Digitalni nomadi biraju Crnu Goru: Četvrta najbolja destinacija u Evropi, uprkos slabom zdravstvenom sistemu

Crna Gora je zauzela četvrto mjesto na rang-listi najboljih evropskih destinacija za digitalne nomade u 2026. godini, zahvaljujući prije svega povoljnim viznim uslovima, relativno niskim troškovima života i dugom periodu boravka koji se može odobriti radnicima na daljinu.

U novoj studiji koju je objavio LEI Register, navodi se da viza u Crnoj Gori košta svega 26 eura, može važiti do 730 dana, a traženi mjesečni prihod od 1.121 euro među nižima je u Evropi.

Dodatni adut su prosječna kirija od 576 eura i velika dostupnost Airbnb smještaja, dok zdravstveni sistem ostaje jedna od slabijih tačaka.

Nova studija otkrila je koje su evropske zemlje najbolje za digitalne nomade, na osnovu troškova, infrastrukture i viznih uslova sa kojima se susreću ljudi koji rade na daljinu. LEI Register uporedio je 40 zemalja koristeći 19 kriterijuma, među kojima su cijene kirije i namirnica, brzina interneta, dostupnost coworking prostora, znanje engleskog jezika, pravila za vize namijenjene digitalnim nomadima, zdravstvena zaštita, bezbjednost i broj lokalnih događaja.

Najbolje evropske zemlje za digitalne nomade u 2026.

Estonija je zauzela prvo mjesto zahvaljujući kombinaciji razumnih troškova života, pouzdane infrastrukture i povoljnih uslova za rad na daljinu. Jednosoban stan u centru grada u prosjeku košta 573 eura mjesečno, dok su mjesečni troškovi za namirnice oko 247,80 eura. Prosječna brzina interneta iznosi 113,1 Mbps, a viza za digitalne nomade traje godinu i košta 85 eura. Estonija ima i najviši indeks bezbjednosti u studiji, 83, a zauzima peto mjesto po broju događaja po stanovniku.

Island je na drugom mjestu, iako je među najskupljim destinacijama u analizi. Prosječna kirija iznosi 2.098 eura mjesečno, a namirnice koštaju 541,62 eura. Ipak, zemlja predvodi rang-listu po brzini interneta, sa 279,55 Mbps, kao i po broju coworking prostora i Airbnb smještaja po stanovniku. Island je drugi po broju događaja i treći po bezbjednosti.

Portugal je treći zahvaljujući dobroj kombinaciji internet povezanosti, poznavanja engleskog jezika i dostupnosti vize. Prosječna brzina interneta iznosi 116,91 Mbps, dok je rezultat za znanje engleskog jezika 605. Kafa košta oko dva eura, a jednogodišnja viza za digitalne nomade 80 eura. Iako je prosječna kirija u centru grada relativno visoka, 919 eura mjesečno, Portugal nudi uravnotežene uslove za radnike na daljinu koji traže pouzdanu infrastrukturu i jasno definisan vizni režim.

Crna Gora je na četvrtom mjestu i nudi neke od najpristupačnijih viznih uslova u cijeloj studiji. Naknada za vizu od 26 eura najniža je među analiziranim zemljama, dok dozvola može trajati čak 730 dana, što je najduži period u studiji. Kandidati moraju dokazati relativno nizak mjesečni prihod od 1.121 euro.

Prosječna kirija u Crnoj Gori iznosi 576 eura, dok su troškovi namirnica oko 211,22 eura mjesečno. Zemlja zauzima drugo mjesto po dostupnosti Airbnb smještaja po stanovniku. Ti rezultati čine je posebno privlačnom za digitalne nomade koji planiraju duži boravak sa manjim budžetom. Slabija tačka je zdravstveni sistem, čiji indeks od 48,7 Crnu Goru stavlja na 39. mjesto.

Hrvatska zaokružuje prvih pet. Ima drugi najduži period važenja vize, 540 dana, treću najbolju ocjenu bezbjednosti i četvrtu najveću dostupnost Airbnb smještaja po stanovniku. Namirnice u prosjeku koštaju 232,46 eura mjesečno, dok je prosječna kirija u centru grada 663 eura. Hrvatska je sedma po broju lokalnih događaja po stanovniku i poznavanju engleskog jezika. Međutim, njena prosječna brzina interneta od 25,72 Mbps najniža je u studiji.

Slovenija je šesta, sa trećim najboljim rezultatom za znanje engleskog jezika, 628, i drugim najvišim indeksom bezbjednosti, 82. Prosječna brzina interneta iznosi 90,4 Mbps, dok internet i mobilni paket pojedinačno koštaju oko 15,07 eura mjesečno. Slovenija se ne izdvaja po niskim cijenama stanovanja ili dostupnosti coworking prostora, ali kombinacija bezbjednosti, znanja engleskog i umjerenih digitalnih troškova čini je praktičnim izborom za međunarodne radnike na daljinu.

