Od pariskog ekscentrika do AI milijardera: Kako je Buzari oživio kompaniju staru 28 godina

Aleks Buzari (Alex Bouzari) nije tip tehnološkog osnivača koji nosi kaki pantalone i duksericu. Umjesto toga, uglavnom sam dizajnira svoju odjeću. Zamislite Vilija Vonku (Willy Wonka) u pretjeranom izdanju: odijela inspirisana periodom regentstva, ogromne podignute kragne i cipele od krokodilske kože.

Enterijer njegovog pariškog stana, raskošnog apartmana iz 19. vijeka na zelenoj aveniji koja se pruža od Trijumfalne kapije, podjednako je maksimalistički. Sve, od mermernih tepiha do jarkozelenih sofa, pa čak i porcelana, proizvod je mašte ovog 65-godišnjeg francusko-iranskog emigranta.

„Jednostavno volim da dizajniram“, kaže Buzari, suosnivač i izvršni direktor kompanije za skladištenje podataka DDN. „Tokom godina izgradio sam mrežu ljudi koji moje skice mogu da pretvore u stvari koje zaista mogu da se naprave.“

Buzarijeve kolege nijesu oduševljene njegovim modnim izborima.

„Veoma neobično… Prije mnogo godina sam ga zamolio da malo ublaži stil“, kaže suosnivač DDN-a Pol Bloh (Paul Bloch), takođe 65-godišnjak, koji za sastanke preferira „konzervativnu“ odjeću.

„Neprimjereno“, bio je, prema Buzariju, direktan komentar izvršnog direktora Envidije (Nvidia) Džensena Huanga (Jensen Huang).

Čak mu se i slučajni prolaznici u Parizu rugaju.

„Zaustave auto na ulici i kažu: ‘Zar vas sve nijesmo pobili u Francuskoj revoluciji?’“, kaže Buzari, koji vrijeme dijeli između Pariza i Las Vegasa, gdje je svoj dom uredio u Art Deco stilu.

Kompanija DDN njegovo najbolje djelo

Ukusi mogu da se razlikuju, ali DDN je nesumnjivo Buzarijevo najbolje djelo.

Od 1998. njegova kompanija sa sjedištem u Četsvortu u Kaliforniji upravlja skladištenjem podataka za najbrže superkompjutere u svijetu.

Te mašine mogu da obrađuju podatke nevjerovatnom brzinom – više od kvintilion operacija u sekundi, odnosno broj jedan iza kojeg slijedi 18 nula – pod uslovom da im se podaci mogu dopremati dovoljno brzo.

U to vrijeme, hard diskovi na kojima su se podaci čuvali često su predstavljali usko grlo.

Buzari ne prodaje samo ultrabrze hard diskove, već koristi i softver koji ogromne fajlove dijeli na djelove i istovremeno ih raspoređuje na hiljade diskova.

„Mi omogućavamo da autoputevi podataka budu puni automobila, bez gužve, pri čemu je svaka traka stalno maksimalno iskorišćena“, kaže on.

Tokom godina Buzari i Bloh izgradili su DDN, uglavnom bez spoljnog kapitala, u biznis sa oko 300 miliona dolara godišnjih prihoda.

Ali to je dugo bio nišni posao. U svijetu je postojalo samo nekoliko stotina laboratorija koje su koristile takve superkompjutere. Rast je usporio.

A onda je stigla Envidija.

Gigant u proizvodnji čipova počeo je 2016. da povezuje svoje GPU procesore kako bi napravio sopstveni superkompjuter, idealan za izvršavanje milijardi paralelnih proračuna potrebnih za vještačku inteligenciju.

Ali Envidijin tim ubrzo se suočio sa istim problemima kao fizičari i istraživači koji su koristili tradicionalnije superkompjutere kompanija IBM ili Cray: čipovi su bili munjevito brzi, ali je bilo teško obezbijediti im prave podatke u pravom trenutku.

Osnivač Envidije impresioniran njegovom tehnologijom

Huang se možda ne dopada Buzarijev modni ukus, ali mu se DDN definitivno dopao.

