Ovo je ranac koji pomaže da vam ne stradaju leđa pri podizanju velikog tereta, a koriste ga radnici Deleza

Radnici u skladištu oko 30 kilometara južno od Olbenija, Njujork, nose crne motorizovane rančeve koji se vezuju oko grudi i butina. Uređaj, poznat kao egzo-odijelo (exosuit), težak je tri kilograma i pomaže da rastereti do 40 odsto težine tijela radnika, dok podiže džakove krompira teške više od 20 kilograma i kutije banana od 18 kilograma.

I dok egzo-skeleti (exoskeletons) nisu zaživjeli onako kako su se njihovi promoteri nadali, startap Verve Motion, koji stoji iza egzo-odijela poznatog kao SafeLift (sigurno podizanje), smatra da je njegov dizajn od laganog, mekog materijala, rješenje za pomoć radnicima u skladištima da izbjegnu povrede leđa dok podižu do 23 tone robe dnevno.

Povrede zbog pretjeranog napora predstavljaju veliki problem za industriju, jer se godišnje gubi 12,8 milijardi dolara u SAD, prema analizi podataka Biroa za radne statistike, koju je uradila osiguravajuća kuća Liberty Mutual.

„Ljudi koji su se ranije bavili tim problemom… vidjeli su Ajron mena (Iron Man) i željeli su da to učine stvarnim“, rekao je osnivač i izvršni direktor Ignacio Galiana za Forbes. „Mi smo željeli da to učinimo praktičnim“.

Razvijen uglavnom ispod radara od svog nastanka na Vis institutu Univerziteta Harvard prije četiri godine, Verve Motion je ekskluzivno rekao za Forbes da je prikupio 20 miliona dolara, najviše od Safar Partnersa, kako bi razvio distribuciju proizvoda. To zaokružuje ukupno prikupljena sredstva za Verve na 40 miliona dolara i podiže vrijednost kompanije na više od 100 miliona dolara, prema procjeni Forbesa.

Još važnije, Verve je dobio zamajac za svoje egzo-odijelo, koje košta najmanje 350 dolara mjesečno po radniku, a već se više od 1.000 komada koristi u skladištima 20 klijenata, uključujući Kroger, Albertsons, Vegmens (Wegmans) i Ahold Delez (Ahold Delhaize), roditeljsku kompaniju Hanaforda (Hannaford), Džajant (Giant), Stop & Shop i druge prodavnice. To se podudara sa prihodom koji se približava iznosu od pet miliona dolara (broj koji Galiana nije želio da komentariše).

Povrede leđa su česte kod radnika u skladištima i skupe za njihove poslodavce, koji moraju da pokriju njihova potraživanja od osiguranja, što košta gotovo 40.000 dolara po zahtjevu, prema podacima Nacionalnog savjeta za bezbjednost, uz izgubljene dane rada.

Kupci obično vide da im se egzo-odijela isplate već u prvih šest mjeseci korišćenja zbog smanjenja povreda leđa od 65 odsto do 85 odsti, rekao je Galiana. Kupci, takođe, obično primećuju poboljšanje u produktivnosti jer radnici nisu umorni na kraju svojih smjena.

„To je sigurnosni alat koji se isplati“, rekao je on.

Dizajn orijentisan prema čoveku

Pre 12 godina, Galiana, koji ima 37 godina i doktorat iz robotike sa Politehničkog univerziteta Madrid u Španiji, došao je na Harvard i udružio se sa Konorom Volšom (Conor Walsh), osnivačem Harvard Biodizajn (Harvard Biodesign Lab) laboratorije, kako bi radio na ideji mekanog egzo-odijela.

„Inženjeri su često uzbuđeni holivudskom idejom egzo-skeleta. Napravite ga velikim, napravite ga jakim, napravite ga da bude kul“, rekao je Volš. Ali to uzbuđenje nije dovelo do mnogo toga, rekao je Galiana.

Umesto da pokušavaju da dizajniraju visokotehnološke robote koje bi stavili na ljude, par je želio da prouči kako ljudsko telo funkcioniše i dizajnira visokotehnološke uređaje koji bi im pomogli da bolje obavljaju određene teške zadatke.

Oni su 2012. godine, uz petogodišnju donaciju Darpe, istraživačke agencije američkog Ministarstva odbrane, počeli da rade na dizajnu koji bi mogao da pomogne vojnicima da pređu veće razdaljine po teškom terenu noseći teške rančeve. Takođe su razvili nosivu potporu koja bi mogla da pomogne pacijentima koji su imali moždane udare tokom rehabilitacije.

Njihov cilj sa oba rana projekta bio je da pronađu dizajn usmjeren ka čovjeku, koji bi pomogao ljudima da urade 30 odsto do 40 odsto više bez dodatnog napora. „Mi se krećemo i hodamo vrlo efikasno, pa je moguće da ako samo ubrizgate malu količinu energije, možete stvarno da pomognete ljudima“, rekao je Volš, upoređujući to sa trčanjem s vjetrom u leđa.

