Snežana Stoiljković – Beograđanka koja je reformisala Svjetsku banku, a sada i Federaciju Crvenog krsta

U dosadašnjoj karijeri Snežana Nena Stoiljković je bila potpredsjednica Svjetske banke kao i Međunarodne finansijske korporacije (IFC), direktorka njene kancelarije za Istočnu Evropu i regionalna menadžerka za Zapadni Balkan, a danas je jedan od tri podsekretara Međunarodne federacije društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (IFRC).

Posao je odveo u najmanje stotinu država, duž svih kontinenata. Najteži zadatak u karijeri joj je bilo stvaranje nove organizacije Svjetske banke. Zaostavština njenog rada u Istočnoj Evropi, pa i u regionu, je fokusiranost javnih i privatnih partnera na pitanje energetske efikasnosti.

Zahvaljujući Neni Stoiljković, Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca na raspolaganju ima novi finansijski instrument, uz koji mogu značajno da uvećaju sredstva donatora. Moći će da ga koriste i ostale humanitarne organizacije.

Ekonomija prevagnula

Sve je počelo odlukom da upiše Ekonomski fakultet u Beogradu, iako je podjednako vukao i Prirodno-matematički. Danas je sigurna, a to poručuje i mlađim kolegama – do cilja vode različiti putevi.

„Postoji više načina da se dođe do istog ishoda u karijeri. Naučila sam to iz ličnog iskustva i taj nauk pokušavam da prenesem mlađim generacijama“.

„Ključna dilema je bila da li otići na PMF ili na kibernetiku na Ekonomskom fakultetu“, kaže za Forbes Srbija Nena Stoiljković. „Sjećam se momenta i mjesta u Beogradu na kome sam prelomila. Pošto sam voljela i društvene nauke, nekako je odluka pala na ekonomiju“.

Vjerovala je da je to bolji izbor s obzirom na interesovanja i želju da putuje.

„Zanimale su me razne zemlje, njihove istorije i kulture, ali i privrede“, dodaje Stojiljković. „Naravno, bilo je sasvim moguće da izaberem put preko PMF-a i matematike. Nije isključeno da bih se kasnije opet pronašla u ekonomiji ili finansijama. Postoji više načina da se dođe do istog ishoda u karijeri. Naučila sam to iz ličnog iskustva i taj nauk pokušavam da prenesem mlađim generacijama“.

Presudan odlazak u London

Stoiljković je karijeru započela kao saradnik Ekonomskog instituta u Beogradu i CES Mekona. Ključni momenat koji je odlučio dalji put, bio je odlazak na master studije na London Business School (LBS).

„Mislim da talenat u mom slučaju nije bio presudan. Više je to bila odlučnost da svemu pristupim ozbiljno, želja za konstantnim učenjem, ali i činjenica da se nisam plašila neuspjeha, i volja da uvek nastavim dalje“, iskrena je Stoiljković. „Važan je i odnos prema ljudima i rad u timu. To važi za svaku profesiju, a posebno u ekonomiji i finansijama. Presudan trenutak za moju budućnost, ne samo karijeru, je bio odlazak na MBA u London Business School 1993. godine“.

Tada je sarađivala sa profesorom Pavlom Petrovićem i Mirkom Cvetkovićem, koji je kasnije bio premijer Srbije.

„Duboko sam zahvalna profesoru Petroviću i tadašnjem direktoru CES Mekona Mirku Cvetkoviću što su me uputili da se prijavim za LBS. Bez njih ne bih ni znala za tu mogućnost“, priznaje ona. „Ali ništa se ne bi desilo bez podrške i moralne i finansijske vlasnika CES Mekona, Zvonka Nikezića. Uz njegovu sam pomoć mogla da odem u London i na LBS. To mi je promijenilo sve, otvorilo kompletno novu perspektivu i naravno dovelo do ovoga gdje sam sada“.

London i školovanje u njemu tih godina je od Srbije bilo mnogo dalje nego danas.

„Sve se dešavalo u vrijeme sankcija nad Srbijom, kada izlazak iz zemlje praktično nije ni bio moguć“, pojašnjava Stoiljković. „Do dana današnjeg ne mogu da shvatim kako sam uspjela da položim testove u Budimpešti, jer nije bilo moguće u Srbiji, prođem intervju u LBS i nađem se tamo“.

