Udio u Telekomu Srbije ide u ruke bivšeg Trampovog savjetnika?

Ukoliko je potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić ispravno navela ime potencijalnog kupca ili savjetnika u prodaji 20% akcija Telekoma Srbija, državni telekomunikacioni operater sarađivaće sa investicionim fondom bogate i zanimljive istorije, a još zanimljiviju biografiju ima njegov osnivač.

Telekom Srbije je vlasnik crnogorskog mobilnog operatera „m:tela“.

Tepić je na mreži X napisala da „Režim u tajnosti sa Cerberus fondom sprema prodaju 20% akcija državnog Telekoma?“. Otvoreno pitanje je šta u ovoj konstrukciji označava „sa“, jer se pomenuti fond u velikoj mjeri bavi kupovinom udjela u firmama, ali ima i konsultantski dio poslovanja pa možda može da bude i savjetnik države u prodaji nekoj trećoj kompaniji.

Ipak, američki mediji kao specijalnost ovog fonda navode upravo kupovinu kompanija koje se nalaze u poslovnim problemima, koje potom restrukturira i prodaje, ostvarujući zaradu za one koji su uložili novac, što je i osnova biznisa ovakvih fondova. I to može da bude dobra vijest za Telekom.

Ukoliko je tačna informacija koju je iznijela Tepić, da se radi na prodaji 20% udjela u Telekomu, bio bi to ulazak jednog velikog igrača u kompaniju.

Cerberus ili Kerber (troglavo mitološko biće koje čuva vrata podzemnog svijeta) osnovan je 1992. Za sebe navode da su pioniri alternativnog investiranja.

Alternativno investiranje u praksi znači da kompanije koje se bave takvom vrstom ulaganja najčešće ne ulažu na klasičan način, u kupovinu akcija na berzi, obveznice ili u novac. Sfera interesovanja ovakvih fondova je „opipljiva“ imovina kao što su objekti, udjeli u kompanijama, sirovine, zemljište i dr.

Upravljaju imovinom od 60 milijardi dolara

Kerber ima vrlo diversifikovan pristup. Pored ulaganja u udjele kompanija, prisutan je i na tržištu nekretnina, otkupljuje teško naplative dugove, daje pozajmice kompanijama i dr.

Kako navode, upravljaju imovinom vrijednom oko 60 milijardi dolara. Prema izvještajima američkih medija, taj novac u fond ulažu penzijski fondovi, osiguravajuće kuće, fondacije i drugi institucionalni investitori.

Lista kompanija u koje su investirali pokazuje da su prisutni u velikom broju sektora – finansijske usluge, zdravstvo, maloprodaja, proizvodnja i distribucija, telekomunikacije, energetika, transport i druge.

Iako je osnovana početkom devedesetih, pod reflektore javnosti najviše je došla sredinom prve decenije ovog vijeka. Kerber je 2006. kupio većinski udio u Dženeral Motors Akseptens korporaciji, dijelu automobilskog proizvođača Dženeral Motorsa.

Potom su 2007. za 7,4 milijardi dolara kupili većinski udio od 80% u drugom velikom američkom proizvođaču automobila – Krajsleru – koji je takođe bio u poslovnim problemima. Ono što je za Kerber predstavljalo izazov jeste što je poslije ove dvije akvizicije došla svjetska ekonomska kriza.

Među poznatim imenima u koja su investirali je i kanadski nacionalni avioprevoznik Er Kanada (takođe, su bili zainteresovani za kupovinu Alitalije), veliki trgovinski lanac Albertsons, a vjerovatno je najpoznatije ulaganje u Dajnkorp, kompaniju koja je radila za američku vojsku.

Takođe, Kerber je investirao i u banke. Najpoznatije su njemački giganti Komercbanka gdje je držao 5% i Dojče banka (3%). Mediji su opširno pisali o Kerberovim slabo uspješnim nastojanjima da utiče na strateški pravac poslovanja ovih banaka i izbor menadžmenta. Od banke HSBC početkom ove godine kupili su njeno poslovanje u Francuskoj odnosno banku CCF. Kerber je ranije bio i vlasnik japanske Aozora banke.

Ukoliko je pred Telekomom ulazak ovakvog partnera, ono što će dobiti možda najbolje sumiraju riječi profesora Džoša Lernera sa Harvard biznis škole koji je istakao da ovakve kompanije imaju veoma nisku toleranciju za birokratiju i neaktivnost, otpustiće i zamijeniti top menadžere u kompanijama koje kupe, „promijeniti mentalitet u smislu organizacije, u smislu veoma određenih ciljeva i gurati ljude iz dana u dan da postignu te ciljeve. To je oblik kriznog menadžmenta“.

Kerber nisu mimoišle i kritike i kontroverze. Autor Ian Frejzer nazvao ga je „psom koji jede dugove“ zbog svog biznisa sa otkupom teško naplativih kredita. Britanski Standard pisao je 2017. da su od 2010. otkupili dugove 1,2 miliona građana te zemlje. U istom tekstu, partner u advokatskoj firmi MBM commercial Ket Meklin kaže da ih „naši klijenti opisuju kao veoma agresivne“ u naplati potraživanja.

