Svemir na raskrsnici – zaštititi san o istraživanju, prije nego što nas podjele prizemlje zauvijek

Autor: Filip Jovićević, izvršni direktor Montenegro Space Research

Kako geopolitika redefiniše budućnost istraživanja svemira i šta to znači za sve nas?

Svemir je decenijama bio poligon za naučne proboje i potragu za opstankom čovječanstva izvan granica Zemlje. Ipak, danas, kako globalne tenzije rastu, čak ni ova posljednja granica nije više imuna na politička previranja. Istraživanje svemira je nekada nadilazilo nacionalna suparništva, ali se krhka mreža međunarodne saradnje sve više kida pod pritiskom savremenih konflikata.

Dva moguća scenarija ukazuju na to kako bi budućnost svemirskih misija mogla da izgleda i zašto će upravo ono što se dešava na Zemlji presudno oblikovati našu sudbinu među zvijezdama.

Scenario 1: Fragmentacija i strateška nezavisnost Evrope

Rat u Ukrajini je značajno poremetio tok brojnih svemirskih projekata. Povlačenje Rusije iz evropskih partnerstava, uključujući obustavu lansiranja raketa Sojuz iz Francuske Gvajane i prekid zajedničkih misija s Evropskom svemirskom agencijom (ESA), natjeralo je Evropu da preispita svoju zavisnost od eksternih partnera.

U dugoročnoj perspektivi, ovaj poremećaj bi mogao predstavljati strateški iskorak. ESA je povećala svoj budžet na 17 milijardi eura za period 2023–2025. i uložila značajna sredstva u razvoj sopstvenih kapaciteta, kao što su raketa Ariane 6 za teške terete i Vega-C za srednje misije. Pored toga, raketa Spectrum kompanije Isar Aerospace, koju razvija privatni sektor, mogla bi postati prvi evropski orbitalni nosač razvijen izvan državnog okvira.

Svemirske luke poput Esrangea u Švedskoj i Andøye u Norveškoj brzo se razvijaju u savremene lansirne centre, prave evropske kosmodrome, a ne samo testne baze.

Međutim, jedna raketa neće biti dovoljna za čitav kontinent. Potrebni su različiti sistemi za lansiranje, tehnička raznovrsnost i nova lansirna postrojenja. Kao osnivač Montenegro Space Research, vjerujem da i manje zemlje mogu odigrati važnu ulogu. Crna Gora, sa svojom jadranskom obalom i stabilnom mediteranskom klimom, nudi izuzetne uslove za lansiranja s niskim nagibom i nižim troškovima.

Može li jedna mala država promijeniti tok svemirske trke? Novi horizonti se otvaraju i čak zemlje bez istorijske svemirske tradicije mogu izboriti svoje mjesto među zvijezdama.

Scenario 2: Saradnja na ivici – Međunarodna svemirska stanica i krhka budućnost

Uprkos oštroj političkoj netrpeljivosti, saradnja SAD-a i Rusije na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) i dalje opstaje. ISS ostaje rijedak simbol zajedničkog ljudskog poduhvata. No, stanica koja je nekada sijala kao svjetionik međunarodne sloge sada liči na stari brod, koji škripi pod teretom vremena i politike.

NASA je potvrdila više curenja i znakova strukturalnog zamora. Postojeći sporazumi važe do 2030. godine, ali njihovo produženje nije izvjesno. Budućnost projekta može zavisiti od razvoja situacije u Ukrajini. Ukoliko dođe do političkog detanta i ekonomske reintegracije Rusije sa Zapadom, postoji mogućnost obnovljene saradnje. Ruski zvaničnici su već pokazali spremnost da podrže privatne inicijative, uključujući ambicije Ilona Maska (Elon Musk) u vezi sa Marsom.

Značajno je pomenuti da je Kiril Dmitrijev, specijalni izaslanik predsjednika Vladimira Putina za međunarodnu saradnju, izjavio da bi Rusija mogla obezbijediti malu nuklearnu elektranu za Maskovu misiju na Mars, naglašavajući napredne ruske tehnologije kao ključni doprinos globalnim svemirskim inicijativama.

Ipak, ukoliko se sukobi produže ili prodube, fragmentacija postaje neizbježna. Projekti poput komercijalne stanice kompanije VAST Space i kineske stanice Tiangong ukazuju na budućnost u kojoj svaka velesila vodi sopstvenu orbitalnu misiju.

Decenije saradnje između SAD-a i Rusije mogle bi biti ugašene kao još jedna žrtva zemaljskih sukoba. Ko bi rekao da bi sudbina svemirske stanice mogla zavisiti od rata hiljadama kilometara ispod nje?

Novi džinovi: Kina, Indija i nova svemirska trka

Dok SAD i Rusija balansiraju na ivici neizvjesne saradnje, nove sile ubrzano jačaju svoje pozicije. Kina je već uspostavila punu operativnost stanice Tiangong i postigla važne prekretnice kroz lunarni program Chang’e. Cilj joj je da do 2035. godine razvije stalnu istraživačku bazu na Mjesecu, uz kombinaciju robotskih i ljudskih misija; jasan signal dugoročne strategije.

Indija je, takođe, impresionirala svijet misijama kao što su Chandrayaan-3 i Mangalyaan (Mars Orbiter Mission). Ipak, i dalje značajno zavisi od ruskih tehnologija, naročito u pogledu kriogenih motora i komponenti za lansirne sisteme. U slučaju regionalne nestabilnosti, poput eventualnog konflikta s Pakistanom, indijski napredak bi mogao biti ozbiljno ugrožen.

Nova svemirska trka više nije binarni duel velikih sila, to je globalna, multipolarna trka u kojoj sve više zemalja traži svoje mjesto među zvijezdama.

Krhka budućnost: Zašto je globalni mir ključan?

Kroz istoriju, svemirska istraživanja su pokazivala izuzetnu otpornost na političke turbulencije. No, pred nama je sve osjetljivija budućnost. Bez globalne stabilnosti, naši napori da zakoračimo izvan Zemlje mogli bi biti ozbiljno ugroženi.

Postati multiplanetarna civilizacija nije samo tehnološki izazov, već i civilizacijski imperativ. Riječ je o očuvanju ljudskog nasljeđa, bez obzira na sudbinu naše krhke planete.

Države, industrije i građani širom svijeta moraju se zalagati za novu eru saradnje, novi „Svemirski sporazum” koji će zajedničke ciljeve staviti iznad podjela na Zemlji. Moramo zaštititi san o istraživanju, prije nego što nas podjele prizemlje zauvijek.

Svemir to od nas traži.