Zastoji u pregovorima s kompanijom MOL

Iako do kraja nedjelje ističe produženi rok koji je Američka kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) dala za okončanje pregovora o prodaji ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS), malo je vjerovatno da će dogovor biti postignut, zbog čega se očekuje novo produženje, navodi u analizi Demostat.

Nakon što je američka agencija odobrila MOL-u potencijalni status kupca, pregovori dvije strane, prema povremenim izjavama srpskih zvaničnika, kreću se linijom „toplo-hladno“. Najprije su u Ministarstvu rudarstva i energetike navodili da nisu strana u pregovorima, a potom su započeti razgovori sa MOL-om, čiji je cilj bio da se obezbijedi pozicija Srbije, prije svega garancije za rad rafinerije u Pančevu, prenosi Fonet. Povremeno se pominjala i Petrohemija, kao i mogućnost povećanja srpskog vlasničkog udjela otkupom pet odsto akcija NIS-a.

U početku su isticane „crvene linije“, potom je saopštavano da se napreduje i da je broj otvorenih pitanja smanjen. Zatim je uslijedio period tišine, naročito nakon izbora u Mađarskoj i promjene vlasti, kada je premijer postao Peter Mađar, koji, prema ocjeni dijela analitičara, nije sklon da slijedi prethodne dogovore Viktora Orbana.

Ubrzo je i u izjavama domaćih političara preovladao pesimizam, dok je posljednjih nedjelja, pred istek roka koji je postavio OFAC, proces praktično utihnuo. Nema informacija da li su pregovori nastavljeni niti da li se približavaju završnici. Srpski interesi se u javnosti uglavnom vezuju za MOL, koji, prema povremenim navodima, ne daje garancije o radu pančevačke rafinerije.

Prema izvorima Demostata, pregovori nisu zapeli oko srpskih zahtjeva, jer Srbija nije direktno uključena u glavnu liniju razgovora. Kako se navodi, Rusija je promijenila taktiku nakon političkih promjena u Mađarskoj, uz pretpostavku da novi premijer neće slijediti ranije dogovore Putina i Orbana, prema kojima bi i poslije prodaje MOL-u Rusija zadržala posredan uticaj u NIS-u. U tom kontekstu, kako se ocjenjuje, može biti dovedeno u pitanje i prethodno odobrenje OFAC-a za učešće MOL-a u transakciji.

Značaj političkih promjena u Mađarskoj ogleda se i u strukturi vlasništva MOL-a, u kojem mađarska vlada ima presudan uticaj, iako formalno ne posjeduje većinski paket akcija. Kroz kombinaciju vlasničkih i pravnih mehanizama, država zadržava kontrolu nad strateškim odlukama kompanije.

Mađarska vlada posjeduje i „zlatnu akciju“, koja daje pravo veta na ključne odluke, uključujući promjene statuta, spajanja, prodaju imovine ili preuzimanja. Pored toga, oko 30 odsto akcija prenijeto je na tri javne fondacije, koje su pod državnim uticajem, dok statut ograničava pojedinačno ili grupno glasačko pravo na 10 odsto, čime se sprečava preuzimanje kontrole od strane privatnih ili stranih aktera.

Zbog takve strukture, MOL se u analitičkim ocjenama posmatra kao instrument mađarske energetske i geopolitičke strategije u regionu, što se reflektuje i na pregovore o NIS-u.

U međuvremenu, pominju se i drugi potencijalni zainteresovani kupci, među kojima su pojedini biznismeni i kompanije iz Evrope, ali nijedan od njih, prema dostupnim informacijama, nije dobio odobrenje OFAC-a za ulazak u pregovore. Spekuliše se da su ove najave prije svega pokušaj dodatnog pritiska na glavne aktere u pregovorima.

Nejasna ostaje i uloga nacionalne naftne kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ADNOC, sa kojom MOL navodno razgovara o mogućem preuzimanju manjeg paketa akcija NIS-a, ukoliko dođe do dogovora sa Gaspromnjeftom, ocjenjuje Demostat.