Priča Monike Mikac o usponu Rimac automobila: Od propasti u Moskvi do posla sa Poršeom

Malo je žena na čelnim pozicijama u oblasti automobilske industrije. Moniki Mikac, nekadašnjoj menadžerki u Rimac automobilima, a sada izvršnoj direktorki investicionog fonda sa sjedištem u Velikoj Britaniji NAD Capital, to je pošlo za rukom.

Viđena kao zvijezda u usponu automobilske industrije već više od deceniju prikuplja sredstva za kompanije u svijetu električnih automobila.

Procjenjuje se da je dosad osigurala finansiranje u iznosu od više od 100 miliona eura za različite kompanije.

Od novinarstva do automobilske industrije

Iako sa diplomom političkih nauka nije dugo radila kao novinar. Uspjela je da se snađe u industriji koja je oduvijek važila za mušku. U ovaj posao, priznala je, upustila se neplanirano poslije studija novinarstva.

A sve je poteklo od Mate Rimca i njegovih početaka u garaži.

„Htjela sam da napravimo najbrži auto u svijetu“, ispričala je Monika Mikac na Forbes Women Power Summitu u Beogradu krajem prošlog mjeseca.

U kompaniji Rimac automobili prešla je put od garaže sa nekoliko zaposlenih do firme sa 400 ljudi. Bila je na poziciji operativnog direktora.

„Falila je ženska ruka u garaži u početku… Sretali smo se sa izazovima, krenuli smo da učimo o samoj industriji. Niko od nas tada nije imao nikakvog iskustva u auto-industriji. Morala sam mnogo da radim na sebi i da učim da bih mogla da vodim tim“, priznaje.

Radila više poslova

Budući da su kao firma na ovim prostorima bili prvi takvog tipa i da ih je u početku bilo tek nekoliko, njene obaveze bile su složenije. Dok nisu zaposlili veći broj ljudi i definisali jasan pravac paralelno je radila više poslova – odnose s javnošću, marketing, finansije i administraciju, prodaju…

Priča da kada je odlazila zaposlili su još pet ljudi da je zamijene na svim poslovima koje je obavljala.

Nije bilo lako i kako kaže, sada sa ove distance može da kaže da nema čarobne formule i da je puno uspona i padova kada se firma podiže od početka naročito u oblasti automobilske industrije i segmentu električnih vozila o čemu se do tada nije mnogo znalo.

„U početku bilo je puno trenutaka u kojima nismo znali da li ćemo uspjeti i šta ćemo uraditi. Vrlo često se dešavalo da iz mjeseca u mjesec nismo znali kako ćemo isplatiti plate za naredni i šta će nam biti sljedeći korak“, prisjeća se početaka.

Put neizvjesnosti

Čak i kada su prvu investiciju zatvorili i dalje je bilo neizvjesno, dodaje.

Prvu investiciju zatvorili su početkom 2014. Ona je bila svega dva miliona eura i nije bilo dovoljno za sve što treba, budući da oblast automobilske industrije zahtijeva velika ulaganja.

„Tek krajem te godine smo uspjeli da zatvorimo veće runde finansiranja. Bilo je puno uspona i padova, ali za mene odustajanje nije bilo opcija“, kaže Monika.

Padovi sastavni dio svih branši pa i automobilske industrije

Pad koji joj je ostao duboko urezan u sjećanju je upravo zbog truda koji su uložili u posao.

Našli su klijenta iz Rusije i pokušali da potpišu ugovor za razvoj sportskog automobila.

„Mi smo sa njima dugo pregovarali i cio ugovor je bio na stolu. Od pogona, kako će izgledati, gdje će se koji dio proizvoditi. I pred samo potpisivanje ugovora rekli su nam da je potrebno da njihov direktor isproba auto u Moskvi“, priča.

Zamolili su ipak da proba bude negdje bliže u Evropi jer sva sredstva koja su tada imali uložili su u taj projekat.

