Za ovog Britanca kažu da gaji ćurke kvaliteta Rols-Rojsa, za kraljeve i elitu

Nakon 20 godina uzgoja onoga što je londonski Tajms (Times) jednom nazvao „Rols-Rojs (Rolls-Royce) među ćurkama“, Pol Keli (Paul Kelly) je želio da uči od stručnjaka sa generacijskim znanjem u Americi, zemlji u kojoj je i nastao uzgoj ćurki. Ali kada je Britanac stigao 2003. i nakon nekoliko nedjelja obilazio farme ćurki širom Virdžinije, Zapadne Virdžinije, Sjeverne Karoline, Masačusetsa i Pensilvanije, bio je „zapanjen“ što nijedan farmer ili mesar nije očuvao američke tradicije, uključujući suvo čerupanje i odležavanje, koje su izdvojile Keli Bronz (KellyBronze) iz Eseksa u Engleskoj.

S druge strane, kada smrznuta američka Butterball ćurka košta oko jednog dolar po funti (0,45 kilograma), a vi tražite od kupaca da plate oko 15 dolara po funti, odnosno skoro 500 dolara za ćurku od 32 funte (14,5 kilograma), visok kvalitet mora da ponudi nešto više od visoke cijene.

„Pomislio sam, skoro je drsko da jedan Englez nosi ćurke u Ameriku“, kaže Keli. „Ali tu postoji prilika. Počeo sam da gledam oko sebe i prihvatili smo izazov“.

Bolji ukus

Keli, koji danas ima 62 godine, vlasnik je jedinog pogona u SAD sa USDA odobrenjem koji suvo čerupa i odležava ćurke, za šta mnogi vjeruju da daje hrskaviju kožicu i bolji ukus. Otkako je prije 10 godina kupio 52 hektara zemlje u podnožju planina Blu Ridž u Krozetu, Virdžinija, Keli je otvorio i prvu novoizgrađenu ćureću farmu u Americi u posljednjih nekoliko godina.

Keli Bronz, koji svoje ćurke prodaje u Iteliju i drugim ekskluzivnim maloprodajama širom SAD, ostvario je prihod od 28 miliona dolara u 2024. godini. Oko 4% dolazi sa američkog tržišta. Keli očekuje da taj udio poraste na 25% u roku od tri godine, kako bude povećavao proizvodnju u Virdžiniji. A cilj mu je da godišnji prihod do 2028. dostigne 80 miliona dolara.

Kompaniju su 1971. osnovali Kelijevi roditelji, Derek i Moli (Mollie). Keli Bronz je i dalje 100% porodično vlasništvo koje nikada nije uzelo privatne investicije, uprkos brojnim ponudama tokom godina. Poslovanje je raslo stabilno tokom šest decenija, uz minimalna zaduženja. Trenutno nema nikakav dug. „Mirno sam spavao znajući da je svaku odluku koju smo donijeli bilo moguće finansirati, umjesto da se nadamo da će uspjeti“, kaže Keli. Priznaje da je posao izazovan jer najveći dio prihoda stiže u novembru, decembru i januaru. „Ali u Americi – bum. Kupili smo farmu, izgradili pogon, a da nismo prodali ni jednu jedinu ćurku. Preuzeli smo rizik, ali rizik koji smo mogli da priuštimo“.

Ćurke za kraljevsku porodicu i višu klijentelu

Keli priznaje da visoka cijena njegovih ćurki može biti „problem“. Ali, brzo dodaje da su njegove ptice tri puta starije od prosječne smrznute ćurke. Tokom odležavanja izgube oko 3% svoje težine, i sve se radi ručno. To dodatno povećava troškove rada.

„Pa ljudi to ne kupuju da bi uštedjeli, zar ne?“, kaže Keli. „Prodaja vrhunskih vina i najboljeg šampanjca skače u Americi za Dan zahvalnosti, isto kao ovdje za Božić. Ne mogu svi to da priušte, ali za one koji mogu, tu je“.

