Doveo je Fijat u Jugoslaviju, bio simbol Italije, a posebno je volio Juve: Đani Anjeli živio je život kao na filmu

LIDERI Forbes Srbija 28. apr 2024. 22:29 > 28. apr 2024. 22:30
featured image

28. apr 2024. 22:29 > 28. apr 2024. 22:30

Đani Anjeli (Gianni Agnelli) bio je najvažnija ličnost u italijanskoj ekonomiji, simbol kapitalizma tokom druge polovine 20. vijeka, „kralj Italije“ kako su ga mnogi zvali. Bio je u ratu, šarmirao najljepše žene svijeta, najznačajniji industrijalac i glavni akcionar Fijata. Imao je i svoje čedo, torinski Juventus.

Đani Anjeli, najbogatiji čovjek u modernoj italijanskoj istoriji. Razmjere njegov bogatstva najbolje će prikazati podatak da je kao šef Fijata kontrolisao 4,4% italijanskog BDP-a. Da pitate bilo kog mlađeg ili starijeg Italijana, ko je otjelotvorenje šarma, simbol italijanske poslijeratne renesanse, stila i moći, dobili biste jedan jedini odgovor – Anjeli, „L’Avvocato“ (advokat), kako su ga iz milošte zvali.

Torino, meka dinastije Fijat koju je njegov djeda Đovani (Giovanni) osnovao 1899. godine. Iako se tu rodio, ostao je vezan za mjestašce Vilar Perosa koje se nalazi na 40 kilometara od glavnog grada pokrajine Pijemont, područje koje je postalo sinonim za Fijat jer se porodično imanje Anjelijevih od 1811. godine baš tamo nalazi.

Tragedija i rat

Djeda Đovani je odgajao Đanija nakon što su mu oba roditelja preminula kada je bio veoma mlad, otac Edoardo poginuo je u avionskoj nesreći, majka Virdžinija u saobraćajnoj, u razmaku od samo 15 dana. Sa samo 14 godina, pred njim je bilo ogromno polje tuge, bogatstva i samoće. Saosjećao je i djeda Đovani koji mu je savjetovao da uživa dok može, odnosno dok ne preuzme uzde u Fijatu. Uživanje je ipak moralo da sačeka.

Morao je i da uči, pa je završio Pinerolo konjičku akademiju, te je studirao prava u Torinu, iako se pravom nikada nije bavio, ali je pravo zaslužno za njegov nadimak.

Pridružio se tenkovskom puku juna 1940. kada je Italija ušla u Drugi svjetski rat na strani sila Osovine. Borio se na Istočnom frontu, dva puta je bio ranjavan. Takođe je služio u diviziji oklopnih automobila koju je napravio Fijat tokom sjevernoafričke kampanje, za šta je dobio Ratni krst vojne hrabrosti. Anjeli je postao oficir za vezu sa okupatorskim američkim trupama zbog svog tečnog engleskog.

Mladi Anjeli sa djedom; Foto: Wikipedia

Lakoća življenja i najljepše žene svijeta

Došlo je vrijeme i da posluša svog djedu, i uživa punim plućima, u interegnumu između rata i 1953. godine kada je oženio Marelu Karaćolo, mada ni tada nije stao u svojim strastima i hedonizmima. Đani je jurio ulicama Monaka u jednom od svojih mnogobrojnih automobila, kao dio generacije džet-set muškaraca, uključujući Alija Kana i Porfirija Rubirose, koji su 1950-ih usavršili umjetnost plejboja. Bezbrižna francuska rivijera bila je njihovo glavno igralište i gdje god bi se zatekli kokteli su tekli u smijehu sa svjetskim manekenkama. Njegova nećaka Izabela Rataci izjavila je da je „bio u svemu onom što su Italijani voljeli: seks, automobili i sport“.

Među ženama koje je Đani zaveo su Anita Ekberg, Rita Hejvort, Linda Kristijan i Pamela Čerčil, snaha ser Vinstona Čerčila. Postojale su i glasine da je bio u vezi sa prvom damom Žaklinom Kenedi jer su njih dvoje proveli neko vrijeme u Vili Episkopio u Ravelu i oko obale Amalfija početkom 60-ih. Romansa nikada nije potvrđena. Kada su ga pitali, Đani je rekao: „Ne volim da pričam o ženama, volim da pričam s njima. Fotografije Đanija na tom odmoru sa „Džeki O“ ili na drugim putovanjima na Kapriju, Positanu ili Forte dei Marmiju otkrivaju odakle današnji otmeni italijani i ljudi širom svijeta crpe svoje modne inspiracije.

Fijat

Foto: Fiat

Za sve to vreme o Fijatu se starao Vitorio Valeta (postao direktor 1928. godine), antifašista, mason, prijatelj budućeg predsjednika italijanske republike Đuzepea Saragata. I nakon smrti Đovanija ostao je na tom mjestu. Uspješno je kormilario kompanijom 40-ih i 50-ih godina kroz poslijeratnu industrijsku rekonstrukciju Italije.

Od momenta kada je od Valeta preuzeo Fijat 1966. godine, postao je najvažnija kompanija u Italiji. Smatran je kraljem italijanskog biznisa od 1960-ih do 1980-ih godina. Otvarane su fabrike u Sovjetskom Savezu, Španiji, Južnoj Americi, Brazilu. Uspostavio je i međunarodne alijanse poput one sa Ivekom.