„Onog dana kada smo uključili superkompjuter, sistem za skladištenje podataka je otkazao. Jednostavno nije mogao da izdrži opterećenje“, kaže potpredsjednik Envidije Mark Hamilton (Marc Hamilton), koji je radio na projektu.

„Doveli smo DDN, sve je jednostavno proradilo i od tada su naš partner.“

Ipak, čak i sa Envidijom kao klijentom, DDN je zaista počeo da eksplozivno raste tek posljednjih nekoliko godina, kako je AI revolucija sve više ubrzavala.

Prihodi su 2024. iznosili oko 400 miliona dolara. Godinu kasnije dostigli su 500 miliona. U 2026. kompanija je na putu da ih udvostruči, na milijardu dolara, zahvaljujući ugovorima sa kompanijama poput xAI-ja Ilona Maska (Elon Musk), kao i sa nacionalnim vladama koje grade sopstvene AI superkompjutere.

I nije samo DDN taj koji profitira.

Potražnja za drugom opremom za data centre toliko je porasla da su akcije proizvođača memorijskih kartica SanDisk skočile 3.100 odsto u posljednjih 12 mjeseci, čime je tržišna vrijednost kompanije dostigla 210 milijardi dolara.

Majkron (Micron), koji proizvodi još vrijedniji tip memorijskih čipova, zabilježio je četvorostruki rast prihoda na godišnjem nivou, na 41,5 milijardi dolara u drugom kvartalu 2026. Njegove akcije su u posljednjih 12 mjeseci porasle više od 615 odsto.

Buzarijeva poruka da njegov softver može pomoći da skupi AI hardver radi efikasnije lako prolazi kod rukovodilaca koji pokušavaju da opravdaju šokantnu cijenu novog Envidijinog servera od oko 500.000 dolara – i to prije ogromnih računa za struju.

DDN tvrdi da takvi serveri često miruju oko dvije trećine vremena.

Softver koji omogućava brži protok većih količina podataka ka GPU procesorima i od njih znači da ti čipovi sada mogu da rade gotovo bez zastoja.

„Mi smo data motor koji GPU procesore čini profitabilnim i produktivnim“, kaže Buzari.

U januaru 2025. Blackstone je kupio udio u kompaniji vrijedan 300 miliona dolara, procijenivši DDN na pet milijardi dolara.

To je donijelo veliko bogatstvo Buzariju i Blohu, koji imaju jednake udjele od oko 40 odsto, sada vrijedne po dvije milijarde dolara.

Ali možda još vrijedniji od samog finansiranja jeste pristup Blackstoneovim klijentima i portfoliju data centara tog giganta sa Vol strita (Wall Streeta), vrijednom 325 milijardi dolara.

Konkurencija

Kada je nagrada toliko velika, prirodno je da postoji i konkurencija.

Nekoliko javnih kompanija, među kojima su Dell, Everpure i NetApp, prodaju rješenja za skladištenje, ali su sporo reagovale na AI bum.

Manji startapi poput Weke i Hammerspacea takođe osvajaju poslove, ali najveći rival DDN-u je Vast Data iz Njujorka.

Ta kompanija, procijenjena na čak 30 milijardi dolara nakon investicione runde od milijardu dolara u aprilu, prodaje softver za skladištenje podataka kompaniji CoreWeave, velikom javno izlistanom operateru AI data centara sa tržišnom vrijednošću od 38 milijardi dolara, kao i drugim AI kompanijama poput Nebiusa i Mistrala.

Pretvaranje 28 godina stare kompanije u agilni startap nije prošlo bez problema.

Dio problema bio je u tome što se kompanija predugo držala paketa u kojem je softver prodavala zajedno sa hard diskovima.

Samostalnu prodaju softvera počela je tek 2023, nakon što su mnogi potencijalni kupci prešli na nabavku sopstvenih diskova.

DDN i dalje prodaje police sa hard diskovima, ali je prodaja softvera daleko profitabilnija, sa bruto maržama većim od 90 odsto, u poređenju sa 60 odsto kod hardvera.

„To je biznis koji je ušao u pubertet u kasnim dvadesetim“, kaže Džon Votson (John Watson), viši izvršni direktor u Blackstoneu.

