FIFA, a ne američka ekonomija, zasad je najveći dobitnik Svjetskog prvenstva

S obzirom na to da su do kraja Svjetskog prvenstva ostale još samo četiri utakmice, sve je manje vjerovatno da će veliki priliv stranih turista donijeti Sjedinjenim Američkim Državama očekivani ekonomski procvat, kazali su sportski ekonomisti za Forbes.

Dok je trajala grupna faza Svjetskog prvenstva, od 11. do 27. juna, ukupan broj međunarodnih dolazaka u SAD tokom juna bio je praktično nepromijenjen u odnosu na godinu ranije, uz rast od svega 0,2 odsto, pokazuju podaci Nacionalne kancelarije za putovanja i turizam pri američkom Ministarstvu trgovine.

Broj dolazaka iz Evrope u junu je pao 1,2 odsto na godišnjem nivou, a iz Azije 5,6 odsto. Te dvije regije tradicionalno čine najveći dio prekomorskih dolazaka u SAD. Istovremeno, povećan je broj posjetilaca iz regija sa manjim ukupnim obimom putovanja: iz Afrike 13,8 odsto, a iz Južne Amerike 4,7 odsto.

Hoteli u gradovima domaćinima Svjetskog prvenstva povećali su cijene soba, ali nijesu zabilježili rast popunjenosti niti tražnje za smještajem, prema podacima kompanije CoStar, koja se bavi analizama i uporednim pokazateljima u hotelskoj industriji.

FIFA je u svojoj analizi predvidjela da će Svjetsko prvenstvo američkoj ekonomiji donijeti 30,5 milijardi dolara. Međutim, taj proračun počivao je na očekivanju ogromnog priliva stranih navijača, koji u prosjeku troše znatno više od navijača koji žive u SAD.

Prema analizi Bloomberg Intelligence-a, očekuje se da FIFA ostvari prihod od devet milijardi dolara.

Ključna izjava

Rasprave o ekonomskom uticaju sportskih događaja „prate veoma sličan obrazac i gotovo se uvijek koriste da opravdaju preusmjeravanje javne potrošnje u korist privatnih subjekata“, rekao je za Forbes Majkl Edvards (Michael Edwards), profesor sportskog menadžmenta na Državnom univerzitetu Sjeverne Karoline.

Došlo je manje stranih navijača nego što je obećavano

Niko ne sumnja da će SAD imati određene koristi od organizacije Svjetskog prvenstva, ali se sada čini da će ekonomski efekat biti znatno manji od onoga što je predviđala FIFA.

„FIFA vodi igru odnosa s javnošću sa svim tim brojkama“, rekao je za Forbes Endru Zimbalist (Andrew Zimbalist), profesor emeritus ekonomije na koledžu Smith. „Nikada nije bilo realno očekivati da će američka ekonomija ostvariti dobit od 30,5 milijardi dolara.“

Dio FIFA-ine ponude gradovima domaćinima bilo je obećanje o ogromnim masama posjetilaca, uz ravnomjeran odnos domaćih i stranih gostiju, rekli su za Forbes zvaničnici tri organizaciona odbora gradova domaćina.

Turističke destinacije posebno cijene strane posjetioce jer oni ostaju duže i troše više od domaćih turista. Međutim, SAD se suočava sa ozbiljnim preprekama u privlačenju stranih gostiju.

Kako je izvršni direktor Američke turističke asocijacije Džef Frimen (Geoff Freeman) rekao na Samitu ulaganja u hotelsku industriju Amerika 2026. u januaru, SAD je bila „jedina velika država u svijetu koja je zabilježila pad putovanja“ u 2025. godini.

To je posljedica „opšte odbojnosti prema Trampovim carinama i njegovoj međunarodnoj politici. To nije stranačka izjava. To je jednostavno stvarnost“, rekao je Zimbalist za Forbes.

Pošto podaci Nacionalne kancelarije za putovanja i turizam ne pokazuju značajniji priliv međunarodnih posjetilaca u junu, „teško je pogledati apsolutne brojke i zaključiti da je ovaj turnir bio ogroman podsticaj za dolazni međunarodni turizam“, rekao je za Forbes Jan Frajtag (Jan Freitag), nacionalni direktor za analitiku hotelskog tržišta u kompaniji CoStar.

Obrazac velikih obećanja i slabijih rezultata

Ekonomska korist od organizacije velikih sportskih događaja često se ne ostvari u predviđenoj mjeri, navode stručnjaci za sportski turizam.

Dio odgovornosti snose lokalni lideri koji se zanesu idejom da njihov grad bude domaćin velikog događaja.

