Ramusović-Vitam: Crnoj Gori fali strategija i da ljudi shvate njen značaj

Crnoj Gori fali strategija, odnosno da ljudi shvate značaj strategije, kaže Aida Ramusović-Vitam, bivša novinarka i osnivačica Nomena, organizacije za medijsku politiku u Crnoj Gori.

Ramusović-Vitam je u maju 2020. sa partnerima iz SAD pokrenula firmu Material koja se bavi digitalnom i brend strategijom. Za Forbes magazin govori o strategiji u digitalnom svijetu, korišćenju novih alata za efikasniji rad i kako uz manje troškova postići digitalne inovacije.

Paralela između bavljenja novinarstvom i vođenja digitalne i brend strategije

Kad se radi strategija za jednu organizaciju ili za jedan brend, postoji faza koja se zove „discovery“ na engleskom, odnosno razotkrivanje kako bismo ga mi nazvali novinarskim žargonom. To znači da moraš da odradiš kompletno istraživanje, recimo te organizacije, gledanje istorijskih podataka te organizacije, možda njihovu konkurenciju, njihovu snagu ili koliko je njihov brend jak i tako dalje.

Kako klijentima objasniti da im je potrebna krizna komunikacija?

Kad radiš pravu strategiju, od početka do kraja, krizna komunikacija je dio te velike strategije. U smislu, kad objasniš jednoj organizaciji koja je misija, koja je vizija i zašto ta organizacija postoji, ko god da radi za tu organizaciju znaće šta da kaže u toku krize. Jedno od najboljih čeličenja krizne komunikacije je bilo zapravo u Televiziji Vijesti. Ne znam koliko se gledaoci sjećaju, kad je Televizija Vijesti počela mi smo imali žurku, a te noći je bila velika kriza zato što je bio uhapšen Radovan Karadžić (jul 2008. godine). Nakon tog događaja mi novinari, zajedno sa uredništvom, napravili smo krizni plan, odnosno kriznu komunikaciju – ko, kad, gdje se javlja na telefon, odnosno nas je situacija navela na to. Idealno bi bilo da organizacije ne reaguju, već da proaktivno djeluju.

Da li imaš u planu da radiš sa kompanijama u Crnoj Gori?

Obično su to kompanije koje imaju svoje majke kompanije ili sestre kompanije u inostranstvu i onda bukvalno repliciraju taj model ovdje za Crnu Goru. Ali tih kompanija je jako malo. Ono što bih ja rekla da za Crnu Goru fali jeste strategija, odnosno da ljudi shvate značaj strategije. Postoji mogućnost da sama javnost ili ‘target audience’ utiče na organizaciju, da organizacija stane i kaže mi ne razgovaramo kako treba sa ovim našim ljudima, možda treba nešto da promijenimo. Onog trenutka kad shvatiš da treba nešto da promijeniš ili ćeš da uradiš to da kopiraš nešto, opet neće ispasti kako treba ili ćeš ga uraditi 100 posto kako treba – to je strageija.

Koliko su ljudi svjesni da je novac uložen u marketing, novac uložen u kompaniju?

To je vrlo teško pitanje. Svuda je u svijetu problem sa rezultatima strategije, odnosno što rezultata nema odmah. To je plan za određeno vrijeme i nakon nekog vremena možeš da vidiš kako se plan odvija, je li u redu i tako dalje. To ne znači otvoriću Fejsbuk (Facebook) kanal, platiću stotinu ljudi da mi budu followeri i eto sad ja imam jedan dobar Fejsbuk kanal. Zamisli da praviš kuću. Ako praviš kuću, hoćeš li praviti prvo temelje ili zidove? Pravićeš temelje – koliko treba vremena da se naprave, da se temelji sastave, da prođe vrijeme, da beton oksidira i sve ostalo prije nego što staviš zidove. Isto je tako sa strategijom, treba vrijeme, a čini mi se da su ljudi nestrpljivi naročito kad treba da daju pare. I to nije samo za Crnu Goru, to je svuda tako.