„Odgovorili su nam da to mora da bude u Moskvi i mi smo pristali sa rizikom da novac za plate damo za taj put. Nadali smo se da ćemo potpisati ugovor poslije čega bismo novac za plate lakše nadomjestili“, priča Mikac za Forbes Srbija.

Kad u došli u hladnu Moskvu dočekala ih je i hladna, gotovo neprijateljska atmosfera.

„Počeli su da propituju da li auto ima domete, performanse i u jednom trenutku su ga, zato što nije bio registrovan, odvezli na trkačku stazu, a zna se da nije isto voziti na putu i trkačkoj stazi takav auto“, prisjeća se sagovornica.

„Vozi auto dok ga ne uništiš“

Pamti i da je tadašnji direktor ruske firme prišao svom vozaču i rekao mu: vozi ga dok ga ne uništiš.

Na kraju je rekao da su oduševljeni performansama, dometom i da je sve odlično, ali da ipak neće super sportski auto bez zvuka.

„To da električni automobili nemaju zvuk je mogao znati i prije nego što smo auto dovezli u Rusiju. Otišli smo u hotel u zabačenom dijelu Moskve jer nismo imali za bliže skupe hotele. Zatvorili smo se u sobu i gledali u plafon cijelo veče pitajući se šta ćemo sada reći kolegama u firmi. Nemamo za plate, nemamo potpisan ugovor…“.

Ipak, kada je svanuo novi dan i kada su se vratili kući sledovalo je da nađu neko rešenje.

Mate Rimac prodao Harli svog oca za plate radnicima

„Mate (Rimac) je poslije prodao Harley-Davidson svog oca i to je bio novac koji smo iskoristili za plate. To mi je bio najupečatljiviji momenat od svih padova koje smo imali“, priča Monika.

U međuvremenu su dobili novi posao za jednu firmu iz automobilske industrije i nekako nastavili dalje.

Kako se Rimac suočavao sa problemima likvidnosti, rješenje je bilo uspostavljanje saradnje sa drugim proizvođačima.

Vremenom su shvatili da treba da počnu da prodaju tehnologiju za taj automobil jer će to dovesti veće prihode, odnosno učiniti ih atraktivnijim za ulaganje. Tako su pored proizvodnje sopstvenih vozila, razvili i električne pogonske sisteme i baterije za druge proizvođače.

Nakon što su uspjeli da zatvore rundu finansiranja sa Poršeom, to je za ovu firmu, ali i nju bila prekretnica.

„Počeli smo vremenom da dobijamo nove ugovore. Od tog trenutka kompanija je samo rasla“, priča.

„Znala sam da firma neće propasti“

Monika je 2018. odlučila da je vrijeme da nastavi dalje. Otišla je kad je Mate Rimac imao 400 radnika. Danas ih je više od 1.000.

„Znala sam da nema više šanse da firma propadne. Može da krene u drugom smjeru, ali neće propasti. Figurativno rečeno: beba je narasla i iskreno sam tada htjela da uzmem za sebe slobodnog vremena. Htjela sam da se odmorim i odem na neko putovanje“.

Kaže da je ono što je naučila u Rimcu, ali i kasnije u drugim kompanijama, to da je najvažnije za svaki tim da ima zaposlene koji mogu da dostignu samostalnost. Da mogu da odrađuju poslove, a da ih osnivač ili direktor ne vodi i ne daje zadatke.

„Takođe, sljedeća ne manje važna stvar je da vođa ima dobru viziju koju jednostavno prenosi na cio tim. Mate je zaista jedan od osnivača koji ima jasnu viziju gdje hoće da ide“, kaže. To je nesumnjivo pomoglo rastu ove firme, tvrdi.

Potom, po njenom odlasku su došle i druge investicije automobilske industrije – Hjundaija i Kia Motorsa, Bugati Rimac, pokretanje Rimac Tokija…

Privukao je manji tim

Kako su neki njeni prijatelji znali da će otići, zvali su je da obiđe neke kompanije.