„Buzari i Bloh nijesu dvojica 25-godišnjaka; oni su etablirani i izuzetno uspješni preduzetnici, ali i dalje imaju ogromnu želju da pobijede.“

Buzari je u posao sa skladištenjem podataka ušao gotovo slučajno, kao mladi diplomac Kalteka (Caltech), nakon što je na jednom državnom sajmu vidio rani prenosivi hard disk namijenjen bekapu kućnih računara.

Buzari i veze sa Francuskom

Tržište za PC i Mac računare već je bilo pokriveno, ali je shvatio da će i vlade željeti takve uređaje kako bi osjetljive podatke mogle da drže pod ključem.

Rođen u Parizu u iranskoj porodici, Buzari se udružio sa prijateljem sa Kalteka Polom Blohom, jednim od rijetkih drugih francuskih studenata koji su 1984. takođe studirali inženjerstvo u Pasadeni.

Zajedno su izgradili Mega Drive Systems u kompaniju sa oko 30 miliona dolara godišnjih prihoda do 1998, ali je malom biznisu bilo teško da se direktno takmiči sa gigantima poput IBM-a i EMC-a.

Buzari je već imao kontakte u nekim od vodećih svjetskih laboratorija, gdje su mu se istraživači žalili da gube vrijedne podatke iz eksperimenata jer hard diskovi nijesu mogli da prate tempo superkompjutera.

„Nijesmo znali bolje, pa smo pokušali da riješimo problem jer niko drugi nije htio“, kaže Buzari.

On i Bloh uspjeli su da razviju rješenje i brzo počeli da dobijaju poslove.

Godine 2001. prikupili su gotovo 10 miliona dolara venture kapitala.

To je, kaže Buzari, bila katastrofa.

Novi investitori gurali su DDN ka korporativnim klijentima baš u trenutku kada je ekonomija, nakon napada 11. septembra, krenula naglo nizbrdo.

Novčane rezerve su se topile, a venture investitori počeli su da insistiraju na brzoj prodaji kompanije.

Umjesto toga, osnivači DDN-a odlučili su da istraju.

Smanjili su broj zaposlenih i ubijedili preostale radnike da neko vrijeme primaju plate sa zakašnjenjem.

„Jedna sedmica postala je šest sedmica finansijskog prostora i do tada smo ponovo poslovali profitabilno“, kaže Buzari, koji je 2002. otkupio udjele investitora.

Godinama je malo ko izvan svijeta superkompjutera i vrhunskih krojača – Buzari je nekada dijelio istog izrađivača košulja sa Karlom Lagerfeldom (Karl Lagerfeld) – imao razlog da čuje za DDN.

Novi projekti

Ali do 2008. kompanija je narasla na 100 miliona dolara prihoda.

Prodaja se do 2018. udvostručila na 220 miliona dolara, i to bez ijednog dolara dodatnog spoljnog kapitala.

To je DDN pretvorilo u onu vrstu profitabilnog biznisa koja je Buzariju omogućila da ne kupuje samo jahte, već da razmatra i kupovinu norveškog brodogradilišta specijalizovanog za plovila „explorer class“ – iako taj poduhvat na kraju nije uspio.

„Pokušali smo. Komplikovano je. Mislim, brodogradnja je veoma složena“, kaže Buzari uz uzdah.

Sada dizajnira još grandiozniji projekat.

Od marta radi na novom data centru u Vileru, u Teksasu, koji bi mogao da dostigne kapacitet od 1,3 gigavata.

To je veličina nekih novih Meta data centara i značilo bi potrošnju struje jednaku potrošnji oko milion domaćinstava.

Buzari i dalje radi na obezbjeđivanju finansiranja, jer bi troškovi mogli da premaše 60 milijardi dolara.

Ali za razliku od njegovih projekata uređenja doma, ovaj projekat ima samo jedan cilj: da radi brzo, jeftino i efikasno, u razmjerama vrijednim milijarde dolara.

Iain Martin, Forbes

AI’s Latest Rocket Ship Is An Old School, 28-Year-Old Data Company