Kolekcija dragulja procijenjena na 3,2 milijarde dolara nosi neobičnu priču o borbi za vlasništvo

Nakon ulaska u Ginisovu knjigu rekorda, uslijedila je višegodišnja borba oko vlasništva nad kolekcijom Ofir

Moguće je da je kolekcija Ofir (Ophir) od 43 dragulja čiju vrijednost je jedna zanesena procjeniteljka procijenila na 3,2 milijarde dolara, zaista prokleta.

Ako prokletstvo postoji, ne radi se o onoj staromodnoj legendi o gusaru koji proklinje sve koji do dragulja dođu. Ovde je više riječ o magiji koja ruši moralne kompase, izaziva svađe oko vlasništva i sije haos kontradiktornih sudskih presuda, a istovremeno nudi uvid u duše ljudi koji gaze jedni preko drugih kako bi došli do dragog kamenja.

U temeljima ove zbrke leži jedna stara misterija: koliko ova kolekcija zapravo vrijedi? Čak i oni koji bi profitirali od visoke procjene okreću očima na cifru od 3,2 milijarde dolara iz maja 2019. Kao i na svakom tržištu, prodajna cijena jedini je pravi znak. Ipak, kako za Forbes kaže bivši investicioni bankar i suvlasnik Međunarodnog društva za dragulje (IGS) Set Rouzen (Seth Rosen), do nje je teško doći.

“Postoji izreka u svijetu dragulja”, kaže Rouzen. “‘Dragulji su rijetki, kupci su još ređi’”. Imovina koja nikada nije bila prodavana i čija vrijednost se zbog toga može procijeniti na bilo koji iznos dobro dođe kada vlasnik treba, recimo, zalog za kredit. Drugim riječima, veliki dio vrijednosti kolekcije Ofir jeste to da ona nema definisanu vrijednost. Neprocjenjiva je zato jer nema cijenu.

Priča o kolekciji započinje s Dionom Tulkom, koji dolazi iz porodice kolekcionara dragog kamenja. Tulk je od djetinjstva fasciniran draguljima, a kao odrastao čovjek godinama je putovao svijetom u potrazi za dragim kamenjem koje će postati dio kolekcije Ofir. “Ni ne sjećam se što sam kupio, a što naslijedio”, kaže on za Forbes. “Kada sam počeo skupljanje, to je bilo iz sentimentalne perspektive. Gomilao sam, nisam ni razmišljao o tome kao o investiciji”.

Kaže kako ne zna koliko novca je potrošio na stvaranje kolekcije. Živopisno se sjeća otvorene pijace na Tajlandu i starca koji je tamo prodavao desetine dragog kamenja. Kada mu je Tulk rekao da želi da kupi sve što ima, starac je bio srećan. Tulk kaže kako se ne sjeća koliko je platio, ali prisjeća se da je kasnije, kada je otkrio koliko bi kamenje moglo da vrijedi, osjećao toliku grižu savjesti da se vratio i pokušao da pronađe starca kako bi mu dao još novca. Nikada ga nije pronašao, kaže.

“Mnogo je slučajeva kada sam kupio nešto, a prodavac zapravo uopšte nije znao što prodaje”, govori on. “Ni sam nisam saznao o čemu se radi dok mnogo godina kasnije nisam počeo formalno da analiziram primjerke”. Kaže kako je sertifikate zatražio ne zato jer je želio da proda kolekciju, već kako bi je legitimizovao za muzeje. Pokazao je Forbesu pisma Harvardovog geološkog muzeja, kao i Nacionalnog prirodnjačkog muzeja, u kojem mu institucije zahvaljuju za donacije.

