Kina ima 200 proizvođača električnih vozila, ali da li su svi automobili dobri
Mediji su trenutno preplavljeni pričama o problemima na tržištu električnih vozila (EV), uključujući slabu potražnju u nekim zemljama i uvođenje tarifa na kineske modele od strane SAD-a i EU.
Dugoročne posljedice po prodaju EV još nisu jasne.
Međutim, postoji zabrinutost da bi tržište moglo da se suoči sa značajnim izazovima, potencijalno dovodeći do toga da proizvođači preplave tržište vozilima i privremeno snize cijene.
Još veća zabrinutost je uticaj malih proizvođača koji izvoze vozila lošeg kvaliteta na međunarodna tržišta, što može narušiti ugled cjelokupnog sektora EV.
Jedan od najozbiljnijih problema je preveliki kapacitet u kineskom sektoru EV. Brz rast potražnje za električnim vozilima u Kini doveo je do pojave oko 200 proizvođača.
Međutim, veći dio te potražnje nije bio pokrenut preferencijama potrošača već lokalnim vladinim naredbama i podsticajima koji su podržavali domaće proizvođače.
Razni finansijski podsticaji, poput besplatnih dozvola i oslobođenja od poreza u iznosu od 4.000 dolara za kupce EV, dodatno su podsticali ovaj rast.
Osim toga, manje strogi uslovi za registraciju vozila za EV u mnogim regionima podsticali su njihovo usvajanje.
Procjenu kvaliteta mnogih kineskih električnih vozila je teško uraditi, s obzirom na vjerovatnoću da bi svako ko pokuša da ocijeni automobile u Kini na način na koji to radi Consumer Reports u SAD-u, naišao na političke i pravne teškoće.
Navodi se da je vlada cenzurisala onlajn kritike automobila bez vozača, ali nije jasno da li se isto radi i kada je riječ o lošem kvalitetu električnih vozila.
Jedan zanimljiv podatak dolazi iz jednog akademskog članka koji bilježi da je 44% kineskih kupaca električnih automobila izjavilo da bez besplatnih dozvola ne bi kupili još jedno električno vozilo. U drugim zemljama, izgleda da je kupaca koji su se pokajali između 10 i 20 odsto.
Možda je još više zabrinjavajući izvještaj da se BYD suočava sa problemima u Evropi, dijelom zbog loših praksi u transportu koje ostavljaju isporučena vozila u lošem stanju.
Manje zabrinjavajuće od toga je pomenuto u istoj priči da se neprodata vozila gomilaju u Evropi, što ukazuje na slabu potražnju potrošača, što bi moglo biti teže za rješavanje.
BYD ima problema u inostranstvu, piše Vol strit džurnal (Wall Street Journal). Doduše, automobili iz drugih zemalja su se suočavali sa sličnim problemima, ali su uspjeli da ih prevaziđu i postignu značajan uspjeh. Razmislite o Koreji i Japanu.
Neki veliki proizvođači automobila su odgovorili na slabu potražnju za električnim vozilima tako što su usporili proizvodnju i povećali proizvodnju hibrida, što neće značajno uticati na cijene ili dostupnost EV. Međutim, u slučaju Kine, odlučna intervencija vlade znači da bi male kompanije koje nisu održive mogle biti podržane i ohrabrene da izbacuju višak vozila na strana tržišta.
Budući da će ta vozila vjerovatno ići u zemlje u razvoju, koje nemaju razvijenu industriju i rado bi prihvatale vozila po sniženim cijenama, uticaj na velike proizvođače automobila će biti minimalan.
Uticaj na tražnju za naftom biće prilično beznačajan, jer i ove prodaje neće biti zamjene, već dodatak. Ako kinesko tržište EV doživi kolaps, to bi moglo značiti da će cijene komponenti, uključujući minerale, privremeno pasti.
To bi moglo koristiti glavnim proizvođačima EV, kako kineskim tako i drugim i služilo bi kao podsticaj prodaji, iako privremeno. Čak su i mini ciklusi procvata i krize vjerovatni na tržištu, kada novi pogoni za proizvodnju EV vrše pritisak na cijene komponenti, a otvaranje novih rudnika i fabrika baterija ih snižavaju.
Zabrinjava i mogućnost da čak i mali talas loših kineskih električnih vozila može naškoditi cjelokupnom sektoru, ali uticaj je vjerovatno manji u poređenju, recimo, sa efektom incidenta na ostrvu Tri milje na (pogrešnu) percepciju javnosti o sigurnosti nuklearne energije.
Na kraju krajeva, avionske nesreće nisu spriječile značajan dio javnosti da putuje avionom, a mnogi proizvođači automobila su preživjeli uprkos skandalima u vezi sa bezbjednošću vozila.
Ipak, s obzirom na to koliko je tržištu EV potrebna podrška potrošača, posebno javna podrška za subvencije, i na (nažalost) koliko su gledišta o EV zagađena političkom ideologijom, bilo šta što pruža municiju skepticima će usporiti njihovu implementaciju.
Baš kao što će neki političari, recimo, mahati snježnom grudvom za govornicom u Senatu SAD u cilju odbacivanja nauke o klimatskim promjenama, tako je vjerovatno da će se i debata o električnim vozilima fokusirati na slične prikaze zapaljenih automobila kao argumenta protiv podrške vlade.
Zaboravljen u svemu tome je stepen do kojeg potrošači žele ili ne žele da pređu na EV, posebno kao primarno vozilo, i koliki su cijena i/ili podsticaji neophodni za postizanje određenog tržišnog udjela.
Nažalost, javna debata često obuhvata protivnike i zagovornike, što otežava razumijevanje prave tražnje za električnim vozilima.
Brojni akademici rade na rješavanju ovog problema, ali njihovi glasovi će vjerovatno biti utišani i tek će proći godine prije nego što dobijemo pravi uvid u stvarnu potražnju potrošača.
Michael Lynch, saradnik Forbesa
The Dangers Of EV Overcapacity