Zapljena jahti ruskih oligarha pretvorila se u skupi fijasko – jedna propada i u Crnoj Gori, sa nje odnijete stvari

Nakon što je Putin izvršio invaziju na Ukrajinu, zapadne vlade zaplenile su oko 20 luksuznih jahti kako bi kaznile njega i njegove oligarhe. Bio je to odličan potez za odnose s javnošću, ali katastrofalan sa ekonomskog stanovišta. Četiri godine kasnije mnoge od tih jahti i dalje propadaju na svojim vezovima, a njihovo održavanje poreske obveznike košta milione.

Dana 4. aprila 2022. godine, manje od šest sedmica nakon što su ruske snage pokrenule napad na Ukrajinu, pripadnici španske Civilne garde, FBI-ja i Ministarstva domovinske bezbjednosti ukrcali su se na Tango, superjahtu dugu 255 stopa, usidrenu u španskom gradu Palma de Majorka.

Prema navodima američke vlade, vlasnik plovila vrijednog 90 miliona dolara bio je sankcionisani ruski milijarder Viktor Vekselberg, čije se bogatstvo procjenjuje na devet milijardi dolara. Jahta je zaplijenjena po američkom nalogu zbog sumnje na bankarsku prevaru, pranje novca i kršenje sankcija. Bio je to veoma medijski propraćen početak zapadne kampanje kažnjavanja ruskih oligarha koji su „podržavali tiraniju radi finansijske koristi“.

„Današnji dan označava prvu zapljenu imovine koja pripada sankcionisanom pojedincu blisko povezanom sa ruskim režimom, koju je sprovela naša radna grupa“, pohvalio se tadašnji američki ministar pravde Merik Garland (Merrick Garland). „Neće biti posljednja.“

Nekoliko sedmica kasnije Garland je ponovio obećanje da će upotrijebiti sve raspoložive resurse Ministarstva pravde kako bi zaplijenio imovinu i prihod od prodaje direktno prebacio Ukrajini.

Više od četiri godine kasnije, Garlandova smjela obećanja pretvorila su se u ništa drugo do veliku glavobolju.

Tango se i dalje nalazi gotovo tačno na mjestu na kojem je zaplijenjen, u skupom, luksuznom vezu u Palmi. Vašington nije ništa bliži njenoj prodaji, a Kijevu nije prebačen nijedan cent.

Umjesto toga, američki poreski obveznici izdvojili su procijenjenih 14 miliona dolara za troškove minimalne posade, osiguranja, goriva i održavanja. Bez plaćanja tih troškova i redovnog održavanja motora i električnih sistema, superjahte počinju gotovo odmah da propadaju.

To je vrsta finansijskog fijaska zbog kojeg bi neko u privatnom sektoru izgubio karijeru, ali je, nažalost, gotovo uobičajena pojava među javnim zvaničnicima.

„Mogu da je vidim sa prozora svoje kancelarije. Godinama samo stoji tamo, na suncu“, kaže Sem Taker (Sam Tucker), broker za jahte u kompaniji Moravia Yachting u Palmi, koji navodi da često viđa minimalnu posadu od desetak ljudi na brodu.

„Boja stari, dno broda je vjerovatno prljavo. Jedva ispunjava minimum da bude legalna i da pluta.“

Migel Anhel Sera (Miguel Ángel Serra), osnivački partner advokatske kancelarije Legalley iz Palme, procjenjuje da vlade na teži način uče koliko je skupo upravljati neaktivnom imovinom.

„Superjahte koje se ne koriste koštaju mnogo novca“, kaže on. „Izuzetno su skupe čak i kada se ne pomjeraju.“

U haotičnim mjesecima nakon Putinove invazije, 11 zapadnih vlada zamrzlo je ili zadržalo najmanje 20 superjahti povezanih sa Rusijom, tada procijenjenih na oko 4,3 milijarde dolara.

Bio je to pravi primjer ratnog odnosa s javnošću, koji je sugerisao brzu pravdu: zaplijeniti, prodati i prihod iskoristiti za obnovu Ukrajine.

To se nije dogodilo.

Umjesto toga, kampanja se pretvorila u birokratski promašaj. U pravnom smislu, „zamrzavanje“ jahte nije isto što i njena „konfiskacija“, koja je neophodna prije prodaje.

