Kako su se kišobrani iz hrvatskog Zaprešića probili u svjetski vrh

Razgovarali smo s Marinom Rogićem, vlasnikom kompanije Hrvatski kišobran iz Zaprešića, koji je usred izbijanja krize 2008. godine uspio pokrenuti proizvodnju kišobrana i kvalitetom se kao partner nametnuti nekima od najvećih svjetskih brendova.

Prije tri, četiri decenije, u Evropi su se dešavale značajne promjene u industrijskom sektoru, kada je veliki broj proizvođača, pogotovo u radno intenzivnoj proizvodnji, odlučio preseliti svoje operacije na Daleki istok, posebno u Kinu, prije svega zbog, tada, značajno nižih troškova rada. 

Ali rijetki, poput preduzeća Hrvatski kišobran iz Zaprešića, iza koje stoje Marin i Nataša Rogić, uspjeli su jednu takvu proizvodnju pokrenuti u Hrvatskoj, obnoviti znanja i tehnologije kojima je ovdje prijetio nestanak, te se nametnuti kvalitetom koju su prepoznali veliki svjetski brendovi. Ako negdje vidite kišobran sa znakovima Žan Pol Gotjea (Jean Paul Gaultier), Pol end Šarka (Paul & Shark) ili Iv San Lorana (Yves Saint Laurent), možete biti prilično sigurni da je proizveden u Zaprešiću.

Milano je nekada bio centar proizvodnje kišobrana

Marin Rogić, osnivač Hrvatskog kišobrana za Forbes Hrvatska kaže da su sve masovne proizvodnje kišobrana, osim njihove, zatvorile svoja vrata još krajem osamdesetih godina. 

“Mislim da je njihov glavni problem bio u kontekstu vremena u kojem su djelovale. Opšte je poznato kako je Milano nekada bio centar svijeta za proizvodnju kišobrana. Naše bake i djedovi nosili su kišobrane proizvedene u toj regiji. Ovdje su nastajali milioni kišobrana svake godine. Tome svjedoči i jedini evropski muzej kišobrana koji se nalazi na Lago di Maggiore. Preduzeća koja su učestvovala u tim poslovnim poduhvatima su preduzeća koja i danas posluju u trećem ili četvrtom nasljednom redu. Svi su oni u onoj maniji seljenja proizvodnji na Daleki istok popustili pred tadašnjim trendovima”, kaže Rogić.

Smatra da je šteta koja je nastala tim seljenjem, bila ogromna. No u tom trenutku, proizvođači toga nisu bili svjesni. 

“Ne samo zato što su preseljene mašine, već prvenstveno zato što je zajedno sa njima ‘preseljen’ i know-how. Hrvatski kišobran je zadnjih 14 godina najviše fokusiran upravo na know-how koji razvijamo zajedno s nasljednicima upravo tih proizvođača, kako bi veliki brendovi za koje radimo, a poznajemo ih preko upravo tih preduzetnika, dobili traženi kvalitet. Nekad istraživanje ili planiranje ili razvoj zna otići toliko duboko da neke kišobrane radimo cijeli dan. Sve je važno. Svaki detalj, konac, širina boda, načini otvaranja, svaku sugestiju ili novu ideju poštujemo i na svakoj smo zahvalni jer nas uči kako biti bolji, a zaista uvijek trebamo biti još bolji kako bismo se uspjeli održati na tako zahtjevnom tržištu”, kaže Rogić.

Teško je dobiti posao za velike brendove, ali vam kasnije “čuvaju leđa”

Osim za već pomenute modne brendove, rade kišobrane i za velike kompanije poput Red Bulla ili Oraclea. Zatim, za sportska događanja, poput Roland Garrosa ili Formule 1, za Evropski parlament, Svjetski olimpijski odbor, te brojne evropske hotele, vinarije, muzeje, banke, osiguranja itd.

“Veliki svjetski brendovi su kao Nojeva arka. Dosta je teško pristupiti i dogovoriti posao ili sastanak, ali kada jednom uspijete pa opravdate dato povjerenje i pokažete se kao dobar partner, onda vam oni čuvaju leđa. Učestvuju u razvoju, daju ideje koje nikada sami ne bismo smislili, zapravo takvim saradnjama ostvarujemo jednu predivnu simbiozu i win-win poziciju. U početku našeg proizvodnog puta, posjećivali smo sajmove, često čak jeli i spavali u autu jer nam je hotel bio skup, a željeli smo biti prvi na vratima sajma (smijeh). Uvijek smo se šalili kako između doručka i večere sigurno nećemo stati pa da je dobro da se temeljno najedemo za doručak”, kaže Rogić.

Sve je to super, brendovi, 250 tisuća kišobrana godišnje, nagrade i razna priznanja, prepoznatljivost… Ali ono na što ‘vozi’ Hrvatski kišobran istog je sastava od prvog dana i vjerujem da će tako zauvijek i ostati dok god ja vodim ovu firmu – to su ljudi

U to doba, kaže, smatrali su uspjehom dobiti priliku predati vizit kartu i ispričati svoju priču, pokazati da su prisutni u Evropi i da ne trebaju ići u Kinu.

“U prvo vrijeme uopšte nas nisu doživljavali. Bili smo uporni i odlučni postati sve vidljiviji. Znali smo da je jedino važno bilo ostati upamćen do iduće godine. Nakon nekoliko godina naše upornosti, kada su se uvjerili da se nismo stropoštali u provaliju neostvarenih ludih planova odlučili su razmisliti o nama”, kaže.

Ističe i da im je za održanje proizvodnje jako puno značila saradnja s „dm“ Hrvatska, koji im je vjerojatno jedan od najpouzdanijih partnera. 