Pomoglo što dolazi iz Srbije

Sa master studija u Londonu, posao je odveo u Sjedinjene Američke Države. Prvo zaposlenje, koje se pretvorilo u 25 godina dugu karijeru, bilo je u Svjetskoj banci. Preciznije u Međunarodnoj finansijskoj korporaciji.

„Posao u grupi Svjetske banke je bio slučajnost”, otkriva Stoiljković. „IFC je organizacija u okviru grupe Svjetske banke fokusirana na investicije u privatne kompanije u zemljama u razvoju. Njihovi predstavnici su u LBS tražili kandidate koji će ući u takozvani IFC-ov MBA program. Svake godine samo 16 ljudi iz cijelog svijeta je moglo da se priključi IFC-u na taj način. U to vrijeme su uzimali studente iz samo 4-5 top biznis škola u svijetu, uključujući i LBS. Vjerovatno sam im bila interesantna zbog porijekla. Iz zemlje sam iz koje niko nije radio u IFC-u u to vrijeme“.

Prošla je razgovore na samom londonskom fakultetu, a zatim i selekciju u Vašingtonu. Ponudili su joj posao. I krenula je širom svijeta.

„Željela sam da dobijem opšte znanje u vezi sa investicijama, finansijskim instrumentima, pravnim aspektima IFC-ovih transakcija“, objašnjava sagovornica. „Prvih 10 godina sam radila u mnogim zemljama svijeta, na svim kontinentima, najviše na Bliskom Istoku i u Aziji. Što se sektora tiče, sticala sam iskustvo u infrastrukturi, proizvodnji i bankarstvu. IFC je investirao milijarde dolara svake godine u stotine kompanija širom svijeta i to iskustvo van mog regiona, u pogledu načina rada, vrste posla, rada sa ljudima, je bilo nezamjenljivo“.

Iz Vašingtona, posao je odveo najprije u Istanbul. Postala je menadžer IFC za Balkan, a poslije i direktor cijelog regiona Istočne Evrope, koji uključuje 25 zemalja. Adresa kancelarije bila je u Moskvi.

„U to vrijeme, od 2005. do 2011. godine, nije bilo mnogo kompanija u Srbiji koje su ispunjavale IFC zahtjeve“, odgovara Stoiljković na pitanje da li su klijenti bile i srpske firme. „Postojao je donji limit za veličinu investicije i zato smo tražili veće kompanije. Bilo je važno porijeklo novca vlasnika, s obzirom na proces tranzicije koji se dešavao u Srbiji. Važna je bila profitabilnost firmi i mogućnost rasta, što znači pristup većem tržištu. U to vrijeme najviše smo investirali u banke, sa stranim partnerstvom, i nekoliko velikih i uspješnih domaćih firmi u oblasti agrikulture i proizvodnje“.

Predlog na predsjednikovom stolu

Danas je pitanje energetske efikasnosti jedno od ključnih u Srbiji. Na spisak prioriteta zemalja Istočne Evrope upisao ga je upravo IFC u vrijeme kada je Stoiljković vodila ovu kancelariju.

„Značaj energetske efikasnosti sam shvatila tokom vremena koje sam provela u Rusiji. IFC se već tada fokusirao na klimatske promjene i uvođenje projekata sa pozitivnim klimatskim efektom“, prisjeća se sagovornica. „Taj proces je bio spor s obzirom na ostale kriterijume koje su naše investicije morale da ispune. Dva najvidljivija načina da se ostvari pozitivan klimatski uticaj u to vrijeme su bile investicije u obnovljive izvore i energetsku efikasnost. S obzirom na vrstu proizvodnje i tehnologije korišćene tada u Istočnoj Evropi, energetska efikasnost u proizvodnji je bio quick win (brzi uspjeh) za IFC“.

Kako pojašnjava, sa malim izmjenama koje bi zahtijevali od klijenata i pomogli im da ih uvedu, klimatski uticaj je mogao značajno da se poboljša.

„Prava inovacija, koja je vjerovatno razlog da se moje ime pominje u kontekstu energetske efikasnosti, je njena primjena u stambenim kompleksima na području Istočne Evrope“, objašnjava. „ Naši projekti su podržavali i poboljšanje energetske efikasnosti već postojećih stanova, ali i bolju i kvalitetniju gradnju novih. Studija o energetskoj efikasnosti za Rusiju, koju je moj tim uradio, našla se na stolu tadašnjeg predsjednika Rusije i bila je inspiracija za neke interesantne investicije koje su uslijedile. To je u to vrijeme bila velika inovacija“.