Tokom godina, samo četiri od tih jahti su konfiskovane, a tri su prodate uz popust.

Prema procjenama Forbesa, samo su dvije vlade, SAD i Antigva i Barbuda, ostvarile bilo kakav prihod od prodaje jahti nakon odbitka troškova. Čini se da nijedan dio tog novca nije otišao Ukrajini.

Još dvije jahte vraćene vlasnicima

Još dvije jahte su tiho odmrznute i vraćene vlasnicima.

U međuvremenu, zapadni poreski obveznici nastavljaju da plaćaju račune za nekoliko od preostalih 15 jahti, koje su i dalje vezane u lukama širom Evrope.

Kako bi otkrio stvarne troškove ove neuspjele strategije, Forbes je podnio zahtjeve za slobodan pristup informacijama državnim institucijama u 11 zemalja, pregledao sudske spise i razgovarao sa advokatima, brokerima za jahte i brodogradilištima.

Više američkih državnih agencija nije odgovorilo ni više od mjesec nakon formalnih zahtjeva. Nekoliko drugih zemalja, uključujući Italiju i Njemačku, odbilo je da dostavi bilo kakve informacije, pozivajući se na klauzule o povjerljivosti ili tvrdeći da bi objavljivanje podataka predstavljalo kršenje državne tajne.

Uprkos tajnosti, Forbes je potvrdio da su vlade platile više od 100 miliona dolara za održavanje samo pet jahti.

Za preostala plovila Forbes je sarađivao sa kompanijom Phronesis Superyacht Intelligence & Insight, specijalizovanom za podatke o tržištu superjahti, kako bi izradio nezavisne procjene troškova.

Ukupno je četvorogodišnja odiseja zamrzavanja jahti do sada koštala procijenjenih 390 miliona dolara, pri čemu su američki poreski obveznici platili najmanje 50 miliona dolara, što je drugi najveći dio ukupnog računa.

Najviše je platila Italija, gotovo 100 miliona dolara, za održavanje četiri superjahte koje je zamrzla.

Među njima je i 465 stopa duga Scheherazade, za koju je Fond za borbu protiv korupcije pokojnog ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog tvrdio da pripada lično Vladimiru Putinu. U trenutku zamrzavanja bila je procijenjena na 510 miliona dolara.

I dalje je zaglavljena u italijanskoj luci Marina di Karara i do sada je državu koštala oko 15 miliona dolara, prema finansijskim izvještajima kompanije Italian Sea Group, vlasnika brodogradilišta u kojem se jahta nalazi od maja 2022.

Za gradove i opštine koje su ostale sa plovilima koja propadaju, situacija je od blage smetnje prerasla u ozbiljno nezadovoljstvo.

U sjeveroistočnom italijanskom gradu Trstu stanovnicima već četiri godine pogled na Jadransko more zaklanja Sailing Yacht A, duga 468 stopa, koju je dizajnirao Filip Stark (Philippe Starck). Nekada je nosila nadimak „najružnija jahta na svijetu“, a u trenutku zamrzavanja vrijedjela je procijenjenih 578 miliona dolara.

„Ovo je rasipanje javnog novca, prava sramota“, rekao je gradonačelnik Trsta Roberto Dipjaca (Roberto Dipiazza) za italijanski list Corriere della Sera 2023. godine. Odbio je da razgovara za Forbes.

Na drugoj strani zemlje nalazi se Lady M, duga 214 stopa, za koju italijanska vlada tvrdi da pripada ruskom magnatu čelika Alekseju Mordašovu (Alexey Mordashov).

Usidrena je u luci Imperija više od 200 sedmica i košta oko 700 dolara dnevno za struju i vodu, kao i 15.000 dolara mjesečno za vez.

Pored toga, godišnje se izdvaja još 57.000 dolara za osnovno održavanje.

„Na kraju mjeseca izdajemo račune i naplaćujemo novac. Jahta je dobro održavana“, kaže Mateo Bonžan (Matteo Bonjean), zamjenik direktora luke Marina di Imperia.

I trebalo bi da bude, s obzirom na to da je italijanskoj vladi do sada fakturisano više od dva miliona dolara.