„Odustali smo od modela u kojem građani glasaju o tome žele li da se njihov novac od poreza troši na stadion“, rekao je Edvards za Forbes. „Sada političari te odluke donose iza zatvorenih vrata, a zatim moraju da ih prodaju biračima. Ekonomski uticaj postaje način na koji to rade.“

Projekcije su često previše optimistične jer ne uzimaju u obzir alternativne troškove.

„Kod ovakvih događaja dolaze sportski navijači, u ovom slučaju fudbalski navijači, koji inače ne bi bili tu. Međutim, veliki broj uobičajenih turista odluči da ne dođe jer Svjetsko prvenstvo donosi gužve, više cijene i pojačane bezbjednosne mjere“, rekao je Zimbalist.

Stadioni i gradske ulice ispunjeni bojama nacionalnih zastava izgledaju odlično na televiziji, „ali jedna od glavnih lekcija koju prenosim svojim studentima jeste da vidljivost nije isto što i ekonomski uticaj“, kazao je Edvards.

Koliko su gradovi domaćini morali da plate?

„FIFA-in model je takav da FIFA uzima prihode, a gradovi domaćini snose troškove i rizike“, rekao je Edvards.

Svaki od 16 gradova domaćina – 11 u SAD, tri u Meksiku i dva u Kanadi, morao je da uloži između 100 i 200 miliona dolara u infrastrukturu, prevoz i bezbjednost, prema analizi Državnog univerziteta Sjeverne Karoline.

Ali to je bio samo početak.

FIFA je takođe zahtijevala da je gradovi domaćini zaštite od lokalnih poreza i, gdje god je moguće, traže izuzeće od važećih državnih poreza, što je navedeno i u ugovoru Kanzas Sitija.

U slučajevima u kojima porezi nijesu mogli zakonski biti ukinuti, gradovi domaćini često su pristajali da FIFA-i nadoknade ili pokriju te poreske troškove.

Tri američke savezne države, Florida, Džordžija i Misuri, odrekle su se najmanje 57,8 miliona dolara ukupnih državnih i lokalnih poreskih prihoda kako bi ugostile utakmice Svjetskog prvenstva, objavio je prošlog mjeseca Njujork Tajms (New York Times).

Gradovi koji su odustali od kandidature

Neki američki gradovi zaključili su da je cijena organizacije utakmica Svjetskog prvenstva previsoka.

Čikago se 2018. povukao iz procesa kandidature nakon što je tadašnji gradonačelnik Ram Emanule (Rahm Emanuel) zaključio da FIFA ne može pružiti potrebne garancije kako bi lokalni poreski obveznici bili zaštićeni od finansijske odgovornosti, objavio je Čikago San-Tajms (Chicago Sun-Times).

Las Vegas je razmatrao kandidaturu, ali je naišao na logističku prepreku koju nije bilo moguće prevazići.

„Glavni razlog zbog kojeg nemamo Svjetsko prvenstvo u Las Vegasu jeste to što teren za utakmice ne može stati unutar stadiona Allegiant“, rekao je za Forbes Stiv Hil (Steve Hill), izvršni direktor Uprave za kongrese i posjetioce Las Vegasa.

„Pokretna platforma sa terenom koja ulazi i izlazi iz stadiona manja je od terena propisanog FIFA-inim pravilima, a nema prostora za prilagođavanje bez ogromnih troškova.“

Umjesto toga, Las Vegas se okrenuo organizaciji 10.000 javnih gledanja utakmica tokom turnira.

Drugi američki gradovi, poput Vinston-Salema u Sjevernoj Karolini, kao i Nešvila i Čatanuge u Tenesiju, postali su baze nacionalnih reprezentacija, nudeći drugačiju vrstu iskustva navijačima.

Šta još ne znamo

Još nije poznato da li će u julu doći do većeg priliva stranih turista zbog Svjetskog prvenstva.

Istorijski gledano, interesovanje raste kada turnir uđe u nokaut fazu, koja je počela 28. juna.

„Takođe ne znamo da li su ljudi koji su došli u julu zaista oni koje je FIFA od početka željela da privuče“, rekao je Frajtag za Forbes, misleći na bogate međunarodne fudbalske navijače koji mogu priuštiti izuzetno visoke cijene FIFA-inih ulaznica.

„Da li je moguće da prosječnog međunarodnog putnika iz 2025. ove godine zamjenjujemo međunarodnim putnikom koji troši mnogo više? To ne znamo.“

 Suzanne Rowan Kelleher, Forbes

FIFA—Not U.S. Economy—Is Big World Cup Winner So Far