Kako je liderstvo “spojilo” Trampa i Maska
Autor je prof. dr Anđelko S. Lojpur, Crnogorska ekonomska nučna akademija (CENA)
Nesporna je spoznaja da se liderstvo kao pojam prvo pojavilo u neekonomskim društvenim teorijama, s tim da su se vremenom iskristalisala dva paralelna pravca izučavanja; političko i “poslovno” liderstvo. U tom smislu sistematizovan pristup podrazumijeva da pojam lider uglavnom asocira na sliku moćnih i energičnih pojedinaca koji stoje na čelu pobjedničkih armija, na velike predsjednike koji određuju sudbinu čitavim nacijama ili direktore velikih multinacionalnih kompanija.
Ovim ne dovodimo u pitanje već iskazanu neophodnost u pogledu liderskog ponašanja da isto leži u dinamičkom razvoju današnjeg ljudskog društva. Bolje reći, liderstvo i promjene su sinonimi, s tim da je menadžment, koji prethodi, povezan sa efikasnošću, a liderstvo sa efektivnošću i promjenama.
U domenu političkog liderstva po pravilu smo podvrgnuti vizionarskim izjavama kandidata. Tako je, na pr. J.F. Kennnedy kao cilj postavio dolazak „čovjeka na Mjesec krajem šezdesetih godina“, M. Gandhi je želio stvoriti trajan sklad između muslimana i Hindusa i sl. Na žalost, u istoriji su se nerijetko događale i mračne vizije; na pr. Hitler je želio hiljadugodišnji Rajh (Reich). U funkciji spoznaje da lideri svoje vizije saopštavaju na način da njihovi sljedbenici prepoznaju da namjeravaju sprovesti promjene, na narednoj slici možemo vidjeti kako je svoju viziju budućnosti oglašavao B. Obama u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji.
“Promjena neće doći ako čekamo neku drugu osobu, ili neko drugo vrijeme. Mi smo oni koje smo čekali. Mi smo promjena koju tražimo”
Foto: Shutterstock
Lideri ne „dolaze“ niotkuda. Mada ponekad i povremeno nestanu sa javne scene, oni se ne mire sa postojećim, što bi se dalo primjeniti i na liderski dvojac koji je izabran da u tekućem predsjedničkom mandatu D. Trampa, kormilari Amerikom. Da pojavom D. Trampa, prvo kao predsjedničkog kanadidata, kasnije kao predsjednika, nema mjesta iznenađenju, navodimo podatak da su ugledni biznis časopis “Business Week” i jedna od najvećih kuća za istraživanje tržišta, Beta Research Corp, još u avgustu 2006. godine napravili istraživanje na uzorku od 2.509 američkih top menadžera i menadžera srednjeg nivoa o tome ko su najkonkurentniji biznis lideri na svijetu: na toj listi lideri su bili poređani: 1. D. Tramp (28%); B. Gates (24%); W. Buffett (35) itd. (vidjeti sliku).
Zašto su građani SAD dali povjerenje D. Trampu?
U traženju odgovora na postavljeno pitanje, pođimo od toga da je D. Tramp, još u vrijeme svoje prve predizborne predsjedničke kamlanje u 2016. godini, u javnosti objelodanio pristup blizak poimanju tzv. javnog menadžmenta. Posve jasno, da je on uočio „nešto“ što zasigurno predstavlja jednu od najslabijih karika u pogledu kvaliteta vođenja državne administracije uopšte. Tako je, još konkretnije, Tramp vodio svoju prvu kampanju uz obećanje da će upravljati vladom SAD kao biznisom.[1] Ovdje se radilo o pokušajima vođenja vlade kao preduzeća, što je, mada vremenom više puta pokušavano, uvijek i iznova završavalo neuspjehom. On je pretpostavio, kao i mnogi Amerikanci, da je glavni problem zemlje “prevelika” vladavina, bolje reći da Sjedinjene Države ne pate toliko od prevelike vlade, koliko od previše poslova kojima se vlada bavi.
Tadašnji Trampov pokušaj, istinski guru menadžmenta, prof. H. Minzberg, je prokomentarisao na sljedeći način: “Biznis je neophodan – na svom mjestu i vlada je na svom mjestu. Međutim, mjesto poslovanja je na konkurentnom tržištu, da nas snabdijeva robom i uslugama, a mjesto vlade, osim što nas štiti od prijetnji, jeste da pomogne da to tržište bude konkurentno i odgovorno”. Nešto slično, vidjeli smo šezdesetih godina, kada je R. McNamara predstavio sistem „planiranja-programiranja-proračuna“ kao „jedan najbolji način“, poslovni pristup vladi. Slično prethodnom primjeru, na kraju sve se svelo na zaključak da je McNamarino „opsesivno mjerenje dovelo je do zloglasnog prebrojavanja mrtvih u Vijetnamskom ratu“ (Mintzberg; 2017).