Konfiskacija je mnogo komplikovanija nego što izgleda

Konfiskovati imovinu mnogo je teže nego što se na prvi pogled čini. Zamrzavanje imovine je jedno, ali zapljena podrazumijeva promjenu vlasništva. Da bi se to dogodilo, vlasti moraju dokazati da je sankcionisana osoba počinila krivično djelo, a zatim dobiti sudski nalog za oduzimanje njene imovine.

Od 58 milijardi dolara blokirane imovine ruskih oligarha – uključujući jahte, nekretnine, avione, kompanije i bankovne račune – samo je oko tri milijarde dolara, odnosno pet odsto, formalno zaplijenjeno.

Kada je riječ o jahtama, taj udio je još manji. Od 20 plovila koja su vlade preuzele, samo četiri, vrijedna oko 530 miliona dolara, formalno su zaplijenjena.

Čak i nakon dobijanja naloga, vlasti moraju proći kroz postupak građanskopravne konfiskacije kako bi preuzele imovinu i zatim je prodale, što Sjedinjene Američke Države još nijesu uradile sa jahtom Tango.

„Jedan od prioriteta bio je da se sprovedu zapljene i konfiskacije, a ne samo da se imovina blokira, već da se vlasništvo u potpunosti i konačno prenese na Sjedinjene Američke Države, kako bi barem dio te imovine, koliko god skroman bio, mogao biti iskorišćen za Ukrajinu“, rekao je Endru Adams (Andrew Adams), partner u vašingtonskoj advokatskoj kancelariji Steptoe, koji je od 2022. do 2023. predvodio radnu grupu Ministarstva pravde KleptoCapture.

Predsjednik Donald Tramp raspustio je tu radnu grupu u februaru 2025, dok je veliki dio imovine i dalje ostao u pravnom vakuumu. Ministarstvo pravde nije odgovorilo na više zahtjeva za komentar.

U Evropskoj uniji situacija je još složenija, jer mnoge države nemaju jasno definisan pravni postupak za oduzimanje imovine. Sjedinjene Američke Države su, zahvaljujući iskustvu iz borbe protiv trgovine drogom, relativno efikasne u konfiskaciji.

„Zakoni od početka nijesu bili pravilno napisani“, rekao je Bendžamin Maltbi (Benjamin Maltby), londonski advokat specijalizovan za superjahte.

„Mislim da vlasti nijesu imale predstavu koliko košta samo držati ta plovila na vezu dok ništa ne rade.“

Pojedine zemlje pokušavaju da natjeraju sankcionisane vlasnike da plaćaju račune dok su njihove jahte zadržane. Međutim, identitet vlasnika nije uvijek jasan, a neki jednostavno neće da plate.

Luminositi zaglavljena u Crnoj Gori

Primjer je 353 stope duga Luminosity, koja je zaglavljena u Crnoj Gori od dana kada je Andrej Gurjev Mlađi (Andrei Guryev Jr.) sankcionisan od Evropske unije u martu 2022. On se povezuje sa jahtom i sin je magnata industrije đubriva Andreja Gurjeva (Andrei Guryev). Forbes nije uspio da stupi u kontakt s njim.

Posada je ubrzo nakon toga otpuštena i od tada pokušava da naplati zaostale zarade. Kompanija Burgess Crew Services, koja je prvobitno angažovala posadu u ime vlasnika, dobila je u oktobru 2023. dozvolu da prebaci novac od vlasnika. Ipak, gotovo tri godine kasnije, sredstva još nijesu isplaćena jer ih je posrednička banka zamrzla i odbija da ih oslobodi.

„Postoji crnogorska posada koju je imenovala Vlada i koja povremeno ulazi na brod, ali ti ljudi nijesu plaćeni“, rekao je Rasel Kramp (Russell Crump), broker za jahte iz Monaka koji zastupa kupca zainteresovanog za plovilo.

„Zato su sa broda odnijeli televizor, trpezarijski sto i svu opremu.“

Teško je zamisliti da bi neko sada želio da je kupi po punoj cijeni. Jahta, nekada opisivana kao „plutajuća staklena palata“, danas propada u vodi, obrasla školjkama sa donje strane, dok joj podovi od tikovine trunu na suncu.

