Dejan Papić, vlasnik Lagune: I u Srbiji može da se ostvari američki san

Direktor i vlasnik jedne od najvećih izdavačkih kuća u Srbiji otkriva za Forbes Srbija kako je pokrenuo biznis sa pozajmljenim novcem i željom da prevede svog omiljenog pisca sa engleskog na srpski jezik i plasira ga domaćoj publici.

Prije tačno 25 godina Dejan Papić osnovao je iz čistog entuzijazma izdavačku kuću Laguna. Ljubav prema britanskom piscu Teriju Pračetu (Terry Pratchett) natjerala ga je da pokuša da prevede njegovu knjigu „Boja magije“ na srpski jezik, ali i da je dovede do čitalaca. Kako to nije bilo moguće bez registrovane firme za izdavaštvo, upustio se u biznis.

Za takav poduhvat morao je da pozajmi novac od prijatelja pa je krajem 1998. sa 1.000 dolara pokrenuo izdavačku kuću. Nekoliko mjeseci pred bombardovanje Srbije njegov poslovni plan nije mnogo obećavao. Međutim, vrijeme najveće krize predstavljalo je, kako ističe Papić, i prekretnicu na polju izdavaštva u Srbiji.

“Ne kažem da će svako ko počne sa 1.000 dolara uspjeti da napravi veliku izdavačku kuću. Za to je bilo potrebno da se steknu i određeni uslovi koji su postojali krajem devedesetih u vrijeme najveće krize. To je bila prekretnica jer su izdavači iz prethodnog perioda posustajali, bili su u velikim organizacionim i finansijskim poteškoćama. Otvaralo se polje za nove, mlade izdavače, i ja sam se upustio u taj posao. Prije svega iz entuzijazma”, kaže za Forbes Srbija Papić.

Preduzetnički duh, ipak, pokazao je još ranije, na jednom od prvih poslova koje je obavljao – u video-klubu. U to vrijeme, ranih devedesetih 20. vijeka, u Beogradu je bilo samo nekoliko video-klubova. Kako su posjetiocima ponekad bili veoma daleko, a Papić je tek postao vozač željan da što više učestvuje u saobraćaju, predložio je vlasniku kluba da raznosi video kasete do potrošača.

“To vam je nešto slično onom što danas radi ‘Glovo’. Međutim, vlasnik kluba rekao je da sam mu potrebniji za rad u studiju i presnimavanje filmova, tako da od moje ideje nije bilo ništa. Ali uslijedilo je moje prvo zaposlenje i veza sa izdavaštvom, iako je ovdje bilo u pitanju video-izdavaštvo”, ističe Papić.

U koferu nosio buduću karijeru

Upravo je prve korake u preduzetništvu napravio tada, jer je ubrzo pokrenuo svoj video-klub. “I on je, slično kao što se kasnije razvijala ‘Laguna’, krenuo od nule. Radio sam iz svog stana, sa svega 10 video kaseta”.

Međutim, kada je trebalo razmišljati o daljem razvijanju biznisa i širenju, Papić kaže da se odlučio za standardniju karijeru i posao u korporaciji. Tako mu je prvo zvanično zaposlenje bilo u turističkoj agenciji Putnik, u obračunskoj službi, gde je napredovao do šefa računskog centra.

“U to vrijeme sam, za svoju ljubav, i počeo da prevodim prvu Pračetovu knjigu, ne očekujući da ću je završiti… Želio sam da vidim kako bi jedna od mojih omiljenih knjiga, ‘Boja magije’, izgledala na srpskom jeziku”.

Ubrzo mu se ukazala prilika da ode u London na šest mjeseci. Kako objašnjava, cilj mu je bio da vidi kakve su tamo mogućnosti za posao programera, što mu je struka, ili eventualno za pokretanje nekog biznisa. “Nisam napravio nikakvu karijeru tamo i vratio sam se u Srbiju kao poražen čovek. Poneo sam jedino kofer prepun knjiga koje su služile za moje lično zadovoljstvo”.

Tada, kako kaže, nije znao šta je nosio sa sobom. “Zapravo, u tom koferu nosio sam svoju buduću karijeru, a da toga nisam ni bio svestan”.

Prevod Pračetove knjige „odveo“’“ ga je na tu, sada je jasno, pravu stranu, pa je ubrzo sklopio posao sa njegovim agentima u Britaniji. Kako oni nisu htjeli, ni mogli, da rade sa fizičkim licem, bio je „prinuđen“ da pokrene izdavačku kuću ili odustane od namjere da njegov prevod osvane na tržištu Srbije. U tome su mu dosta pomogli prijatelji koji su mu pozajmili novac.