Češka je sedma, sa indeksom zdravstvene zaštite od 75,6, što je sedmi najbolji rezultat u studiji, i indeksom bezbjednosti od 79, koji je osmi najbolji. Zemlja nudi jednogodišnju vizu uz zahtjev da kandidat ima mjesečni prihod od 2.243 eura. Namirnice u prosjeku koštaju 228,92 eura, kirija u centru grada 733 eura, a mjesečna karta za javni prevoz 22,99 eura.

Španija je osma i izdvaja se prosječnom brzinom interneta od 148,63 Mbps, osmom najvećom u studiji. Jednogodišnja viza za digitalne nomade košta 73 eura, što je treća najniža naknada, dok je njen indeks zdravstvene zaštite od 76,7 peti najbolji. Prosječna kirija iznosi 911 eura mjesečno, a namirnice 253,70 eura, zbog čega Španija nije među najjeftinijim destinacijama. Ipak, brz internet, dostupna viza i snažan zdravstveni sistem ublažavaju više troškove stanovanja.

Litvanija je deveta i ima jedan od najnižih propisanih mjesečnih prihoda za vizu, 895 eura. Namirnice u prosjeku koštaju 199,42 eura mjesečno, dok kućni internet i mobilni paket pojedinačno koštaju 13,55 eura, što je među najnižim cijenama u studiji. Brzina interneta dostiže 110,74 Mbps, a indeks zdravstvene zaštite od 75,3 stavlja Litvaniju na deveto mjesto.

Rumunija je deseta i jedna je od najpristupačnijih zemalja na listi. Prosječna kirija u centru grada iznosi 440 eura, što je osmi najniži rezultat, dok namirnice koštaju 173,46 eura, a mjesečna karta za javni prevoz 21,39 eura. Internet i mobilne usluge koštaju svega oko 7,20 eura mjesečno, što Rumuniju stavlja na treće mjesto po oba kriterijuma, dok brzina interneta dostiže 105,46 Mbps.

To je čini posebno pogodnom za digitalne nomade koji vode računa o budžetu, iako ograničena ponuda coworking prostora, Airbnb smještaja i lokalnih događaja sprečava zemlju da zauzme višu poziciju.

Najslabije rangirane evropske zemlje za digitalne nomade

Na drugom kraju rang-liste nalaze se Bosna i Hercegovina, Francuska, Bjelorusija, Švajcarska i Irska.

Irska je posljednja, uprkos tome što je četvrta po znanju engleskog jezika, šesta po broju događaja i deveta po dostupnosti coworking prostora. Ne nudi vizu za digitalne nomade, dok njena mjesečna karta za javni prevoz od 97,81 euro košta najviše u cijeloj studiji. Prosječna kirija iznosi 1.606 eura, dok su indeksi bezbjednosti i zdravstvene zaštite na 38. i 37. mjestu.

Švajcarska je 39. zbog najviših troškova namirnica i ishrane van kuće u studiji. Kirija u prosjeku iznosi 1.785 eura, dok internet i mobilne usluge pojedinačno koštaju 36,98 eura mjesečno, što zemlju stavlja na 39. mjesto po oba kriterijuma. Brz internet, visok nivo bezbjednosti i relativno dobra dostupnost coworking prostora predstavljaju jasne prednosti, ali ih poništavaju visoki svakodnevni troškovi i nepostojanje vize za digitalne nomade.

Bjelorusija i Bosna i Hercegovina znatno su jeftinije, ali nijedna ne nudi vizu za digitalne nomade. Bjelorusija je treća po niskim troškovima namirnica, a peta po kiriji i prevozu, ali je posljednja po dostupnosti coworking prostora i pri dnu po brzini interneta, zdravstvu, bezbjednosti i broju događaja.

Bosna i Hercegovina ima najjeftiniju kafu i drugu najnižu kiriju i troškove ishrane van kuće, ali je 38. po brzini interneta i 36. po dostupnosti coworking prostora i broju događaja. Obje zemlje pokazuju da sama pristupačnost nije dovoljna ako nema odgovarajuće infrastrukture i viznih mogućnosti.

Francuska je 37, iako zauzima četvrto mjesto i po zdravstvenoj zaštiti i po brzini interneta. Ne nudi vizu za digitalne nomade, dok je po znanju engleskog jezika 39, a njen indeks bezbjednosti najniži je u studiji. Namirnice u prosjeku koštaju 338,66 eura mjesečno, a mjesečna karta za javni prevoz 61,12 eura.

Francuska ima dobre rezultate u dvije oblasti važne za radnike na daljinu, ali slabija dostupnost viza, bezbjednost, jezička pristupačnost i visoki troškovi guraju je među pet najlošije rangiranih zemalja.

Rebecca Ann Hughes, saradnica Forbesa

Rent, Safety, Visas: Where Digital Nomads Should Go In Europe In 2026