„Svaki brod koji ostane u morskom okruženju bez posade veoma brzo propada“, rekao je Robert Doling (Robert Dolling), suosnivač i izvršni direktor brokerske kuće Verpeka Dolling iz Monaka, navodeći da je Luminosity već izgubila polovinu predratne vrijednosti od 275 miliona dolara.

„Ako motori i generatori ne rade i sistemi nijesu u funkciji, sve počinje da se raspada.“

Formalni vlasnik Luminosityja je kompanija registrovana u poreskom utočištu Gernzi, što je uobičajena praksa među tajkunima koji plovila često posjeduju preko složenih lanaca kompanija i trustova.

Ta kompanija sa Gernzija već godinama je suočena sa tužbama zbog neplaćenih računa dobavljača opreme za jahte i brodogradilišta u kojem je plovilo zaglavljeno.

Njemački proizvođač tužio državu zbog jahte Dilbar

U Njemačkoj se proizvođač superjahti Lirsen (Lürssen) našao usred ovog rata oko imovine.

Prestižni proizvođač odlučio je da uzvrati. Nakon što mu je dosadilo da plaća milione za održavanje zamrznute megajahte Dilbar, duge 511 stopa i vrijedne 600 miliona dolara, kompanija je prošle godine tužila njemačku Saveznu kancelariju za ekonomiju i kontrolu izvoza.

Lirsen je izgradio jahtu 2016. godine. Igrom nesrećnih okolnosti, plovilo se nalazilo u brodogradilištu na remontu kada je izbio rat i od tada je tamo.

Dilbar se dugo povezuje sa metalurškim magnatom Ališerom Usmanovom (Alisher Usmanov), čija se majka zvala Dilbar. Ipak, on i njegovi advokati godinama pokušavaju da dokažu da nije vlasnik.

U jednom trenutku korisnica trusta koji je posjedovao jahtu bila je Usmanovljeva sestra. Usmanov je trust osnovao 2016, a i on i sestra negirali su da posjeduju plovilo.

Ona je takođe neko vrijeme bila na listi sankcija EU, ali je sa nje uklonjena 2025. godine.

Tada je Lirsen tužio njemačku vladu, tvrdeći da mu treba nadoknaditi troškove održavanja jer formalni vlasnik više nije pod sankcijama.

Sud u Frankfurtu je u aprilu presudio u korist kompanije Lirsen.

I odobrene prodaje završavale se promašajima

Čak i kada su aukcije zaplijenjenih jahti bile dozvoljene, prodaje su često loše sprovedene.

Do 2022. godine 348 stopa duga Amadea, sa šest paluba, heliodromom, deset metara dugim beskonačnim bazenom, zlatnim liftovima i ručno oslikanim koncertnim klavirom Pleyel, navodno je pripadala Sulejmanu Kerimovu, prema tvrdnjama američke vlade.

Kerimov je ruski magnat u industriji zlata i član gornjeg doma ruskog parlamenta, kojeg su SAD prvi put sankcionisale 2018.

Ubrzo nakon napada Rusije na Ukrajinu, Amadea je krenula na putovanje iz Meksika ka Fidžiju, koje je trajalo 18 dana.

U maju su vlasti Fidžija izvršile nalog za zapljenu u ime FBI-ja, koji je mjesec kasnije jahtu prebacio u San Dijego.

Ministarstvu pravde bilo je potrebno još 16 mjeseci, do oktobra 2023, da podnese građanskopravni zahtjev za formalnu konfiskaciju jahte od Kerimova.

Uslijedila je dvogodišnja pravna bitka između američke vlade i drugog ruskog oligarha, Eduarda Hudajnatova (Eduard Khudainatov), koji je tvrdio da je pravi vlasnik Amadee.

Hudajnatov, koji nema očigledne veze sa Kerimovom, tužio je kako bi zaustavio konfiskaciju, dok je američka vlada tvrdila da je on samo „formalni vlasnik“ koji prikriva stvarnog.

Za to vrijeme američki poreski obveznici potrošili su 36 miliona dolara na održavanje jahte.

Američka vlada je na kraju dobila spor i prodala plovilo na aukciji prošlog septembra, ali uz popust od 37 odsto u odnosu na njegovu predratnu vrijednost od 300 miliona dolara.