Jedna je bila QEV Tehnologies u Barseloni. Ova kompanija vodi jedan od Formula E timova i pruža inženjerske usluge automobilskoj industriji, naročito one usmjerene na elektrifikaciju.

Kao članica odbora i direktorka za poslovni razvoj u ovoj kompaniji imala je ključnu ulogu u obezbjeđivanju investicije od 17 miliona eura od Evropske investicione banke.

„Kada sam kročila u tu firmu vidjela sam prednost malog tima od 50-ak ljudi“, sjeća se. Kada firma naraste teško je držati tu iskru da rade svi u istom cilju, primjećuje. To je veoma privuklo.

Posvetila se mentorskom radu sa kompanijama

„Takođe, mnogo je lakše kad je na liderskoj osnivačkoj poziciji jedna osoba. Ako ih je više onda je to i više mišljenja. Kada jedna osoba zadaje glavni cilj gdje treba da se ide, to je čarobna formula. Jedno bez drugog ne ide“, ističe.

Ova firma tada je imala projekat na Filipinima gdje su radili elektrifikaciju autobusa.

To je sve, kako kaže, za nju bio veliki izazov i prihvatila je ponuđeni posao. Tako je jednog petka prestala da radi u Rimcu, a već poslije vikenda, u ponedeljak, bila je u Španiji.

„Toliko o mom dužem godišnjem odmoru… Jednostavno se samo tako dogodilo iako to nisam planirala. Moj preduzetnički duh je takav da kad mi se nešto dopadne, imam želju da to nastavim dalje da radim i istražujem“, objašnjava.

Monika se u međuvremenu posvetila mentorstvu i pomaganju drugim kompanijama u njihovom razvoju i rastu. Završila je Venture Capital Executive Program na Berkeley ExecEd u SAD-u.

Članica je Upravnog odbora u Turbo Energy Solar Innovation, španskoj kompaniji koja je svoju tehnologiju solarnih baterija s omogućenom vještačkom inteligencijom uvrstila na Nasdaq.

Anđeo investitor

Aktivna je i kao anđeo investitor i savjetnica odbora u tri inovativne kompanije – Oilstainlabs, Hubigg i Splx. Budući da sada ulaže u strartape kaže da svaki od venture capital fondova ima svoju ideju u šta ulaže.

Kod NAD Capital-a, gdje je sada izvršna direktorka je specifično to što ulažu u cio segment električne mobilnosti. Prvi faktor je da li kompanija u koju ulažu odgovara portfelju koji imaju. Do sada je NAD Capital uložio u 13 startapa, a napravio je i nekoliko „izlazaka“.

„Svaki fond ima svoj ciklus, neki su limitirani. Zna se otprilike kada se ulazi, kada izlazi iz kompanije“, pojašnjava.

Nastoje da ulažu u kompanije kojima može da se pomogne na putu rasta. U radu sa kompanijama stekla je utisak da mnoge nemaju ideju kako da ostvare prvu prodaju i da bez toga nema rasta, odnosno neće biti zanimljive VC fondovima.

Pokreće novi fond za ulaganje u regionu JIE

„Njihova pitanja i dileme uglavnom su usmjereni ka tome kako se otvoriti za nova tržišta i širenje, odnosno kako iz ovog regiona otići van i prodati neki proizvod“, kaže.

Monika iz tog razloga trenutno sa partnerima u Hrvatskoj pokreće novi VC fond NVision Venutres koji će ulagati u ovaj region. Neće biti usmjeren samo na mobilnost, nego i na AI, različita digitalna rješenja, personalizovano zdravstvo…

Kaže da je razgovarajući sa partnerima došla do zaključka da region Jugoistočne Evrope ima veliki potencijal.

Jelena Andrić, Forbes Srbija