Ono što je takođe narušilo reputaciju Kerbera jeste ulaganje u proizvođače oružja koje je spojio u Fridom grupu. Nakon napada u osnovnoj školi Sendi Huk u Njutonu, Konektikat, u kojem je stradalo 27 osoba od kojih 20 dece, Kerber je odlučio da izađe iz tog biznisa.

Dodatni reputacioni problemi došli su za Kerber zbog vlasništva nad privatnom kompanijom za vojne obuke Tier 1 grupa. Mediji su otkrili da je ta kompanija trenirala osobe za koje se kasnije utvrdilo da su učestvovale u ubistvu novinara Džamala Kašogija. Kompanija se branila tvrdnjom da su im pružili odbrambenu obuku za zaštitu zvaničnika i da nisu znali za njihove namjere.

Kerber kao jedan od svojih pet ključnih principa ističe transparentnost, i naročito poštovanje zakona.

Trampov savjetnik i donator

Iako mediji za Kerber navode da je kompanija koja nije previše otvorena za javnost, za njegovog osnivača Stivena Fajnberga se ističe da je još manje voljan da bude u fokusu.

Da je škrt na informacijama može se vidjeti i iz biografije na sajtu kompanije. Za njega se navodi da je koosnivač Kerbera zajedno sa Vilijemom Rihterom. Sa Frenkom Brunom, Fajnberg dijeli funkciju izvršnog direktora Kerbera. Takođe predvodi investicione poslove kompanije.

Navodi se i da je karijeru gradio u kompanijama Drexel Burnham Lambert i Gruntal&Co, kao i da je diplomirao na Univerzitetu Prinston. I to je to.

Na Forbes listi je 634. najbogatiji čovek u svijetu sa procijenjenim bogatstvom od 4,5 milijardi dolara. Rođen je 1960. godine, oženjen je, ima troje djece i živi u Njujorku.

Ono po čemu je ipak najpoznatiji je njegova veza sa bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trampom. Američki mediji navode da je donirao značajna sredstva za njegovu kampanju. Na portalu Open Secrets, neprofitne i nezavisne organizacije koja prati tokove novca u američkoj politici, vidi se da je samo tzv. super PAC komitetu America First Action donirao milion dolara, a za Rebuilding America Now 1,47 miliona. Donirao je i Republikanskoj partiji kao i pojedincima kao što su Mit Romni i Ben Kvejl (donacija od 2.000 legla je i jednom demokrati – Džou Libermenu). Prema podacima ovog registra, donirao je u periodu od 2003. do 2020.

Ali, to nije bilo sve kada je riječ o saradnji s Trampom. Fajnberg je 2016. bio član tima više od 20 ekonomskih savjetnika u Trampovoj predsjedničkoj kampanji.

Kako je Tramp pobijedio na tim izborima i ušao u Bijelu kuću, nije prošlo mnogo, a Fajnberg je dobio poziciju u njegovoj administraciji. On je 2018. imenovan za šefa predsjedničkog savjetodavnog odbora za obavještajna pitanja. Tu je ostao do odlaska Trampa s vlasti u januaru 2021.

Godinu prije toga, Stiven Vit je u Njujorkeru pisao da se govori o imenovanju Fajnberga i da Fajnberg nije imao ranije iskustvo u obavještajnim poslovima. Autor citira izvor iz Kerbera koji kaže da je on fenomenalan menadžer investicionog fonda, ali da je njegova briljantnost u poslovima trgovanja i da neće uspjeti u birokratskom okruženju Vašingtona. Njujork Tajms pisao je da ga je kontaktirao lično Trampov zet Džared Kušner. Vit pravi vezu između Fajnberga, kompanije Dajnkorp i njenih poslova u Avganistanu, i postavlja pitanje mogućeg sukoba interesa.

Kompanija Kerber odlučno odbacuje bilo kakve veze između njenog poslovanja i pozicije koju je obavljao Fajnberg u Trampovoj administraciji. Oni navode da je Fajnberg prošao rigorozne kontrole vladine Kancelarije za etiku i drugih resornih organa, kao i da je odgovorno poštovao zakon u pogledu razdvajanja rada u savjetodavnom odboru, gde je služio kao privatno lice, i investicionih aktivnosti Kerbera. Dodaju da je posvećen poštovanju zakona, odgovornom upravljanju i najvišim etičkim standardima.

Još poznatih imena u Kerberu

Fajnberg nije jedino lice u Kerberu koje je obavljalo funkcije u javnoj upravi. U menadžmentu kompanije je i Džon Snou. On je bio 73. sekretar trezora SAD što je u američkoj administraciji praktično pozicija ministra finansija. Tu funkciju obavljao je od 2003. do 2006. u vrijeme predsednika Džordža Buša mlađeg.

Još poznatije lice u menadžmentu Kerbera je Den Kvejl, koji je bio 44. potpredsjednik SAD odnosno potpredsjednik u vrijeme Džordža Buša starijeg u periodu od 1989. do 1993. Bio je poznat po brojnim gafovima i kontradiktornim izjavama. Mediji navode da je 2016. podržavao nominaciju Džeba Buša, a da je kasnije, kada Buš nije uspio da osvoji nominaciju, podržao Trampa. Ipak, navodno nije podržao njegov plan 2020. da obori izbore.

I Kvejl i Snou su republikanci i u Kerberu dijele funkciju predsjedavajućih kompanije.

Ivan Radak, urednik Forbesa Srbija