Nakon odbitka troškova, Vašington je prihodovao procijenjenih 150 miliona dolara.

Služba američkih maršala, zadužena za upravljanje jahtom dok je bila u saveznom pritvoru, odbila je da dostavi potpun finansijski obračun, ali je navela da će novac biti iskorišćen za „naknadu žrtvama, troškove programa i druge troškove državnih agencija“.

Čini se da ništa od tog novca nije namijenjeno Ukrajini.

Pobjednik aukcije bio je 26-godišnji milijarder iz sektora nekretnina u Dubaiju Abas Sadžvani (Abbas Sajwani), sin Huseina Sadžvanija (Hussain Sajwani), milijardera i investitora bliskog Trampu, poznatog i kao „Donald iz Dubaija“.

Abas već uživa u novoj igrački. Dva dana prije trke Formule 1 za Veliku nagradu Monaka pozvao je Forbes da pogleda njegovu novu luksuznu kupovinu.

„Privuklo me je nekoliko stvari: raspored, stil enterijera, brend, kvalitet izrade i način na koji je održavana“, rekao je Abas, odmarajući na krem kauču u atrijumu obloženom drvetom.

Kroz prozor iza njega, na plavom Mediteranu, vidjele su se desetine drugih superjahti, uključujući Axiomu i Alfa Nero, koje su takođe bile zaplijenjene ruskim oligarsima i zatim preprodate.

Axioma i Alfa Nero prodate uz veliki popust

Jahta Axioma, duga 236 stopa, zadržana je u Gibraltaru nakon što je ruski milijarder iz industrije cijevi Dmitrij Pumpjanski (Dmitry Pumpyansky) sankcionisan od EU u martu 2022.

Time su prekršeni uslovi kredita JPMorgana od 21 milion dolara, koji je bio obezbijeđen jahtom.

JPMorgan ju je prodao na aukciji pet mjeseci kasnije za 37,5 miliona dolara, ispod prethodne vrijednosti od 42 miliona. Kupci su bili turski industrijski magnati Ali Riza i Robert Juksel Jildirim (Robert Yuksel Yildirim).

Alfa Nero, duga 269 stopa, izgrađena je 2007. u holandskom brodogradilištu Oceanco i bila je prva jahta sa bazenom koji se pritiskom na dugme pretvara u heliodrom.

Uplovila je u malu karipsku državu Antigvu i Barbudu u martu 2022.

Pet mjeseci kasnije SAD su je označile kao blokiranu imovinu ruskog tajkuna Gurjeva, kojem su istog dana uvedene i sankcije.

Visoki sud Antigve naložio je zapljenu, nakon čega su se lokalne vlasti i FBI ukrcali na plovilo i preuzeli ga.

Do marta 2023. jahta je ispuštala neprečišćene otpadne vode u luku, nakon što je prestao da radi sistem za prečišćavanje kanalizacije.

Istog mjeseca vlasti Antigve usvojile su zakon koji je vladi omogućio da proda svako plovilo koje predstavlja „neposrednu prijetnju luci i drugim brodovima“.

Alfa Nero je ubrzo proglašena opasnošću i najavljena je njena prodaja, uz tvrdnju da ju je vlasnik napustio.

Advokati Julije Gurjeve-Motlohove (Yulia Guryeva-Motlokhov), Gurjevljeve ćerke, koja je tvrdila da je stvarna vlasnica jahte, osporili su prodaju, navodeći da vlada Antigve nema pravno ovlašćenje da je konfiskuje.

Ipak, Alfa Nero je stavljena na aukciju tokom ljeta 2023.

Najvišu ponudu dao je milijarder i bivši izvršni direktor Gugla (Google) Erik Šmit (Eric Schmidt), koji je ponudio 68 miliona dolara, ali je ubrzo povukao ponudu zbog eskalacije pravnog spora između Gurjevljeve ćerke i vlade Antigve.

Vlada je u julu 2024. konačno prodala jahtu Jildirimu, istom čovjeku koji je kupio Axiomu.

Ovoga puta turski industrijalac ostvario je izuzetno povoljnu kupovinu, plativši 40 miliona dolara, manje od polovine nekadašnje vrijednosti jahte.

Nakon što je uračunato devet miliona dolara koje je ostrvska vlada potrošila na održavanje, preostali prihod iskorišćen je za otplatu duga Antigve i Barbude.

