Vožnja robotaksijem po Zagrebu: U čemu su bolji, a u čemu lošiji od klasičnih taksija

Forbes Hrvatska je dobio priliku da isproba kako izgleda Verneov robotaksi – prvi robotaksi kojim se može voziti u Evropi. Kao što smo ranije pojasnili, ovo još nije dvosjed bez volana koji kompanija još razvija, već kineski model Arcfox Alpha T5 koji se zasniva na Pony.ai modelu autonomne vožnje. Za volanom mora biti operater koji u ovoj fazi pazi da sve protekne bez grešaka. Verne trenutno vozi od 7 ujutru do 21 sat uveče.

Pošto je usluga tek u začetku i u Zagrebu trenutno kruži samo 10 robotaksija, uslugu mogu koristiti korisnici koji su se prijavili na listu čekanja i koji su trenutno odobreni u aplikaciji. Prema riječima Verneovih predstavnika, u aplikaciji ih ima oko 600. Zbog malog broja taksija, vrijeme čekanja može varirati, ali promotivna cijena vožnje je vrlo privlačna – samo 1,99 eura po vožnji, bez obzira na broj pređenih kilometara. Područje kojim robotaksi trenutno vozi je ograničeno, okvirno od Britanca i Kvatrića na sjeveru do Novog Zagreba i aerodroma na jugu.

Kad bi bar ljudski vozači ovako poštovali pravila

Prilikom naručivanja Vernea, aplikacija pokazuje otprilike kada prvo slobodno vozilo može stići i koliko će vremena biti potrebno do željenog odredišta. Kada automobil stigne i zaustavi se na jednom od predviđenih mjesta, putnici ulaze i vezuju se pojasima. Trenutno automobil može primiti do dva putnika na zadnjim sjedištima, dok se naprijed nalazi operater koji nadzire vožnju.

Verne tada kreće i u nekim stvarima je definitivno bolji od prosječnog hrvatskog vozača. Na primjer, svaki put uključuje desni žmigavac prilikom izlaska iz kružnog toka, što je među ljudskim vozačima u Hrvatskoj nažalost rijetkost. Brzina vožnje je zadovoljavajuća. Verne neće prekoračiti ograničenje brzine, a mjeri je preko GPS-a, a ne brzinomjera automobila koji, kao i kod drugih modela, pokazuje manju brzinu od stvarne.

Prilikom vožnje prema centru, birao je slobodnije trake i tako skratio vrijeme čekanja u saobraćaju. Osjećaj sigurnosti u automobilu bio je dobar i nije bilo propusta, zanemare li se tri situacije u kojima je iz predostrožnosti naglo zakočio. Jedna od njih je skretanje s Jadranskog mosta prema Savskoj ulici, kada se iz dvije trake može skrenuti desno. U desnoj traci bio je autobus koji zbog veličine zauzima više mjesta prilikom skretanja, pa je Verne preventivno zakočio.

Operateri ne pričaju

Senzori pažljivo prate situaciju u prometu i opremljeni su čistačima koji osiguravaju rad u različitim vremenskim uslovima. Putnik situaciju u saobraćaju može pratiti na prednjem ekranu, ali i na zadnjem koji je razvio Verne. Na njima se vide animacije svih učesnika u prometu, poput automobila i pješaka.

Tokom vožnje nije bilo dovoljno grešaka drugih učesnika u prometu ili vanrednih situacija poput prolaska vozila sa rotacionim svjetlima da bi se vidjelo kako reaguje, ali sve ostalo je bilo potpuno zadovoljavajuće. Prepoznao je zatvorene trake zbog radova i sličnih prepreka.

Operateri koji sjede na mjestu vozača dobili su upute da ne započinju razgovor, vjerovatno kako bi iskustvo vožnje bilo što sličnije onom kada više ne budu u vozilu.

Po završetku vožnje, putnik izlazi iz automobila, vadi stvari iz prtljažnika (ako ih je imao) i u aplikaciji označava da je vožnja završena.

Bojan Bajgorić Šantić, Forbes Hrvatska