Procjena od 3,2 milijarde dolara “izgleda apsurdno“
Liza Rouzen, suvlasnica i izvršna direktorka IGS

Počevši od 2011. Ginisova knjiga rekorda je proglasila devet dragulja u Tulkovoj kolekciji najvećim svoje vrste u svijetu. Među njima je bio i safir, u obliku parčeta hljeba. Kako bismo dobili perspektivu o veličini, prisjetimo se sječenog plavog safira imena Blu Bel (Blue Belle of Asia), koji je prodat 2021. u aukcijskoj kući Kristis (Christie’s) u Ženevi za rekordnih 17,7 miliona dolara. Taj safir težak je 392.52 karata, odnosno nešto iznad 79 grama. Iako u svijetu dragulja veličina nije uvek indikator vrijednosti, ipak treba napomenuti da safir u kolekciji Ofir teži 31.308 karata, odnosno 6,3 kilograma.

U ovoj kolekciji nalazi se i jedan misteriozni dragulj. Stručnjaci kažu kako nikada nisu vidjeli ništa slično. Nazvali su ga Mistični Ofir (Ophir Mystique) i dodaju kako je moguće da se radi o jedinom primjerku u svijetu.

Publicitet oko ulaska u Ginisovu knjigu rekorda privukao je potencijalne kupce. Čak i ako se Tulk odluči na prodaju, kako je moguće odrediti vrijednost kamena koji niko nikada prije nije video?

Biznismen iz Ohaja, Bret Regal mislio je da ima odgovor na to pitanje.

Cjenkanje

Regal je 2016. ponudio Tulku 20 miliona dolara za čitavu kolekciju, stoji u pravnim spisima, prije nego što je ponudu povećao na 35 miliona. U sklopu dogovora, Regal bi kupio akcije u kompaniji u kojoj je Tulk bio jedan od vlasnika. Tulk kaže kako su njih dvojica sastavili pismo namjere o prodaji dragulja nakon isplate, ali formalni sporazum nikada nije potpisan, a novac nije promijenio ruke.

“Mislim da bih znao da mi je na račun leglo 20 ili 35 miliona dolara”, kaže Tulk za Forbes. Ipak, do 2018. godine, Regal je navodno počeo da tvrdi da je on vlasnik kolekcije. U maju 2020. Tulk je podnio pritužbu na kalifornijskom sudu tvrdeći da je Regal falsifikovao dokumente o prodaji kako bi preuzeo vlasništvo nad kolekcijom. Regal ovo negira.

Mislim da bih znao da mi je na račun leglo 20 ili 35 miliona dolara
Dion Tulk, kolekcionar dragog kamenja

Regal je izuzetno diskretan. Pokušaji da se do njega dođe preko njegovih advokata nisu urodili plodom. Pretraga na internetu nije otkrila nikakva medijska izvještavanja o njemu. Javni dokumenti pokazuju da je povezan s dvije kompanije. Jedna od njih, Migrejšen partners (Migration Partners) je d.o.o registrovan u Delaveru. Nema internet stranicu, a tužbe u kojima je imenovana kao tužena ne objašnjavaju čime se kompanija bavi. Takođe je nejasno šta radi i druga kompanija povezana s Regalom, Trejd bejs sejls (Trade Base Sales).

Tvrdeći da je on vlasnik dragulja, Regal ih je naveo kao zalog u dogovoru između svoje misteriozne kompanije Migrejšen partners i kompanije Sterling (Sterling Financial & Realty Group). Sterling vodi finansijer sa Floride Džefri Hekmen (Jeffrey Hackman), koji i sam ima zanimljivu prošlost.

Plemeniti metali

Hekmen je, kao i Tulk, ušao u porodični biznis. Njegov otac Martin Hekmen bio je predsjednik uprave, a Džefri je bio izvršni direktor kada je njihova kompanija, Met kepital (Met Capital), upala u probleme s regulatornim tijelima ranih devedesetih jer nisu investitore obavijestili – a trebalo je – da prodaju akcije kompanije. U ovom slučaju bilo je više od 300 transakcija. Godine 1996. protiv kompanije i Hekmena donijeta je odluka o trajnoj zabrani. Hekmen optužbe nije ni priznao ni odbacio, a civilnih kazni nije bilo.

