Podgorica među evropskim gradovima sa najnižim cijenama struje

Podgorica je početkom ove godine bila u grupi evropskih gradova s najnižim cijenama električne energije od 11,1 cent po kilovat satu (kWh), pokazuje Indeks cijena energije za domaćinstva (HEPI) koji su sastavili Energie-Control Austria, MEKH i VaasaETT.

Prema tom indeksu, od 2. januara 2026, cijene električne energije za krajnje korisnike u domaćinstvima kretale su se od 8,8 c€/kWh u Kijevu do 38,5 c€/kWh u Bernu, dok je prosjek EU iznosio 25,8 c€/kWh, prenosi Juronjuz (Euronews).

Berlin (38,4), Brisel (36,5), Dablin (36,5), London (36,4) i Prag (36,4) bili su među najskupljim gradovima kada je riječ o struji za domaćinstva, dok uz Kijev, Budimpešta (9,6), Podgorica (11,1) i Beograd (11,6) nude najniže cijene električne energije za domaćinstva.

Cijene struje generalno su niže u glavnim gradovima srednje i istočne Evrope, osim u Pragu, i redovno premašuju prosjek EU u prijestonicama pet najvećih evropskih ekonomija, a tako je bilo i u januaru 2026.

Troškovi energije najvažniji su za domaćinstva s niskim prihodima, koja na te troškove troše veći dio svog budžeta. Prema Eurostatu, struja, gas i druga goriva u prosjeku čine 4,6% ukupne potrošnje domaćinstava u EU.

Zašto postoje tolike razlike u cijenama?

Specifični tržišni faktori igraju ključnu ulogu u razlikama među državama. Predstavnici HEPI-ja ističu oslanjanje na prirodni gas ili obnovljive izvore energije, kao i strategije formiranja cijena te unakrsno subvencionisanje.

Porezi i troškovi distribucije takođe su važni. Oni mogu snažno uticati na rangiranje i cijene, što se vidi na primjeru Berlina.

Kada se cijene prilagode standardu kupovne moći (PPS), rangiranje cijena električne energije značajno se mijenja. PPS – mjera koja uzima u obzir lokalne prihode i troškove života – uklanja opšte razlike u nivoima cijena i nudi pravednije poređenje.

Prema toj mjeri, cijene električne energije kreću se od 10,9 u Oslu do 49 u Bukureštu.

Najznačajnije promjene na listi uključuju Bern, koji je pao s prvog na 22. mjesto prema PPS-u. Luksemburg je pao sa 17. na 26. mjesto, Bukurešt se popeo s 11. na prvo mjesto, a Riga se popela s 14. na peto mjesto prema PPS-u.

Ove promjene pokazuju da, iako mnoge istočnoevropske prijestonice imaju niže nominalne cijene struje, slabija kupovna moć čini električnu energiju većim teretom za domaćinstva, navodi Juronjuz.

Nasuprot tome, zapadnoevropski i sjevernoevropski gradovi mogu izgledati skupi nominalno, ali postaju relativno pristupačniji kada se posmatra PPS.

Stokholm rekorder

U januaru 2026, cijene prirodnog gasa za domaćinstva kretale su se od 1,6 c€/kWh u Kijevu do 35 c€/kWh u Stokholmu. Unutar EU, cijena u Stokholmu bila je 13 puta viša nego u Budimpešti, gdje je gas koštao 2,6 c€/kWh.

Amsterdam je drugi sa 17,4 c€/kWh. To pokazuje da su cijene gasa u Stokholmu duplo veće od cijena grada na drugom mjestu na listi.

Izvještaj HEPI-ja povezuje to sa strukturom švedskog tržišta gasa. Švedska ima svega oko 77.000 domaćinstava koja koriste gas u cijeloj zemlji, od kojih je oko 50.000 priključeno na izolovanu gasnu mrežu u Stokholmu.

Bern (15,8), Lisabon (13,8), Rim (13,6), Pariz (12,8), Beč (12,7), Dablin (11,7) i Prag (10,7) među skupljim su gradovima, s cijenama gasa iznad prosjeka EU od 10,6 c€/kWh.

Švedska prijestonica i dalje je najskuplja i kada se cijene gasa prilagode PPS-u – raspon se tada kreće od 3,6 u Budimpešti do 28,5 u Stokholmu.

Bern je pao s trećeg na šesto mjesto, Luksemburg s 13. na 24. mjesto, a Berlin s 11. na 18. mjesto prema PPS-u.

Sofija se popela s 15. na peto mjesto, Vilnjus sa 17. na 11. mjesto, dok se Bukurešt popeo s 23. na 17. mjesto prema PPS-u.

Prilagođavanje PPS-u pokazuje da se gradovi s nižim nominalnim cijenama gasa često penju na listi najskupljih kada se uzmu u obzir nivoi dohotka, dok zapadne i sjeverne prijestonice s visokim cijenama često djeluju relativno pristupačnije.