Ni cent nije otišao Ukrajini.

Gurjevljeva ćerka i dalje vodi sudske sporove u Antigvi, SAD, Rusiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, tvrdeći da je vlada Antigve bila korumpirana i da je nezakonito dobila proviziju od prodaje, što je ta država negirala.

Iako nije uspjela da povrati Alfa Nero, ostvarila je određeni uspjeh u postupcima protiv novog vlasnika u Rusiji.

Ruski sud je prošlog jula naložio zapljenu fabrike ferohroma koja pripada Jildirimu i njegovom bratu.

Jildirim je odbio da komentariše, dok predstavnici Gurjeve-Motlohove i vlade Antigve nijesu odgovorili na zahtjeve za komentar.

Ovakve pravne komplikacije i netransparentne vlasničke strukture smanjile su vrijednost te imovine. Šta se, na primjer, događa ako jahta uplovi u zemlju koja ne priznaje prodaju, pa bude zadržana po nalogu njenog bivšeg vlasnika?

„Jahting bi trebalo da bude zabavan“, kaže Ričard Lambert (Richard Lambert), broker za prodaju u kompaniji Burgess Yachts u Monaku. „Ne želite stalno da gledate preko ramena. Svako ko kupi neku od tih jahti moraće da pribavi veoma, veoma ozbiljan pravni savjet.“

To bi mogao biti razlog zbog kojeg Jildirim već pokušava da proda plovila. A možda samo želi da zaradi više. Manje od godinu nakon što je platio 40 miliona dolara za Alfa Nero, Jildirim ju je ponudio za 101 milion dolara, odnosno po cijeni koja je 153 odsto viša od njegove kupovne, i javno je izložio tokom Velike nagrade Monaka u junu.

Axiomu je ponudio za 63 miliona dolara, što je 67 odsto više nego što je za nju platio.

Poreske obveznike, međutim, možda čekaju novi računi.

Bivši vlasnici jahti sve češće od vlada traže naknadu štete, umjesto da pokušavaju da povrate plovila čija vrijednost opada.

Fiktivna kompanija koja tvrdi da posjeduje Royal Romance, jahtu dugu 303 stope i vrijednu 200 miliona dolara, podnijela je tužbu protiv Hrvatske i traži više od 40 miliona dolara zbog toga što nije mogla da koristi „zamrznuto“ plovilo.

Većina takvih pravnih izazova do sada nije uspjela, ali advokati upozoravaju da će rizik rasti ukoliko sve više sudova bude poništavalo odluke o sankcijama ili proglašavalo nezakonitim zamrzavanje konkretne imovine, kao što je Njemačka nedavno učinila.

„U slučajevima u kojima je utvrđeno da je stavljanje na listu sankcija bilo nezakonito, veoma je vjerovatno da će uslijediti zahtjevi za naknadu štete“, kaže Bertrand Malmendije (Bertrand Malmendier), berlinski advokat koji je radio na više slučajeva povezanih sa superjahtama.

Oni koji uspiju na sudu mogli bi tražiti naknadu zbog pada vrijednosti, izgubljenih prihoda od čartera i troškova održavanja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, koje su preduzimale ciljanije mjere od evropskih partnera, takav ishod je manje vjerovatan. Ipak, čak i tamo, gdje su se politički vjetrovi promijenili, oligarsi imaju određene šanse.

„Svakako bi imali pravni osnov da tuže“, rekao je bivši savjetnik Kancelarije za kontrolu strane imovine pri američkom Ministarstvu finansija, koja sprovodi sankcije.

„Riječ je o grupi koja raspolaže izuzetno velikim resursima i sklona je sudskim sporovima.“

Ono što je počelo kao veoma vidljiva kampanja zapadnih zemalja za podršku Ukrajini pretvorilo se u fijasko koji je potrošio milione, nije pomogao Kijevu i nije imao nikakav uticaj na Putina ili njegove saveznike.

Kako je jednom rekao jedan poznati ekonomista: „Vladino rješenje problema obično je jednako loše kao i sam problem.“

Ili još gore.

Giacomo Tognini, Forbes

We Seized The Oligarchs’ Yachts. Now We’re Stuck Paying The Bill.