“To je bilo prije 30 godina,” kaže Hekmen za Forbes. “Život ide dalje”.

Druga Hekmenova kompanija, Sterling, prihvatila je kolekciju Ofir kao zalog u dogovoru s Regalovim Migrejšen partners 2017. godine. Prema dogovoru, Migrejšen je pristao da vadi plemenite metale poput srebra i zlata iz 160.000 kilograma teškog koncentrata rude u vlasništvu Sterlinga.

Regalova kompanija pristala je da plati Hekmenovoj milion dolara “zarade od projekta” i 7,6 miliona u vidu mjenice. Dragulji su bili zalog za tu mjenicu. Kada Regalova kompanija nije platila, Hekmen je otišao na sud i dobio pravo na zalog – kolekciju Ofir. U očima suda na Floridi, dragulji koje je Tulk godinama prikupljao sada su pripadali Hekmenu, čovjeku za kojeg Tulk u životu nije čuo.

Bilo bi dovoljno da priča završava tu. Ali, ima još.

Nova kompanija ulazi u priču

Otprilike u isto vrijeme kada je prekršio ugovor s Hekmenom, sudski dokumenti pokazuju da je Regal sklopio odvojeni ugovor s kompanijom Oušn termal enerdži (Ocean Thermal Energy) iz Filadelfije, koja se između ostalog bavi upotrebom obnovljive energije za pretvaranje morske vode u pitku.

Regal je kao predstavnik svoje dvije kompanije bio u konzorcijumu investitora koji su se obavezali da ulože 42 miliona dolara u OT, stoji u pritužbi za kršenje ugovora koju je OT podnio 2018. U podnesku američkoj Agenciji za hartije od vrijednosti i berzu, OT navodi kako je Regal trebalo da uloži 25,5 miliona dolara. Regal nije platio, a pokušaji kreditora da od njega dobiju išta što nešto vrijedi doveli su do jurnjave na sud kako bi se vidjelo ko će postati vlasnik kolekcije Ofir.

Hoće li to biti Tulk, koji je proputovao svijet šireći kolekciju i rekao kako je nikada nije prodao? Hoće li to biti Regal, koji je tvrdio da ima pravne dokumente u kojima je on naveden kao vlasnik? Ili će to biti Hekmenova kompanija Sterling kojoj je sud na Floridi dopustio da preuzme vlasništvo nad kolekcijom kao kompenzaciju za Regalov dug?

Odgovor je iznenađujući: niko od njih. U julu 2019. sud u Kaliforniji dao je kompaniji OT dozvolu da proda kolekciju kako bi povratili Regalovu neplaćenu nagodbu. Iz kompanije nisu odgovorili na upite.

To je bio pomalo komičan ishod, ali Hekmenu nije bilo smiješno. Sud na Floridi već je njegovoj kompaniji odobrio pravo na preuzimanje vlasništva nad draguljima, zbog čega je Hekmen podnio novu tužbu kako bi nametnuo svoje pravo nad imovinom.

Uslijedila je poduža pravna bitka, ovaj put u Kaliforniji. Dok se to sve događalo, Regal je pronašao kupca za dragulje. Ili je barem tako mislio.

Raspon procjena

U decembru 2019. godine, Regal je potpisao dogovor za prodaju kolekcije dragulja kompaniji Afristok trejding (Afristock Trading) iz Pretorije u Južnoafričkoj Republici, koja nema svoju internet stranicu i nikakve spise iz kojih bi se vidjela njena istorija ili biznis kojim se bavi.

Ipak, ono što je izazvalo šok bila je prodajna cijena od 220 miliona dolara – šest puta više od cijene koju je Regal pristao da plati samo par godina ranije.

Istovremeno, procjeniteljka Luriša Finger (Lurisha Finger) procijenila je vrijednost kolekcije. Finger je diplomirala na američkom Gemološkom institutu i imala je 10 godina iskustva kao “stručnjakinja za gemologiju koja sarađuje s nekoliko kompanija koje trguju nakitom i privatnih draguljara”.