“Zastoj proizvodnje je najgore što se može dogoditi proizvođaču. Tada sve staje, odu ljudi, ode kontinuitet, odu kupci. Tada je potrebno krenuti iz početka. To sebi nikako nismo mogli dopustiti. Na neki način nas je ta naša odlučnost da proizvodnja neće stati, uvijek gurala dalje i jače i bolje”, kaže Rogić.

Proizvodnja se sastoji od preko 60 operacija

Proizvodnja kišobrana, na neki način je prilično kompleksna, s obzirom na to da se proces sastoji od preko 60 raznih operacija i da se većina toga radi ručno.

“Malo je toga automatizirano i nisam siguran hoće li biti u skoroj budućnosti. S druge strane, bez straha mogu reći da zaista ulažemo u digitalizaciju i automatizaciju procesa i preduzeće je tehnološki vrlo napredno, ali sama proizvodnja kišobrana je vrlo zahtjevna, sastoji se od niza detalja i smatram da automatizacija još nije dostigla zadovoljavajući nivo koji bi mogao biti primijenjena u našoj proizvodnji. Najviše na čemu mi radimo,  jest ulaganje u poboljšanje vještina svakog pojedinca. Osim tekstilnih faza imamo i proizvodnju drški – sve alate pokupovali smo od zadnje fabrike drški u Italiji što nam je osiguralo dugoročnu saradnju s brendovima koji žele upravo te drške, doradu platna – tu smo izuzetno jaki jer imamo vlastiti, tajni know-how za postojanost boje na platnu što je izuzetno važno brendovima koje naše kišobrane prodaju po par stotina eura, imamo i neke dorade na okvirima”, kaže Rogić.

Od nekih noviteta, ističe konfigurator pomoću kojeg kupci mogu samostalno sastaviti odnosno dizajnirati kišobran u digitalnoj formi, a oni im ga proizvedu. Takođe, prije dvije godine predstavili su vrlo zanimljiv projekat “Moja mala tvornica” gdje bilo ko može doći i napraviti svoj dizajn, staviti ga na njihovu internet stranicu i za to dobijati doživotnu proviziju. “Tu ostvarujemo zaista vrijedne saradnje”, kaže Rogić. 

Trenutno zapošljavaju oko 70 ljudi. Većina proizvodnje, oko 70 odsto ide u izvoz, a tržište im je praktično cijeli svijet. S obzirom na to da svakodnevno dobijaju nove partnere, kažu da praktično nema zemlje u koju do sada nisu izvezli. No, Rogić kaže da su u cijeloj priči, ipak, najvažniji ljudi.

“Žao mi je što tek na zadnjem pitanju pričam o onom najvažnijem. Sve je to super, brendovi, 250 hiljada kišobrana godišnje, nagrade i razna priznanja, prepoznatljivost… Ali ono na što ‘vozi’ Hrvatski kišobran istog je sastava od prvog dana i vjerujem da će tako zauvijek i ostati dok god ja vodim ovu firmu. To su ljudi. To su prilike koje omogućavamo ljudima. Znate, mi smo nastali kao odgovor na recesiju 2008. godine. Zaposlili smo radnice koje su završile na ulici. Kada smo raspisali oglas za nekoliko šivačica, javilo se njih 50. Neke su i danas u našem timu. Neke su otvorile svoje firme i rade za nas jer su željele biti bliže svojim porodicama. Neke su od nas otišle u zaslužene penzije. Kišobran je predmet koji bi trebalo da štitit nečiju glavu. Mi ne želimo da se radi samo o našima. Naš kišobran je ogroman. Svi stanu pod njega. Svi koji to žele. Svi koji žele s nama stvarati i razvijati jednu održivu priču”, kaže.

“Integrisati osobu s autizmom znači više od ičega”

Takođe, zapošljavaju i devet ljudi, koji su zbog određenih ograničenja, bilo fizičkih ili mentalnih, bili dugotrajno nezaposleni.

“Pojedini liječnici su govorili da je bolje da budu doma, da nisu u stanju doprinositi samostalnim radom. Mi smo to opovrgnuli. Danas ponosno šaljemo fotografije njihovim obiteljima kako neki od njih stavljaju drške, šiju pikice na klobuk. Možda ove aktivnosti zvuče jednostavno, ali za pojedince, takav uspjeh je jednak usponu na Mont Everest. Znate, integrisati osobu s autizmom u radni sistem vrijedi više od ičega. Prije svega za tu osobu, a onda isto tako i za sve nas. Mi živimo takvu priču i uvijek je rado ispričamo”, kaže Rogić.

Smatra da takav način rada, koji je dio njihove poslovne kulture, prenose i na svoje partnere, dobavljače, ali i kupce. Osim toga, takva poslovna praksa zaista mnogo znači njihovim partnerima iz Švajcarske, Njemačke, Norveške i zemalja sličnog mentaliteta. 

“Neki od naših partnera su nas i obišli kako bi se uvjerili u naš način poslovanja. Pogotovo oni koji poklanjaju naše kišobrane kao poslovne poklone. Oni žele znati od kuda dolazi proizvod, ko ga je radio i koja je dodata vrijednost tom proizvodu. U našoj budućnosti, naglasak će biti u nastavku rada i integraciji osoba s invaliditetom, ali i jačanju veza, poslovanja i odgovornosti prema društvu u cjelini. Želimo da svim našim djelatnicima i partnerima, naše preduzeće bude sigurno mjesto, a posebno našim kolegama s invaliditetom. Posebno njima želimo da se osjećaju korisno i vrijedno. Jer to zaista i je tako. To je naša budućnost. Znamo da je održiva i svijetla”, zaključuje Rogić.

Marko Repecki, Forbes Hrvatska