ljudi u Hrvatskoj žive godinama, a da ostanu izolovani u sopstvenim jezičkim zajednicama.“

Šta poslodavci moraju znati o novim pravilima?

Izmjene Zakona o strancima stupile su na snagu 4. juna 2026. godine, dok se obaveza polaganja ispita iz hrvatskog jezika primjenjuje od 4. juna 2027.

Za obuhvaćene državljane trećih zemalja poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma na nivou A1.1 postaje uslov povezan sa produženjem dozvole za boravak i rad.

„Poslodavci su do sada često postavljali pitanje: moramo li organizovati kurs hrvatskog jezika? Sada je jasno da više nije riječ o tome žele li ili ne žele da ulažu u jezičko obrazovanje. Potrebno je pravovremeno organizovati učenje i obezbijediti da radnici ispune zakonsku obavezu. Ako to ne učine, mogu se suočiti sa problemima prilikom produženja dozvola“, ističe Matić.

Važno je naglasiti da se obaveza ne odnosi jednako na sve strane radnike. Zakonom su predviđeni i izuzeci, između ostalog za osobe koje su završile osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Hrvatskoj, kao i za one koje govore nekim od jezika iz južnoslovenske jezičke grupe.

Za poslodavce koji zapošljavaju veći broj radnika iz udaljenih zemalja, poput Nepala, Indije ili Filipina, organizovanje kurseva postaje posebno važno.

Vaučeri pokrivaju do 70 odsto troškova, ali sistem ima i prepreke

Jedna od važnih mogućnosti za poslodavce i radnike jeste korišćenje vaučera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za sufinansiranje integracionih kurseva hrvatskog jezika. U zavisnosti od uslova i veličine poslodavca, sufinansiranje može iznositi od 30 do 70 odsto troškova.

Međutim, Matić upozorava da mogućnost sufinansiranja ne znači da svi radnici i poslodavci automatski imaju pravo na vaučer.

„Sistem vaučera ima jasno propisane uslove. Programi su definisani brojem školskih časova, načinom izvođenja nastave, vođenjem evidencije i drugim pravilima. Problem nastaje kada poslodavci pretpostave da pravo na vaučer imaju svi strani radnici, a onda se pokaže da postoje ograničenja. Na primjer, radnici zaposleni preko agencija za ustupanje radnika u određenim situacijama ne mogu ostvariti pravo na sufinansiranje, iako rade u djelatnosti za koju je program predviđen. To su pitanja koja bi trebalo dodatno razmotriti i unaprijediti.“

Matić smatra da bi sistem trebalo da bude što jednostavniji i dostupniji, jer je cilj zakonske obaveze da što veći broj stranih radnika zaista nauči hrvatski jezik.

„Ako želimo da radnici nauče jezik, moramo im omogućiti da ga uče. Nije dovoljno propisati obavezu. Potrebno je obezbijediti dostupne programe, razumne troškove i organizaciju koja odgovara njihovim radnim obavezama.“

Kursevi na radnom mjestu: Kako riješiti najveći problem poslodavaca?

Jedan od najvećih izazova u organizaciji nastave jeste činjenica da strani radnici često rade u smjenama, na različitim lokacijama i prema veoma zahtjevnim rasporedima. Zbog toga klasična nastava u fiksnim terminima nije uvijek praktična.

SPES od sredine 2024. godine sprovodi integracione kurseve hrvatskog jezika za strane radnike, a do sada je kroz programe prošlo više stotina polaznika.

Kursevi su prilagođeni djelatnostima poput građevinarstva, ugostiteljstva, prehrambene i prerađivačke industrije, saobraćaja, telekomunikacija, kao i zdravstvene i socijalne zaštite.

„Poslodavcima je najvažnije da im organizacija kursa ne stvara dodatne probleme u poslovanju. Zato nastavu organizujemo u njihovim prostorijama, u terminima koje dogovorimo, bez obzira na to gdje se nalaze u Hrvatskoj. Naš tim pomaže i oko administracije, provjere uslova za vaučere i pripreme dokumentacije. Poslodavac ne mora sam da prolazi kroz čitav postupak“, objašnjava Matić.

SPES je nedavno otvorio i Centar za integracione kurseve u poslovnoj kuli Zagrepčanka, namijenjen poslodavcima iz Zagreba i Zagrebačke županije koji nemaju odgovarajući prostor za nastavu ili dovoljan broj radnika za organizovanje kursa u sopstvenim prostorijama.

Matić na kraju zaključuje:

„Uspješna integracija zahtijeva saradnju države, poslodavaca, obrazovnih institucija i samih radnika. Jezik bi trebalo da postane dio poslovne strategije kompanija koje zapošljavaju strane državljane, a ne samo zakonska obaveza koju treba ispuniti u posljednjem trenutku.“