U februaru 2018. Finger je vrijednost kolekcije procijenila na 1,8 milijardi dolara. Nakon još jedne procjene u maju sljedeće godine, proglasila je da vrijednost kolekcije iznosi 3,2 milijarde dolara. Ništa se u kolekciji nije promijenilo u tih 15 meseci, ali nekako je njena vrijednost skočila 44 odsto.

Procjena od 3,2 milijarde dolara “izgleda apsurdno”, kaže Liza Rouzen (Lisa Rosen), suvlasnica i izvršna direktorka IGS. “Postoji vrijednost u tome što je riječ o jednoj kolekciji, kao i u tome što se nalazi u Ginisovoj knjizi rekorda, ali broj kupaca za ovo je izuzetno mali, a trenutne tržišne vrijednosti ne podržavaju ovo što tu vidimo”.

Kada je Forbes kontaktirao, Finger je rekla da ne može da razgovara o svojim procjenama bez dozvole osobe koja je angažovala. To je bio Regal, a on nije želeo da govori.

Još je nešto bilo sumnjivo oko Regalovog ugovora s Afristokom, kaže Hekmen. On je za Forbes izjavio da je ugovor bio amaterski i da u njemu nisu bile navedene osnovne stavke poput rokova plaćanja.

Pet najvrednijih dragulja u kolekciji

DRAGULJ	TEŽINA (karat)	PROCIJENJENA VRIJEDNOST
Ofir Safir	31.308	284 miliona dolara
Ofir Lapis Lazuli	42.500	220,6 miliona dolara
Ofir Vatreni opal	55.500	220 miliona dolara
Ofir Almandin garnet	80.500	210 miliona dolara
Ofir Rubin	25.440	198 miliona dolara

“To je bio lažni ugovor”, tvrdi on za Forbes. Niko iz Afristoka nije bio dostupan za komentar.

Kao da to sve nije dovoljno, dodatnu sjenku na čitav ugovor baca i osoba u pozadini svega. Isplata je trebalo da legne londonskoj kompaniji Dženera enerdži (Genera Energy), takozvanoj ovlašćenoj firmi kupca. Dženeru je vodio Benedikt Morutan (Benedict Moruthoane) koji je 2011. osuđen na 7,5 godina zatvora u Velikoj Britaniji jer je prevario investitore pretvarajući se da investira u rijetka vina. Ni Morutan nije odgovorio na upite za komentar.

Sud je 2019. imenovao posrednika koji je trebalo da čuva dragulje i nadzire prodaju. Kolekcija Ofir, sada skrivena u sefu u Kaliforniji, bila je utopljena u pravnoj močvari koja se protezala kroz tri američke savezne države i uključivala dvije strane kompanije. Njena vrijednost još je bila u vazduhu.

Iako je Tulk insistirao da nikada nije prodao kolekciju, Hekmen za Forbes kaže kako nije jasno je li to istina.

“Nikada nismo dobili priliku da odgovorimo na to pitanje”, kaže on. “Postojali su dokumenti koji su Tulka tjerali u ugao, ovjereni dokumenti u kojima je stajalo da je vlasnik Bret. Niko ne zna da li mu je Bret platio ili ne”.

Tulk tvrdi kako nikada nije primio nikakav novac, ali lako je moguće da nikada nećemo dobiti jasan odgovor nezavisnog izvora. I Hekmen i Tulk za Forbes su rekli da prema nagodbi svaki od njih dobija udio ako i kada dragulji budu prodati, ali nijedan nije otkrio nikakve druge uslove. Obojica kažu kako su pristali na nagodbu jer bi suđenje moglo trajati godinama. Samo su željeli da prodaju dragulje.

Prošlog decembra, činilo se da su napokon pronašli kupca. Recimo.

