Kako je ugašen zenički čelični gigant
U petak, 26. aprila, oko devet sati i 30 minuta počelo je gašenje pogona koksare u zeničkoj Željezari. Da će balkanski čelični gigant biti ugašen nakon 130 godina postojanja, kompanija “ArcelorMittal” Zenica, u čijem je sastavu poslovala koksara, obavijestila je javnost saopštenjem na svojoj službenoj stranici mjesec ranije.
Kompanija će nastaviti proizvoditi čelik putem visoke peći, nabavljajući koks iz vanjskih izvora, naglasili su u kompaniji. Pretpostavlja se da će se koks kupovati u Lukavici, u tvornici GIKIL, koja godišnje proizvede oko 600 i 650 hiljada tona koksa, gdje je u protekle četiri godine u njeno unapređenje, posebno u segmentu zaštite okoline, uloženo 23 miliona KM.
Rast troškova i smanjena potražnja koksa
“Ovo je težak dan za kompaniju. ArcelorMittal Zenica uložiće sve napore kako bi osigurao da zatvaranje koksne baterije ima što manji uticaj na lokalnu ekonomiju”, rekao je generalni direktor Nikhil Mehta.
Rast troškova i smanjena potražnja koksa na tržištu, doprinijeli su gašenju koksare. Finanijski rezultati za 2023. godinu koje je objavila kompanija, pokazuju neto gubitak od 159 miliona KM. Neto dobit u 2022. godini bila je 41 milion KM, a 2021. godine više od 200 miliona KM.
“Akumulirani gubici krajem 2023. iznose 201 milion KM, što predstavlja smanjenje kapitala kompanije za 45 posto. Dugoročna korporativna zaduženja kompanije povećana su na 80 miliona KM na kraju 2023, u poređenju sa 20 miliona KM na kraju 2022. godine“, pojasnili su u ArcelorMittal Zenica.
Navode da su faktori koji su doprinijeli ovim finansijskim rezultatima: najniži nivo u posljednjih 14 godina otpreme gotovih proizvoda, 12 posto manja potražnja u odnosu na godinu ranije, poskupljenje električne energije za 20 posto, te povećanje troškova plate od 16 posto, što je bila jedna od mjera dogovorena Granskim kolektivnim ugovorom kao i jednokratni bonusi rezultat dogovora sa Sindikatom i predstavnicima Vlade FBiH (što je bio uslov prekida generalnog štrajka kojeg je pokrenuo Savez samostalnog sindikata ArcelorMittala Zenica u novembru prošle godine).
Osim finansijskih performansi, razlog zatvaranja koksare leži i u činjenici da je skoro 80 posto ekoloških problema izazivano emisijom iz pogona koksare (koks se dobija iz uglja i koristi se u proizvodnji čelika).
Korporacija “ArcelorMittal”, drugi je najveći proizvođač čelika u svijetu i jedan od najvećih zagađivača vazduha i vode u Bosni i Hercegovini, pokazuju podaci iz registra Federalnog ministarstva okoline i turizma.
Nakon gašenja koksare, prati se kvalitet zraka
Prema podacima Vlade Zeničko-dobojskog kantona, ova kompanija godišnje emituje između 12.000 i 14.000 tona sumpor-dioksida i 2.000 tona prašine. U Zenici su tokom godine naročito u području oko ove kompanije zabilježene i visoke vrijednosti taložnog praha sa sadržajem teških metala koji su posebno opasni po zdravlje stanovništva.
Četiri industrijska postrojenja u četiri grada Zeničko-dobojskog kantona, piše Slododna Evropa, najviše doprinose ukupnoj ekološkoj slici, pozivajući se na izjavu resornog ministra Fahrudina Brkića. Osim Arcelor Mittala, tu su i Natron-Hayat iz Maglaja, Termoelektrana Kakanj i Prevent iz Visokog.
“Ono što znamo jeste da najvećim dijelom, procjene koje nisu možda u procenat tačne, ali da 75-80 posto ova četiri industrijska postrojenja utiču na kvalitet vazduha, a sve ostalo, saobraćaj i individualna ložišta oko 25 posto. Imaćemo te podatke vrlo brzo”, navodi Brkić.
Iz Arcelor Mittala, najvećeg regionalnog proizvođač čelika i željeza,koji je u vlasništvu indijske porodice Mittal, su poručili da će nakon zaustavljanja koksne baterije ukupne emisije fabrike u Zenici biti svedene na najniži nivo od početka njenog rada, započetog prije 132 godine.
“ArcelorMittal Zenica će nastaviti da smanjuje svoj uticaj na okolinu i posluje u skladu sa zahtjevima ekološke dozvole”, saopšteno je iz ove kompanije uz obećanje da će uložiti napore da osiguraju dugoročnu održivost proizvodnje čelika u Zenici.
Kako bi se pratila promjena u kvaliteti bazduha, nadležno Ministarstvo prostornog uređenja, prometa i komunikacije i zaštitu okoline Zeničkodobojskog kantona angažovalo je Institut Kemal Kapetanović, koji je postavio mobilnu stanicu koja će u narednom periodu vršiti monitoring zraka na području Trokuća.
Šta će biti za zaposlenima, glavno je pitanje
Pitanje koje kao velika neizvjesnost visi u vazduhu proteklih dana je ono vezano za radnike. Kako će ArcelorMittal Zenica, najveći proizvođač dugih čeličnih proizvoda na Balkanu sa proizvodnim kapacitetom od skoro milion tona godišnje, kao i najveći strani investitor u zemlji sa oko 2.000 zaposlenih, riješiti pitanje radnika koksare.