U Ujedinjenom Kraljevstvu Keli Bronz snabdijeva ekskluzivne mesare i prodavnice kao što su Harrods i Selfridžis (Selfridges). Kraljevska porodica, kao i kuvar i ugostitelj Gordon Ramzi (Gordon Ramsay), godinama podržavaju ovaj brend.

Džejmi Oliver kao uzgajivač ćurki

Pored zemlje u Virdžiniji, porodica posjeduje i 36 hektara u Škotskoj i Engleskoj, uz dodatnih 56 hektara pod zakupom. Trenutno 13 britanskih farmera uzgaja ćurke za Keli Bronz, uključujući i britanskog slavnog kuvara Džejmija Olivera (Jamie Oliver) koji je počeo da uzgaja svoje jato prije pet godina, nakon što je 25 godina bio kupac. Oliver opisuje Keli Bronz kao „ćureći ekvivalent goveđem Vegi mesu ili Pata Negra pršutu – jednostavno najbolji u svojoj kategoriji“.

„Postao sam uzgajivač ćurki ne iz nužde, već da bih podržao izuzetnu zanatsku porodicu i njihov posao“, kaže Oliver za Forbes. „Porodica Keli je blistav primjer onoga što je dobro u britanskoj poljoprivredi. Vratili su vrijednosti i metode koje su skoro bile izgubljene u istoriji“.

Sada, nakon više od 50 godina poslovanja, Keli Bronz je konačno spreman da se uhvati ukoštac sa američkim tržištem premium ćurki. „Nikada nećemo biti Baterbol (Butterball). Nikada nećemo biti veliki“, kaže Keli. „Mi smo mali nišni proizvođač i samo želimo da pravimo najbolju moguću ćurku za Dan zahvalnosti“.

Od djetinjstva među ćurkama

Kelijevi roditelji su kupili malu farmu iste godine kada je on rođen, 1963. Njegov otac je radio u velikoj živinarskoj kompaniji. Nakon mnogo godina je otišao kako bi porodica 1971. mogla da počne sopstveni posao sa ćurkama, kada je Keli imao osam godina. Tada je britanska industrija ćurki proizvodila ono što se zvalo „New York Dressed“ ptice jer, kako Keli objašnjava, „cijela tradicija onoga što mi radimo potiče iz Amerike“.

Keli se vratio na porodičnu farmu nakon što je 1983. diplomirao na poljoprivrednom koledžu pri Univerzitetu u Glazgovu u Škotskoj. Počeo je da podstiče porodicu da njihov uzgoj podignu na viši nivo. Zamijenio je 1984. vrstu, bijelu Wrolstad ćurku porijeklom iz Oregona, „starom tradicionalnom bronzanom rasom“.

Takođe je počeo da iznosi ptice napolje, gdje su mogle slobodno da se kreću, „kupaju“ u prašini i spokojno kljucaju. Porodica Keli je zatim uvela suvo čerupanje i odležavanje. Isprva sedam dana, a danas dvije do tri nedjelje. Bio je to skup pristup vrsti živine koja je tradicionalno vrlo jeftina.

Podsmjeh u industriji

„Bio je to trk ka dnu“, prisjeća se on o tadašnjim britanskim uzgajivačima ćurki. „Smijali su nam se u industriji“.

Te prve godine, porodica Keli imala je godišnji prihod od oko 300.000 dolara (današnjih oko 930.000). Uprkos sporoj prodaji, porodica je udvostručila svoje napore. Kupili su 1987. nekadašnju mliječnu farmu za 90.000 dolara, uz kamatu od 10% na 10 godina. Zgrade i pašnjak (na kojem je Keli kasnije izgradio kuću u kojoj sada živi) pomogli su porodici da proširi uzgoj i izgradi mali pogon za preradu. „Bio je to ogroman korak za nas, ali nam je dao prostor da opslužimo rastuću potražnju“, kaže Keli. „Pokazalo se da je to bila najbolja investicija ikada“.