Dok je Galiana još bio na Harvardu, počeo je da posjećuje skladišta, gde milioni radnika svakodnevno rade sa neizmjernim brojem paketa i teških predmeta. Brzo je shvatio koliki je to bio problem. „Do tada smo se fokusirali na hodanje. Tako smo razvili novi prototip i stavili ga na nekoliko radnika“, rekao je on.

Galiana je „španski energetski zec“, rekao je Safarov upravni partner Arunas Česonis (Arunas Chesonis). „On jednostavno ne može da prestane. Kao investitor, mi mnogo volimo ADD, radoholičarske izvršne direktore“.

Kada ih je Česonis povezao sa skladištem Vegmens u Ročesteru, Njujork, Verve je razvio novi prototip za radnike u skladištima i testirao ga na njima. Galiana je uskoro saznao da prosječan radnik u skladištu prehrambenih proizvoda dnevno podiže više od 22 tone. „Posao je sam po sebi vrlo naporan za vaše tijelo, ali novac je odličan“, napisao je jedan dugogodišnji radnik Ahold Deleza na sajtu za posao Indeed u avgustu 2021. „[Možete] biti tamo samo određeno vrijeme pre nego što vaše tijelo odustane“.

Manjak industrijskih radnika, zajedno sa povećanim zahtjevima potrošača za brzinom na granici ljudske sposobnosti, doveo je do sve većih napora Amazona, Volmarta (Walmart) i drugih da automatizuju skladišta robotima.

Detaljno odvajanje i pakovanje koje rade radnici u skladištima – i na šta se Verve fokusira – među najtežim su poslovima za automatizaciju. Pristup Verve-a u pogledu prenosa tereta razlikuje se od drugih. „Ovo je samo pametan pojas za nošenje tereta“, rekla je Dejna Grejson (Dayna Grayson), suosnivač Konstrakt kepitala (Construct Capital), koji je investirao u kompaniju prije dvije godine. „Jača vaše telo“.

Usmjeravanje snage

Egzo-odijelo koristi senzore za procjenu onoga što radnik radi i dodaje snagu sili koju daju mišići radnika. Korišćenjem visokotehnološkog ranca, radnici mogu da smanje 40 odsto težine. Koncept je sličan korišćenju servo upravljanja kod automobila, koje čini vožnju mnogo lakšom, rekao je Galiana.

Kada su radnici u objektu Aholda u Šodek Lendingu, Njujork, među prvima probali odijelo još 2019. godine, rekao je Galiana, „oči su im ispale“ od iznenađenja. Ta reakcija dala je podstrek Galiani, Volšu i drugim istraživačima u timu da naprave kompaniju u martu 2020. godine.

Prvi dani pandemije mogli bi da izgledaju kao težak period za pokretanje firme, ali to takođe znači da su radnici u skladištima – posebno za hranu i druge osnovne potrepštine – radili prekovremeno.

„Odabrali smo distribuciju namirnica kao naše prvo tržište, i distribucija namirnica se tada proširila“, rekao je Galiana.

Sa radnicima u skladištima koji su radili prekovremeno kako bi održali punim police prodavnica tokom početnih dana pandemije, „to je bio vrh problema u industriji“, rekao je on. Kompanija je prikupila svojih prvih pet miliona dolara u martu 2020. godine.

Tradicionalni egzo-skeleti su teški metalni predmeti. Da bi dizajnirali svoje egzo-odijelo, Galiana i Volš su okupili tim dizajnera odjeće, robotičara i inženjera. Jedan od suosnivača je Natali Degenhart (Nathalie Degenhardt), koja je prethodno radila kao tehnički dizajner u proizvođaču obuće Nju balans (New Balance) i sada je šef za funkcionalnu odjeću u firmi. U kancelarijama Verve-a, industrijske mašine za šivenje dijele prostor sa timovima softverskih programera.

„Rekli smo: ‘Hajde da razumijemo kako ljudi rade’“, rekao je Galiana. Mjerili su pokrete mišića tokom aktivnosti i dizajnirali uređaj koji bi radio zajedno sa ljudskim mišićima, modulirajući svoju silu u zavisnosti od pokreta osobe u realnom vremenu.

Verve planira da proširi operacije u SAD sa novim i postojećim klijentima. Iako se trenutni proizvod fokusira na povrede leđa, kompanija bi mogla da razvije uređaje koji štite od povreda ramena ili problema s kolenima. I kao sa svim robotskim kompanijama, podaci koje prikuplja o bezbjednosti radnika vjerovatno će postati sve važniji tokom vremena.

„Verve je fokusiran na tačke velikog bola gdje postoji povraćaj investicije za tri do šest meseci“, rekao je Volš. „Mislim da postoji put da se smanje troškovi i sistemi učine lakšim za korišćenje. Na kraju možete da stignete do tačke gdje su takođe dostupni potrošačima“.

Amy Feldman, Forbes