Kako je Tamara Dapčević stvorila brend „Ika“ – Savršen kolaž satkan od konca i uspomena
Cetinjanka Tamara Dapčević posljednje dvije godine u svom domu jutro počinje za stolom na kojem stvara savršen kolaž satkan od konca i uspomena. Za njenim stolom nastaju maštovito dizajnirane, ručno kukičane, savršenih boja i kombinacija – tašne brenda Ika. Kako je sve počelo, kako je tugu i bol zbog gubitka djeteta pretvorila u „Iku“, Tamara priča za Forbes magazin.
„Moja priča je malo tužna, ali sam je preokrenula u neku ljepšu i veseliju. Gubitak djeteta za svakog roditelja je nešto što se ne može opisati. Međutim, ja sam htjela nešto da bih smirila sebe i moju dušu i da se ovo ‘Ika’ pominje često, pokrenula sam ovaj ručni rad da bi ona uvijek tu bila prisutna. Upravo ovi moji proizvodi to je ta moja unutrašnja tuga i moja umjetnost koju sam skrivala godinama u sebi, jer ja baš dobro i crtam. I eto, ta moja tuga je proizvela sve ovo što vidite tu“, kaže Tamara pokazujujući svoje radove.
Kaže da je počela sasvim spontano prije dvije godine i da nije očekivala da će biti ovako, da će tašne biti tražene, da će biti u medijima…
Objašnjavajući šta joj treba da bi izradila torbu, kaže da je materijal u Crnoj Gori dosta skup i da ga nabavlja u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH).
„Kad počnete da radite, morate prvo početi od nekih svojih sredstava. Uložila sam svoje sredstva da bih kupila materijal i počela da radim. Međutim, ima tu raznoraznog i konca, i ručki, ali uglavnom sve nabavljam iz Srbije i iz BiH. Ulaganja ima dosta, ali proda se, zaradi se“, navodi Tamara.
Na pitanje koliko je potrebno vremena za izradu jedne torbe, odgovara da to zavisi dosta od raspoloženja, a vremena ima iako je stalno zaposlena u Biblioteci Njegoš na Cetinju.
„Svaki moment koji imam slobodan, pletem od prve jutarnje kafe pa do naveče. Uveče sastavljam torbu i kada je završim i ovo Ika (pločica na kojoj piše Ika) kad ušijem, to je kraj“, objašnjava.
Tamara osim što isplete torbe, ona ih sama sastavlja, a donedavno joj je suprug pravio ručke za torbe.
„Ali trenutno on nikako nije tu, primorana sam da ih kupim. Sve mi je to u Njegoševovoj ulici (Cetinje) na štandu, ali to se mora zašarafiti, uvući, sastaviti, morate naći sredinu, nije to baš jednostavno. Najjednostavnije je nju možda isplesti, a posle tek ide završna faza“, kaže Tamara.
Ističe da u njenoj kolekciji ne postoje dvije iste torbe, postoje možda iste ručke, ali ne postoji isti konac, isti plet, isti lanac.
„Evo, uđite na Instagram profil, nema iste. Inače, ne radim po porudžbini, imala sam nekih par loših iskustava, ali to što je dostupno na Instagramu, kome se to dopadne, to je uglavnom ono moje“, poručuje.
Iako Tamarin cilj nije zarada i prodaja, iako nije vjerovala da će tašna „Ika“ prošetati dalje od Njegošove ulice na Cetinju, to se ipak dogodilo.
„Ika se probila, moje neko mišljenje je da se probila, a znak za to je se kupci vraćaju, znači da im se to dopalo. Mi žene preduzetnice često izlažemo u Njegoševoj ulici i naišao je Srđa Lubarda (organizator modnog događaja Montenegro Fashion Week) i ponudio mi da gostujem na Fashion Week-u, ne u revijalnom dijelu, nego da izložim u njihovim prostorijama na Imanju knjaz u sali. Dvije noći sam izlagala torbe i stvarno to mi je bila neka odskočna daska“, priča Tamara.
Kako je dodala, u subotu je došla gospođa i kupila njenu torbu jer joj je ostala u sjećanju sa Fashion Week-a.
Ističe ipak da od ovoga praktično ne može da se živi i da je to samo dopuna kućnom budžetu.
„Ali meni nije bio cilj zarada, mene je samo bio cilj da se ime Ika širi, ništa drugo. Vjerujte mi sve što zaradim i prodam odmah kupujem materijal, da imam da radim“, kaže Tamara.
Najavljuje da će proširiti asortiman u narednom periodu.