Tokom svjetske energetske krize 1970-ih, prodao je dio svoje kompanije libijskom Lafiku, u vlasništvu Moamera Gadafija, a te akcije će Anjeli kasnije otkupiti. Godine 1969. i 1970. Fijatu se pridružuju Ferari i Lanča. Preko Ferarija Anjeli se povezuje sa Formulom 1, a ta saradnja rezultirala je uspjesima sa Nikijem Laudom i Džodijem Šekterom. U to vreme Fijat se širio i na istok, kroz sporazume sa Poljskom, Turskom i Jugoslavijom.

Osamdesetih godina prošlog vijeka zabilježena je povećana prodaja Fijata pod Vitoriom Gidelom, stvoreni su Fijat Uno, Kroma, Lanča Tema. Godine 1986, nakon neuspjelog sporazuma sa Fordom, Anjeli je kupio Alfa Romeo od italijanske države. Tokom 1990-ih, pošto Fijat nije bio u stanju da prodre na neevropska automobilska tržišta Anjeli je odlučio da formira savez sa Dženeral Motorsom.

Godine 1991, Anjeli je imenovan za doživotnog italijanskog senatora, a 1997. je nakratko stekao faktičku kontrolu nad Telekomom Italije.

Životni stil je promijenio samo u kontekstu diskrecije i balansiranja. I dalje se helikopterom spuštao u Sestrijere da bi skijao, trkao se po Korso Markoniju u Torinu, gdje su bile locirane kancelarije kompanije do kraja osamdesetih. Bio je redovan posjetilac kultnih zdanja Hotel Du Cap i vila Leopolda. Za to vrijeme živio je u prelijepoj kući Freskot iz 19. vijeka u kojoj je kasnije i preminuo. Velelepna vila na torinskim brdima bila je prepuna slika slavnih umjetnika – Pikasa, Monea, Bale, Fontane, dok je Mario Šifano oslikao zidove trpezarije.

Sa čelne pozicije Fijata sišao je 1996, na čije je čelo nakon smrti njegovog mlađeg brata Umberta došao Luka Kordero di Montezemolo, prvi čovek Ferarija.

Juventus

Anjeli je bio blisko povezan sa istorijom Juventusa. Njegove aktivnosti su imale uticaja u klubu poput aktivnosti njegovog oca Edoarda Anjelija dvadesetak godina prije (pokušaj kupovine Pelea preko Fijatovih akcija, na šta Brazilski fudbalski savez nikada nije pristao). Uspjeli su doduše da kupe Mišela Platinija, a Anjeli je kasnije izjavio: „Kupili smo ga za parče hljeba, a on je na to stavio guščiju paštetu“.

Đani Anjeli je zaslužan za ere Juventusa pod vođstvom Roberta Bađa i Alesandra Del Pjera. Godine 1999. Juventus je kompletirao svih pet velikih UEFA takmičenja osvajanjem Intertoto kupa, a sljedeće godine je proglašen za sedmi najbolji klub svih vremena od strane FIFA.

Neki posmatrači navode da su Kalčopoli i njegove posljedice bile spor između vlasnika kluba koji je uslijedio nakon smrti Đanija i Umberta Anjelija. Mnogi su tvrdili da bi sve bilo drugačije da je Anjeli ostao živ, da bi se ime kluba drugačije branilo.

Kralj stila i najpoznatiji Italijan u inostranstvu

Magazin Eskvajer ga je jednom prilikom svrstao u velikane stila, uz Gerija Kupera, kralja Edvarda III, vojvode od Vindzora i dendija Boa Brumela. Nino Čeruti je nazvao Anjelija najvećom inspiracijom uz Džejmsa Bonda i Džona F. Kenedija. Nasmijan, sa cigaretom u ustima, nosio je kravatu iskošeno na prepoznatljivim odijelima Karaćeni, poznatim po spuštenim ramenima, pažljivo odmjerenom naličju, potpuno ručno rađenim rupicama za dugmad.

Tu su bile i neizbježne mokasine Tods, Roleks Dejtona, zeleni Ferari Testarosa Spajder, Vilbrokan šortsevi uz peškir oko vrata, a ponekad i ništa od svega toga, dok je bio za kormilom neke od njegovih jahti, uvijek u pratnji ljepotica.

Ostaće upamćen kao čovjek oštre inteligencije i neobičnog smisla za humor, možda i najpoznatiji Italijan u inostranstvu, posebno u Sjedinjenim Državama i Njujorku, gdje je stvarao duboke veze uglavnom preko Bilderberg grupe, čijim konferencijama je redovno prisustvovao od 1958. godine.

Bliski prijatelji bili su mu Henri Kisindžer, Džon F. Kenedi, Truman Kapote. Dejvid Rokfeler ga je imenovao u Međunarodni savjetodavni komitet banke Čejs Menhetn, u čijem odboru je sjedio 30 godina.

Politički je ostao nezavisan i nije se pridružio nijednoj stranci, ali je bio blizak Italijanskoj republikanskoj partiji. Bio je i počasni član Međunarodnog olimpijskog komiteta do svoje smrti.

Kada je zemlja oplakivala njegov odlazak 2003. godine, ljudi iz svih sfera života odali su mu počast. Đanijeva veličina bila je u njegovoj sposobnosti da uravnoteži svoju strastvenu žudnju za životom sa poslovnim ambicijama i liderstvo. Kroz 30 izazovnih godina sindikalnih turbulencija, terorizma, političkih skandala i uspona i padova u automobilskoj industriji, uspio je da pretvori Fijat u svietski konglomerat i nedvosmislen simbol Italije.

Pavle Jakšić, Forbes Srbija