Prema prvim najavama 200 radnika koksare trebalo bi da bude adekvatno zbrinuto ili u pogonima ArcelorMittal Zenica ili u pogonima ove kompanije u Evropi: Njemačkoj, Francuskoj i Poljskoj, kojima su poslate njihove biografije.
“To je sad stvar radnika kojima bude ponuđeno i uprave društva”, pojasnio je Rašid Fetić, predsjednik Sindikata radnika ovog preduzeća.
Kako je nastala Željezara Zenica?
Izgradnja željezare u Zenici završena je na jesen 1892. godine u vrijeme Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Firma se tada zvala “Eisenwerk Zenica”, a budući da je zamišljeno bilo da radi na bazi sirovog željeza iz Vareša, osnovana je kao zadruga kapitala od strane industrijalaca Martin von Schmidta iz Willhelmsburga u Austriji, Hans Johann III von Pengga iz Thörla u Austriji, te češkog industrijalca Leo Bondya iz Praga, koji su u nju uložili 2,6 miliona austrijskih kruna.
Zenica je, navodi se na zenicablogu, izabrana radi željezničke pruge, koja prolazi kroz taj grad, zbog značajnih količina uglja i zbog najnižeg iznosa poreza među tadašnjim zemljama Austrougarske, koji je na dobit u tadašnjoj Bosni i Hercegovini iznosio samo tri posto. Željezara Zenica je 1897. godine počela djelovati kao dioničko društvo.
Nakon pada Austrougarskog carstva, osnivanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije privreda u Zenici i čitavoj Bosni i Hercegovini je od 1918. do 1941. godine stagnirala. Međutim, pred početak Drugog svjetskog rata u ovu firmu se investira te ona sa oko 4.000 radnika postaje najveći privredni subjekt u Bosni i Hercegovini.
Njeni pogoni su nekoliko puta modernizovani, dok je na svečanom otvaranju njene dogradnje 1958. godine učestvovao i predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josip Broz Tito. Smatra se da je 1987. njena najbolja poslovna godina do tada. Imala je oko 24.000 zaposlenih, te obim proizvodnje od 1,87 miliona tona čelika, što je bilo dovoljno da se etablira kao jedna od najvećih željezara u Evropi. Nakon početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, svi pogoni zeničke željezare su ugašeni i obustavili proizvodnju. Krajem rata željezara nije odmah obnovila rad, 1998. godine je nastalo zajedničko državno preduzeće između Željezare Zenica i Kuvajtskog investicionog fonda (KIA) pod imenom BH Steel d.o.o. Zenica sa oko 1.000 zaposlenih. Jedan manjinski dio željezare ostao je u državnom vlasništvu i poslova kao Željezara Zenica d.o.o, dok privatizovani počinje djelovati kao Mittal Steel d.o.o. Zenica.
Nakon pregovora između Mittal Steel i Arcelor-a 2006. godine, osnovano je 2007. godine zajedničko preduzeće ArcelorMittal, nakon kojeg je željezara postala članica ArcelorMittal Group i počinje poslovati kao ArcelorMittal Zenica. Modernizacija pogona ženičke željezare završena je 2008. godine, te je nakon 17 godina pauze obnovljena proizvodnja toplo valjanih proizvoda. Željezara u Zenici proizvodila je toplo valjane proizvode za tržište Balkana, Evropsku uniju i sjevernu Afriku.
Značajni napori na održavanju koksare, navode u ovoj zeničkoj kompaniji, u posljednjih deset godina nisu bili dovoljni da joj se produži životni vijek i kompanija je zaključila da daljnja nadogradnja nije izvodiva i da ne bi zadovoljila visoke ekološke standarde. Sve gore stanje koksne baterije znači da bi daljnji rad tog pogona takođe nosio povećani bezbjednosni rizik za radnike koksare.
O porodici Mittal
Lakshmi Mittal, predsjednik je i izvršni direktor ArcelorMittala, najvećeg svjetskog proizvođača čelika. Njegov otac, Mohan Lal, započeo je porodični posao proizvodnje čelika 1950-ih. Suočen s ograničenjima kod kuće, poslao je Lakshmija u Indoneziju 1976. godine, gdje je osnovao fabriku. Lakshmi se na kraju odvojio od svoje braće i sestara i osnovao Mittal Steel, koji se spojio sa Arcelor-om 2006. Njegova kćerka Vanisha je glavni direktor za strategiju proizvođača čelika Aperam, a sin Aditya je glavni finansijski direktor ArcelorMittala.
Mittal je osnovao nekoliko humanitarnih organizacija i dao doprinos Univerzitetu Harvard, gdje je član Globalnog savjetodavnog vijeća. Donirao je i UNICEF-u za rješavanje problema pothranjenosti djece u Indiji. Prema Forbesu, neto bogatstvo Lakshmija Mitala trenutno se procjenjuje na 17 milijardi dolara od 2. aprila 2024. On je 110. najbogatiji pojedinac u svijetu i 10. najbogatija osoba u Indiji. Mittalovo značajno vlasništvo nad ArcelorMittalom služi kao primarni izvor njegovog bogatstva. Osim toga, drži 3 posto udjela u EFL Championship Clubu Queens Park Rangers FC i drži pozicije u raznim odborima širom svijeta.
Amela Keserović Polić, Forbes BiH