Sam je osmislio ime i logo kompanije koji se do danas nisu mijenjali, i u roku od nedjelju dana registrovao izdavačku kuću.

Od porodične firme do 500 zaposlenih

“Čak eto i u Srbiji može da se ostvari američki san. Ima još takvih primjera, ali nažalost oni ne dobijaju prostor u javnosti. Zbog toga se ovdje na uspješne ljude gleda sa podozrenjem. Mediji su prepuni priča o stranputicama koje vode ka finansijskom blagostanju, a na korak su od kriminala. U javnosti se zato stiče utisak da su naši preduzetnici takvi, a to je daleko od istine. Veći dio ostane ispod radara, a to su pametni i vrijedni ljudi koji zahvaljujući svom radu i sposobnostima prave uspješne biznise“, smatra on.

Papić kaže i da je prvi biznis plan za Lagunu pravio oprezno jer nije mnogo znao o finansijama i pravilima poslovanja privatne firme. “Na kraju smo imali više prodatih izdanja nego što smo planirali”.

Sav novac koji je na početku zaradio ulagao je, ističe, dalje u izdavačku kuću a prvih nekoliko godina Laguna je samo radila knjige Terija Pračeta koje je Papić prevodio.

“To je bila jedna mini porodična firma koja je tek 2000. godine, dvije-tri godine kasnije počela da razmatra i neke druge autore”.

Nakon nekoliko godina uspješnog rada Lagune, dodaje Papić, shvatili su da su im, s obzirom na to da se bave izdavaštvom, potrebne i knjižare.

„U to vrijeme postojao je samo jedan lanac knjižara. Oni su zbog svog monopola bili u prilici da ucjenjuju izdavače i da od novca koji im nisu isplaćivali pokreću sopstveno izdavaštvo. Shvatio sam da nam u takvom ambijentu nema opstanka, sem ako ne pokrenemo svoje knjižare“.

Tako su 2008. nastale Delfi knjižare, prvo u Beogradu, a potom i u unutrašnjosti Srbije. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare danas zapošljavaju, prema njegovim riječima, nešto više od 500 ljudi i čine jednu kompaktnu porodicu. Laguna je objavila više od 4.000 naslova, dok je širom Srbije otvoreno više od 50 knjižara.

Za sve to najzaslužniji su, napominje Papić, ljudi koji rade sa njim.

„Uspješne karijere i uspješnog posla nema bez kvalitetnih saradnika. Trudio sam se da okupim ljude koji mogu da predstavljaju kompaktan tim, a uz to da imaju i potrebna znanja. Neka se znanja stiču i praksom. Formalno obrazovanje ne mora da utiče ni na šta“, kaže on.

Laguna je, dodaje, krenula od jedne porodice i širila se postepeno, okupljala je kvalitetne ljude i privlačila slične sebi. Mnogo je, na tom putu, kaže, bilo lekcija koje je naučio.

Jedna od najvažnijih je da treba biti strpljiv u poslu. „Ponekad vam krizne situacije zapravo izgledaju kao kraj priče, a u stvari su one odskočna daska ka nečemu daleko boljem“.

Ako stvari tako sagledate, ističe Papić, i ako uspijete da iskoristite taj trenutak na pravi način, onda zaista za vas nema bojazni.

„To često ne možete da predvidite. I na samom početku imali smo priličan broj neuspješnih izdanja, a to je tada moglo mnogo ozbiljnije da ugrozi naše poslovanje. Danas nije tako. Ipak, jedan od neuspješnih pokušaja za kojim žalim je pokretanje Radija Laguna koji je bio dobar i kvalitetan, što smo saznali kada smo ga zatvorili“.

Prema njegovim riječima, radio nije mogao da stekne veliku slušanost, onakvu kakva je neophodna da bi opstao.

„I to zato što smo se trudili da pružimo kvalitetne govorne sadržaje. Danas to malo teže prolazi jer ljudi nemaju vremena da sede uz radio i slušaju govorne emisije, već im radio služi kao usputna stanica na kojoj slušaju muziku dok rade nešto drugo…“

---

Da li „lako štivo“ preuzima primat na policama

Kako se bori protiv pretjerane zastupljenosti lakšeg štiva, prijemčljivijeg čitaocima, u odnosu na ozbiljniju literaturu, Papić naglašava da određeni balans mora da postoji.