NFT trgovanje

Kompanija iz savezne države Vašington, Novo integrejted sajensis (Novo Integrated Sciences) čijim se akcijama trguje na berzi Nasdaq, a koja je u fiskalnoj 2022. ostvarila prihode od 11,7 miliona dolara, nije bila očigledan kandidat. Kompanija vodi zdravstvene klinike, ustanove za dugotrajno zbrinjavanje i penzionerske domove u Kanadi. Izvršni direktor Robert Matakione (Robert Mattacchione) za Forbes kaže kako je shvatio skepsu izazvanu njegovim predlogom. Ne kupuje svaki dan neka zdravstvena kompanija safire. Ali njegovo objašnjenje nije pružilo nikakvo razjašnjenje.

“Nismo tradicionalni po pitanju opcija za finansiranje”, rekao je on. “Ako sada želite da prikupite kapital, morate biti kreativni. Ovo nije nekakva ružičasta ideja o podebljavanju računice. Radi se o jedinstvenoj situaciji izbjegavanja uobičajenih dogovora za finansiranje i do nje će doći jedino ako najprije završimo drugu monetizaciju”.

Dogovor koji je predložio bio je otprilike jednako zbunjujući kao i njegovo objašnjenje. Matakione je rekao da će nekako kupiti kompaniju za NFT-jeve, SvegČek (SwagCheck), za 90 miliona dolara – u to vrijeme to je bilo triput više od vrijednosti akcija kompanije – i da će Svegček 60 miliona dolara tog iznosa iskoristiti za kupovinu kolekcije. Ideja je bila da Svegček kreira NFT-jeve dragulja, a Novo bi smislio kako da ih monetizuje.

Zaboravite da je 95 odsto NFT-jeva potpuno bezvrijedno. Ignorišite činjenicu da je zdravstvena kompanija odlučila da iskoristi kolekciju dragulja koje je teško procijeniti, a još teže prodati, kako bi prikupila novac. Štagod radili, nemojte tražiti Matakionea da vam objasni priču. Samo ćete biti još više zbunjeni.

Jedno objašnjenje može biti jednostavno – očaj. Akcije kompanije Novo 2006. su dosegle rekordnu vrijednost od oko 6.000 dolara. U proteklih godinu, vrijednost im je iznosila manje od pet dolara. Vlasništvo nad imovinom čija je vrijednost nejasna mogao bi da bude pametan potez za ovakvu kompaniju, a ona ne bi bila prva koja nešto takvo čini. Neobične transakcije imaju magnetnu privlačnost. Društvene mreže ih gutaju, čime biznisi na ivici dobijaju potrebnu energiju.

U avgustu je Novo izdala saopštenje o pregovorima, a u septembru je Matakione na društvenim mrežama rekao kako je došlo do “značajnog napretka, a sve uključene strane vrlo su angažovane” da do dogovora dođe.

Ipak, i Tulk i Hekmen insistirali su da se pregovori s kompanijom već mjesecima nisu pomerili s mrtve tačke. To je vjerovatno jedina stvar oko koje se ta dvojica slažu.

“Nisam čuo ime Novo od decembra”, rekao je Hekmen za Forbes. “Mislim da nikada nisu ni imali takav novac. Ako posrednik išta zna i ja bih znao. Nisam čuo ništa, a rok je bio krajem prošle godine.

Posrednik kojeg je imenovao sud, Blejk Alsbruk (Blake Alsbrook), nije želio da komentiraše.

“Svi ti ljudi žele da iskoriste nešto što nije njihovo kako bi preko toga prikupljali novac”, kaže Tulk za Forbes.

Sljedeće poglavlje u ovoj zamršenoj priči, kakvo god ono bilo, možda će biti samo uvod u nove zavrzlame. Tulk za Forbes kaže kako kolekcija Ofir nije jedina koju je sastavio. Ima još jednu kolekciju dragog kamenja.

Zasad je on jedini čovek koji je svojata. Ipak, to bi se moglo promijeniti.

Brendon Kočkodin, Forbes