Ako se vratimo skoroj današnjici, Tramp je svoju drugu po redu predizbornu kampanju vodio pod sloganom “Amerika na prvom mjestu”. Isto to je ponovio u svom prvom obraćanju kao novi predsjednik SAD kada je obećao da će Amerika uvijek biti na prvom mjestu. Pored toga, ostaće upamćen i po sljedećim izjavama: “Od danas pa nadalje, naša zemlja će procvjetati i ponovo će biti poštovana širom svijeta. Sve zemlje će nam zavidjeti, zlatno doba Amerike počinje sada”.
S druge strane, ne tako davno, vijest da je E. Mask kupio poznatu digitalnu platformu Twitter za 44 milijarde dolara odjeknula je svijetom kao vijest dana. E. Mask, kao jedan od lidera svjetskih razmjera, tom prilikom je izjavio: “Morate imati vrlo uvjerljiv cilj za kompaniju. Ako se stavite u kožu nekoga ko ima talenat svjetske klase, ta osoba mora vjerovati da postoji potencijal za veliki rezultat i vjerovati u lidera kompanije, mora vjerovati da ste vi prava osoba za rad sa njim. To može biti teška stvar, pogotovo ako pokušavate privući ljude iz drugih kompanija.“
Tako, smatrajući da društvene mreže moraju biti mjesto slobode govora i razmjene mišljenja i da nijedna cenzura, ukoliko nije sa velikim razlogom napravljena, ne vodi ničemu, E. Mask je smisao kupovine Twittera obrazložio na sljedeći način: „Odlučio sam da ulažem u Twitter jer vjerujem u njegov potencijal da bude platforma za slobodu govora širom svijeta, a smatram da je sloboda govora društveni imperativ za funkcionalnu demokratiju. Međutim, nakon što sam investirao, shvatio sam da kompanija u sadašnjoj formi neće ni napredovati ni služiti ovom društvenom imperativu. Twitter mora da postane privatna kompanija. On ima ogroman potencijal, a ja ću ga osloboditi“.
Konačno, nakon prvog predsjedničkog mandata, Tramp nije prošao na narednim predsjedničkim izborima kada je poražen od Dž. Bajdena, što bi se moglo uzeti kao jedan od ključnih indikatora u pogledu uspješnosti njegove tadašnje vladavine. Kako stvari sada stoje, sudeći, po svemu, D. Tramp, i E. Mask kao “izvođač radova” nisu odustali od ranije Trampove ideje, tako što namjeravaju Ameriku voditi kao korporaciju i učiniti je “organizacijom visokih performansi”. Kako smo prethodno već istakli posve je normalno da su za uspjeh svake organizacije potrebno i liderstvo (raditi prave stvari) i menadžment, (raditi stvari pravo). Po nama, posebno ako uzmemo u obzira i Trampove poteze na geopolitičkoj ravni, on je za sebe “prigrabio” ovu prvu ulogu koja se fokusira na efektivnost; a drugu, koja se tiče efikasnosti, je povjerio E. Masku, koji je svoj novi posao vrijedno započeo “kresanjem” višemilionski brojne i preskupe američke administracije.
Međutim, “priča” o liderstvu, čak posmatrano samo u nekim grubim naznakama, ovim prilozima nije potpuna. Ono što moram priznati da sam ostao dužan je, da je svaka priča o liderstvu manjkava ukoliko se ne pozabavimo ogromnom količinom nejasnoća, koja ponekad sežu sve do suptilne diskriminacije žena. Naime, pokazalo se da napredovanje žena u karijeri nije nimalo lako. U stvarnom životu, one, posmatrano u odnosu na muškarce, moraju biti izuzetno kompetentne prije nego što dobiju pažnju koju zaslužuju. U pitanju su brojni stereotipi koji karakterišu njihov razvojni put, pri čemu se najčešće kao nepremostiva prepreka javlja fenomen tzv. “staklene tavanice”! O tome više u narednom prilogu!
Da li postoji formula uspješnog liderstva?
Kroz istoriju, bilo je nekoliko poslovnih lidera koji su oblikovali moderni poslovni svijet. Od J. Bezosa do B. Gatesa, S. Jobsa i W. Buffetta, svaki od ovih poslovnih mogula ostavio je neizbrisiv trag u poslovnom svijetu. Po nama, teško da bi mogao naći sadržajniji odgovor na prethodno postavljeno pitanje od toga, kako je to vjerovatno vođen vlastitim iskustvom, učinio T. Roosevelt[2]: Oči uperite u zvijezde, a noge držite na zemlji!
[1] U stvari, upravo je najavio da će njegov zet, Jared Kushner, voditi „SVAT tim“ posvećen tome da se ovo desi.
[2]T. Roosevelt (1858. – 1919.), američki političar i predsjednik.