„Ako me pitate koje su mi omiljene knjige, reći ću – one koje su kvalitetne, a pritom i pitke. Takvih svakako da ima. To što pominjete je stereotip koji pokušavamo da ‚razbijemo‘. Dakle, kvalitetne knjige nisu neprohodne, ne moraju to da budu. To nije pravilo“.

O autorima, Udruženju izdavača i politici

Sa autorima, s kojima u izdavačkoj kući sarađuju, situacija je, kaže Papić, „heterogena“.

„Ima onih koje smatram kućnim prijateljima, ali i onih sa kojima dogovor ide malo teže. Lagunin uspjeh je odraz povjerenja autora prema izdavaču. Da nije toga, ne bi svi kvalitetni srpski pisci bili u Laguni. Brzo bi se pročuo glas da se ovdje dogovori ne poštuju ili da možda ni finansijski uslovi nisu adekvatni“.

Kada se radi o procentima, odnosno o podjeli prihoda između izdavača i autora, Papić objašnjava da treba imati u vidu da „kada se izuzme autorski procenat, izdavač ne dobija sve ono ostalo“.

„Knjižarski rabati kreću se od 40 do 50 odsto, što znači da vi već u samom početku polovinu novca morate da opredijelite za maloprodaju. I onda u okviru onoga što vam ostane su i troškovi marketinga, štampe, distribucije i svega ostalog. Tako da ako bismo ogoljeli tu kalkulaciju, rekao bih da Laguna i autor dijele 50 – 50 onoga što ostane“.

O odnosu države prema kulturi, a konkretnije izdavaštvu, Papić kaže da, nažalost, ne postoji prevelika zainteresovanost za izdavaštvo i knjižarstvo.

„Mislim da je to šteta jer je to jedna od najzdravijih ekonomsko-kulturnih grana u ovoj zemlji. Nema mnogo oblasti gde Srbija može da se pohvali da je daleko ispred svih zemalja u regionu, uključujući Hrvatsku i Sloveniju, kao što je to slučaj u ovoj. Čini mi se da kada bi postojala dobra volja države, to bi se samo moglo multiplikovati“.

Udruženje izdavača i knjižara Srbije, čije je Laguna osnivač, nedavno je izdejstvovalo, napominje Papić, tek jednu od stvari za koje se zalažu.

„To je da izdavači konačno budu uključeni u Odbor Sajma knjiga, kako bi se čuo glas izdavača prilikom organizovanja ove kulturne manifestacije. Dugi niz godina nije bilo tako, organizatori nisu htjeli ni da čuju da se izdavači miješaju“, priča on.

Posljednjih nekoliko godina, dodaje Papić, Srbija ne učestvuje ni na Sajmu knjiga u Frankfurtu.

„Nemamo potrebu da izađemo i pokažemo šta to Srbija ima da ponudi. To je nesrećna okolnost. Mada, i kada je Srbija izlazila na svjetske sajmove to je radila na pogrešan način. Nije plasirala svoju aktuelnu književnu produkciju, nego je samo prikazivala neko svoje kulturno nasljeđe, pa ste tu viđali slike Vuka Karadžića i Filipa Višnjića…“

To nije, ističe on, poenta nastupa na međunarodnim sajmovima. „Tamo bi jedna zemlja koja nastupa trebalo da pokuša da zainteresuje druge zemlje izdavače za sopstvenu kulturu i sopstvenu književnu produkciju“.

Izdavači to rade sami pa je tako i Laguna ove godine krenula tim putem.

„Prvi put smo bili u Frankfurtu na Sajmu knjiga. Imali smo veliki broj sastanaka sa predstavnicima raznih zemalja i veoma smo zadovoljni nastupom“, navodi on.

---

Šta se promijenilo posle pandemije

Pandemija koronavirusa donijela je, ističe Papić, neke novine i u svijetu izdavaštva.

„Prosto, došlo je do porasta onlajn prodaje, do porasta povjerenja kupaca u taj način trgovine. Dakle, to je trend koji se nastavio i nakon pandemije“.

On kaže da, i pored toga, promet u samim knjižarama nije smanjen.

„Uostalom, vidimo da je i u Americi Amazon počeo da otvara standardne knjižare. Dakle, najveći onlajn šop je shvatio da postoji potreba i za standardnim vidom prodaje. Ekspanzija onlajn prodaje jeste svakako tekovina pandemije. Ona je pružila nove mogućnosti, ali i evidentirala nove probleme kao što su manjkavosti infrastrukture, dostave…“

Slađana Gavrić, Forbes Srbija