Više novca za Crveni krst

Stoiljković danas radi u Ženevi. Jedan je od tri podsekretara Međunarodne federacije društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Uz generalnog sekretara, oni su menadžment tim cijele Federacije, koja ima 191 člana. To su organizacije Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca svih zemalja u svijetu.

„Mi sa svima njima sarađujemo, koordiniramo njihove aktivnosti, predstavljamo ih na svjetskom nivou. Moj konkretan zadatak je da prikupljam finansijska sredstva iz raznih izvora, vodim humanitarnu diplomatiju, preko kancelarija u Njujorku, Briselu i Adis Abebi, komunikaciju i digitalizaciju“, ističe Stoiljković. „Posao je zanimljiv, fokusiran na saradnju sa spoljnim partnerima – Ujedinjenim nacijama, Svjetskom bankom i drugim razvojnim organizacijama. Uključuje sve države svijeta, privatne fondacije i najveće kompanije u svijetu“.

Svoje dosadašnje iskustvo je riješila da iskoristi kako bi osmislila novi finansijski instrument koji bi obezbijedio veća sredstva humanitarnim organizacijama. Humanitarni rad se finansira isključivo grantovima, a razvojni sektor koristi kredite i kapital. Ključna razlika je što se pozajmice vraćaju, pa je ovaj način finansiranja održiv.

„Moja pasija je da nađem način da se iskombinuju različiti finansijski instrumenti. U protekloj godini sam uspjela prvi put sa mojim timom u IFRC-u da kreiram finansijski instrument za humanitarni sektor”, ističe. “Uspjeli smo da povežemo grantove sa osiguravajućim kompanijama koje osiguravaju IFRC-ov fond za elementarne nepogode. Uvodimo osiguranja koje će biti profitabilno za osiguravajuće kompanije. Od sredstava donatora smo platili to osiguranje i uspjećemo da multiplikujemo grantove bar četiri puta. Kreirali smo instrument koji i druge humanitarne organizacije mogu da primijene i koji možemo da proširimo u IFRC-u”.

Kroz mehanizam osiguranja, umjesto da obezbijede novac za finansiranje odgovora na katastrofe kao tradicionalni grant, donatori imaju mogućnost da plate premiju osiguranja. Ovo povećava vrijednost njihovih doprinosa i prenosi rizik na privatni sektor, ako zahtjevi za finansiranje, koji se odnose na prirodne opasnosti, premašuju raspoloživa sredstva.

Život je maraton, a ne kratka trka

Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca praktično okuplja 17 miliona volontera. Zanimalo nas je da li je upravljanje njome teže od organizovanja 5.600 kolega u Svjetskoj banci.

„Meni je teže bilo u Svjetskoj banci. Tamo je organizacija kompleksnija. Menadžment tim je bio mnogo veći, bilo je 15-ak potpredsjednika. Ovdje su samo tri. Finansijski instrumenti su složeniji u banci, sa većom odgovornošću da se investicije povrate. Što se vrste posla tiče, on je sličan. Potrebne su iste vještine, samo u dva različita konteksta“, odgovara Stoiljković.

Ona je uvjerena da joj to što je žena, nije bila prepreka, niti kočnica u karijeri.

„Naprotiv, duboko vjerujem da mi je u karijeri pomoglo to što sam žena sa Balkana”, kaže ona. „Našla sam se u pravom trenutku u međunarodnoj organizaciji koja je zasnovana na diversifikaciji zaposlenih i gdje je svaka nacija zastupljena. Ta organizacija je dala prioritet ženama, naročito u menadžmentu. Cilj je da žene budu podjednako zastupljene. Tako da je i to pomoglo. Naravno, uz to sam bila na pravom mjestu u pravom trenutku. I donosila sam prave, nekada i pomalo rizične odluke”.

Aleksandra Bulatović, Forbes Srbija

Kompletan razgovor pročitajte na stranici Forbesa Srbija: Snežana Stoiljković – Beograđanka koja je reformisala Svetsku banku, a sada i Federaciju Crvenog krsta