Kako jedna osnovna škola u Viskonsinu rješava izazov rane pismenosti
Više od 100 godina, Osnovna škola Knap (Knapp) dom je učenicima u Rasinu (Racine) u Viskonsinu. Danas, među 465 učenika, 85% se smatra ekonomski ugroženima. Više od polovine roditelja nema srednjoškolsku diplomu, a nasilje u kvartu je izazov. Stopa prolaznosti se kretala između 8% i 12%.
Dugo je bila jedna od najizazovnijih škola u okrugu.
Prije šest godina, Rič Vitonik (Rich Wytonick) postao je direktor Knap škole. Radio je na jačanju tima za nastavu i privlačenju partnera iz zajednice. Kao rezultat toga, Knap je postala prva škola u okrugu, koja je zaključila partnerstvo s organizacijom Junajted Vej (United Way) za pružanje cjelodnevnih usluga učenicima.
„Stvarno smo dovodili prave ljude, mijenjali kulturu“, objasnio je Vitonik. „Osjećali smo da smo na ivici poboljšanja. Onda je došao COVID“.
Kao i mnoge druge zajednice niskog prihoda, zajednica Knap škole osjećala je nesrazmjerni uticaj pandemije. Pripremljenost za školu je opala iako je i inače na niskom nivou. Prvačići nisu znali abecedu niti su imali ikakve vještine rane pismenosti.
Srećom, istovremeno dok se Knap suočavao s ovim izazovima, okrug je uvodio novu inicijativu za ranu pismenost zasnovanu na praksama najboljih obrazovnih sistema na svijetu. Vitonik i pomoćnica direktora Melisa Damaski (Melissa Damaschke) zajedno sa svojim timom za nastavu radili su na izmjeni metode učenja rane pismenosti u školi. Osnovne strategije preuzete od visoko uspješnih sistema u inostranstvu uključivale su laserski precizno usmjeravanje na podatke na nivou učenika, formativnu procjenu i dijagnostiku, i nove vrste nastavne diferencijacije i saradnje nastavnika radi poboljšanja nastave.
„Primijenili smo pristup planiraj, prouči, djeluj“, objašnjava Damaski. „Znali smo da je gotovo svako bio ispod nivoa prolaznosti, pa umjesto da okupljamo tri djeteta u malu grupu za naše nedjeljne blokove intervencija, pogledali smo naše podatke, premjestili učenike u određene učionice gdje nastavnici predaju ili znatno ispod nivoa razreda, ispod nivoa razreda ili na nivou razreda. Mi kao lideri obilazimo učionice dva puta dnevno. Razgovaramo o našim podacima svake nedjelje.“
Vitonik i njegov tim takođe su mogli da udruže snage svojeg školskog sistema podrške sa promjenama u radu nastavnika. Događaji sa učešćem porodica takođe su uključili elemente rane pismenosti, škola je pokrenula program pozitivnog ponašanja „Čitaoci čine vođe“ kako bi obilježila uspjehe učenika, a upotreba interdisciplinarnih timova za dobrobit učenika značila je da je duh saradnje već prisutan u školi. Ta kombinacija dostupnosti neophodnih socijalnih usluga i profesionalizovnog pristupa nastavnoj praksi karakteristična je za škole u visoko uspješnim sistemima kao što su Finska i Singapur. Rezultati za Osnovnu školu Knap bili su inspirišući.
Razred koji je gotovo propustio predškolski program zbog kovida završio je prvi razred u proljeće 2022. Samo četiri odsto umjelo je da čita na nivou tog razreda. Godinu dana kasnije, u proljeće 2023, broj učenika koji su ispunjavali kriterijume za čitanje skočio je na 42 odsto, što je više nego desetostruki rast. Predškolci i učenici ranog uzrasta takođe ostvaruju slično impresivne uspjehe. Zgrada sada bruji od optimizma, čak i kod nastavnika u višim razredima.
„Svi su uzbuđeni zbog toga, posmatrajući rast u mlađim razredima“, objasnio je Vitonik. „Sada moji nastavnici 4. i 5. razreda govore: ‘O, vau, pogledajte šta se sprema!’ Kad imate polovinu učenika na nivou razreda umjesto samo nekoliko promijeni se način na koji možete da podučavate.“
Škola planira da razvije strategije na čitavu školu u školskoj godini 2023-2024, proširujući mjesečne procjene i podršku za čitanje do 5. razreda.
„Ranije smo bili na začelju okruga“, primijetila je Damaski. „Sada se krećemo prema vrhu u nekim razredima.“
Dok Osnovna škola Knap nastavlja sa radom, Vitonik i njegov tim jasno razumiju koliko još treba da rade da bi opslužili sve učenike.
Ali napredak je impresivan za školu i mijenja putanju za njene učenike što nije mala stvar u domenu rane pismenosti, oblasti učenja koja je dugo donosila pun frustracija u obrazovanju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Vitonik i tim škole Knap vuku poteze koji nisu samo vrijedni proslavljanja, već iz njih treba učiti – duboko.
Vicki Phillips / Viki Filips
Ja sam doživotni borac za obrazovanje i vjerujem u ono što nose mladi ljudi. Radila sam kao nastavnik, superintendant škola, glavni državni školski službenik, kao lider u oblasti filantropije i neprofitnom sektoru. Trenutno sam izvršni direktor Nacionalnog centra za obrazovanje i privredu, pomažući državama, okruzima i školama da otkriju, dizajniraju i vode visoko uspješne obrazovne sisteme. Prije toga služila sam kao izvršni potpredsjednik i glavni službenik za obrazovanje Nacionalnog geografskog društva i direktor obrazovanja u Fondaciji Bil i Melinda Gejts. Ponosna sam na svoje porijeklo iz Kentakija, a preselila sam se na pacifički sjeverozapad.