Do 1990. godine „mesari su počeli da nas zovu“. A do 1994. prodaja je skočila na 1,2 miliona dolara. Nakon što su tokom devedesetih uključili i lokalne farmere u svoju mrežu, 2001. godine Keli Bronz je odabran da za brend Duchy Originals, organsku liniju tadašnjeg princa Čarlsa, uzgaja božićne ćurke.

Prelazak ćurke iz SAD u Englesku i nazad

Prihod je 2003. dostigao 3,8 miliona dolara i Keli je bio spreman da proširi svoje znanje o tradicionalnim tehnikama i da uči od farmi u Sjedinjenim Državama, gdje je sve i počelo. Vjeruje se da su prve ćurke uvezene u Englesku još 1526. godine. Tada je trgovac po imenu Vilijem Striklend (William Strickland) donio šest ptica koje je dobio od starosjedilaca tokom jednog od svojih ranih putovanja preko Atlantika. Ćurka za Božić postala je moderna na dvoru kralja Henrija VIII, učvrstivši je kao simbol praznika. Ptice su potom otputovale nazad preko Atlantika. Kolonisti u Džejmstaunu u Virdžiniji dobijali su pošiljke domaćih ćurki koje su stizale brodovima iz Engleske.

Iako ćurka nikada nije zvanično zabilježena na prvom Danu zahvalnosti koji su hodočasnici obilježili 1621. sa plemenom Vampanoag u Plimutu, Masačusets, bila je veoma brojna u tom regionu. Bendžamin Frenklin (Benjamin Franklin) je svojevremeno ćurku nazvao „mnogo poštovanijom pticom“ od bjeloglavog orla i „pravim izvornim stanovnikom Amerike. Orlovi su pronađeni u svim zemljama, ali ćurka je bila osobena za našu“. Čak je opisao kao „pticu hrabrosti“.

Keli kaže da je rasa koju uzgaja u Virdžiniji inspirisana „originalnom tradicionalnom ćurkom koja se uzgajala u Americi prije nekoliko stotina godina, u vrijeme hodočasnika“. Vratio je 2014. svoje ćurke na kontinent odakle potiču. Kupio je farmu za 750.000 dolara i uložio još 2,75 miliona u modernizaciju infrastrukture. Uz pomoć bankarskog kredita od milion dolara koji je već otplaćen.

Budućnost ćurke

Keli Bronz sada u SAD proizvodi 4.600 ćurki godišnje, a Keli je 2018. otvorio i sopstvenu živinaru, sa kapacitetom za 15.000 jednodnevnih pilića („poults“) mjesečno. Trenutno proizvode oko 5.500 godišnje. Keli planira da otvori još jednu živinaru na istočnoj i jednu na zapadnoj obali.

Poslovanje u Americi nije lako. Prije svega, prodaja je izuzetno neravnomjerna. Čak 95% američke prodaje dešava se za Dan zahvalnosti. Keli Bronz bi mogao biti pogođen i carinama u okviru trgovinskog rata administracije Donalda Trampa. Keli je poslao jaja ćurki iz Ujedinjenog Kraljevstva u američku živinaru neposredno prije početka primjene carina. Sljedeće sezone, ako carine ostanu na snazi, jaja bi mogla biti opterećena troškovima od nekoliko hiljada dolara.

„Moj san bi bio da ljudi poručuju ćurku u januaru ili februaru svake godine. Da stave svoje ime na jednu, a mi ćemo je uzgajati po porudžbini“, kaže Keli. Njegovi sin Tobi (Tobby, 31) i ćerka Ella (28) sada vode djelove poslovanja Keli Bronz. „Potencijal je ogroman“.

Chloe Sorvino, Forbes

The ‘Rolls-Royce Of Turkey’ Is Coming To America