Sto dana rata sa Iranom: Kako su pogođeni globalna tržišta i ekonomija

Danas se navršava 100 dana od početka rata na Bliskom istoku, a sukob i dalje izaziva značajnu volatilnost na tržištima akcija, obveznica, valuta i sirovina i u svim regionima svijeta, dok trajni mirovni sporazum ostaje nedostižan, piše CNBC.

Pregovori između SAD-a i Irana su zastali, pri čemu Vašington i Teheran šalju različite poruke o stanju mirovnih razgovora, dok obje strane povremeno razmjenjuju vojne napade. Ipak, krhko primirje i dalje je na snazi kako bi se omogućila diplomatija.

Kako se sukob nastavlja, pritisak na pojedine ekonomije i djelove finansijskih tržišta sve više raste.

Bikovi na Vol stritu ignorišu rat

Neposredno nakon prvih udara SAD-a i Izraela na Iran, akcije širom svijeta su pale. Dok su dionice na pojedinim tržištima imale poteškoća da povrate zamah, glavni indeksi Vol strita (Wall Street) nadoknadili su početne gubitke, jer investitori gledaju mimo rata, viših cijena nafte i uticaja sukoba na inflaciju. S&P 500 dostigao je nove istorijske maksimume iako rat traje.

Ijan Barns (Iain Barnes), glavni investicioni direktor u Netwealthu, kazao je da su tržištima akcija dominirale pretpostavke da će rat velike ekonomije koje uvoze energente prebaciti iz „blagog dezinflatornog okruženja“ u stagflatorno. Međutim, u fokus su došli i optimizam u vezi sa budućom disruptivnom snagom vještačke inteligencije i profitabilno okruženje za američke kompanije.

„To je poguralo tržišta akcija naviše, ali jasno predvođena kompanijama u SAD-u i azijskim tržištima koje se vide kao direktni korisnici potrošnje na AI“, naveo je u mejlu. „Evropske akcije su bile prigušenije, jer je uticaj rasta troškova energije problematičniji.“

„Potrošnja na AI infrastrukturu ukazala je na niz potencijalnih uskih grla, prije svega na nezajažljivu tražnju za računarskim kapacitetima koja podstiče rast cijena akcija kompanija iz sektora poluprovodnika“, rekao je za CNBC u mejlu Toni Midouz (Toni Meadows), šef investicija u BRI Wealth Managementu.

„Tržišta i čitave ekonomije poput Južne Koreje i Tajvana zbog toga dobijaju bolje prognoze rasta.“

On je dodao da SAD, pošto su u velikoj mjeri energetski samodovoljne kada je riječ o nafti, ne osjećaju pritisak izazvan sukobom u Zalivu tako neposredno kao druge ekonomije.

„Ako Hormuški moreuz ostane zatvoren, inflacija će vjerovatno porasti, ali investitori djeluju spremno da vjeruju da ni Tramp ni Iranci ne žele da produže ovaj sukob“, dodao je Midouz. „Ipak, u jednom trenutku će uticaj sukoba, ukoliko ne bude riješen, dovesti do pada tražnje koji investitori neće moći da ignorišu. Ali ta tačka još nije dostignuta i, iako tržišta predvodi mali broj akcija, pozitivne vijesti za te kompanije nadjačavaju neizvjesnost u drugim sektorima, poput potrošačkih akcija.“

Prinosi na obveznice skočili

Državne obveznice bile su volatilne od izbijanja rata, ali prinosi na suvereni dug ostaju visoki.

Prinosi i cijene obveznica kreću se u suprotnim smjerovima, pa visoki prinosi znače da i dalje postoji pritisak na pad vrijednosti te imovine.

Prinosi na američke državne obveznice među onima su koji su skočili nakon početka rata, jer su investitori požurili da u cijene uračunaju višu inflaciju i strožu monetarnu politiku. Prošlog mjeseca prinos na 30-godišnju američku obveznicu dostigao je najviši nivo od perioda prije finansijske krize.

Sličan obrazac zabilježen je u mnogim velikim ekonomijama.

Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je istovremeno zahvaćeno i domaćim političkim previranjima, zabilježilo je posebno snažnu rasprodaju državnih obveznica, poznatih kao gilts.

Nil Birel (Neil Birrell), glavni investicioni direktor u Premier Miton Investorsu, rekao je za CNBC da su tržišta obveznica zauzela stav da postoji „nešto stvarno zbog čega treba brinuti“, ukazujući na bojazan od više inflacije, slabijeg rasta i poremećaja u lancima snabdijevanja.

Cijene nafte su se smirile, ali zabrinutost ostaje

Hormuški moreuz, ključna ruta za transport nafte na Bliskom istoku, suštinski je zatvoren tokom trajanja rata, što je dovelo do velikih oscilacija cijena nafte, dok su trgovci reagovali na vijesti o raketnim napadima, mirovnim pregovorima i primirjima.

Iako su cijene znatno pale u odnosu na ratne vrhunce, i dalje su daleko više nego prije početka sukoba. Globalni referentni fjučersi na naftu Brent trguju se oko 36 odsto iznad predratne cijene, dok su američki fjučersi na West Texas Intermediate i dalje u plusu od gotovo 50 odsto.

Blokada Hormuškog moreuza, uz oštećenja i zatvaranja ključnih energetskih proizvodnih postrojenja na Bliskom istoku, stvorila je ozbiljna ograničenja u snabdijevanju.

Problemi u snabdijevanju primorali su uvoznike nafte da traže alternativne dobavljače. U posljednjih 100 dana porastao je američki izvoz sirove nafte, što je Tamas Varga, analitičar PVM Oil Associatesa, opisao kao jedan od „očiglednih ublažavajućih faktora koji sprečavaju značajniji rast cijena“ na tržištima sirove nafte.

„To uključuje oslobađanje strateških rezervi nafte, izuzeća od sankcija za iransku i rusku naftu koja je već na moru, smanjen kineski uvoz nafte, alternativne rute za transport nafte iz Persijskog zaliva ka Aziji i Evropi, povećan američki izvoz sirove nafte i derivata i, konačno, pad tražnje“, rekao je.

Ipak, dodao je da će, ako zalihe nafte nastave da se smanjuju tokom juna, dostići kritične operativne nivoe i trka za obezbjeđivanje snabdijevanja će se intenzivirati. Ako se to dogodi, rekao je, „povratak iznad 100 dolara biće neminovan“.

„Ključno je da se moreuz ponovo otvori što prije, kako bi se ublažile nestašice u snabdijevanju i, posljedično, inflatorni pritisak“, dodao je Varga.

Inflacija raste

Ekonomski podaci počeli su da pokazuju širi uticaj rata izvan finansijskih tržišta.

Kako rat održava troškove energije visokim, podaci o inflaciji u raznim velikim ekonomijama počeli su da pokazuju rast cijena, podstaknut skokom cijena nafte, gasa, avionskog goriva i benzina.

U SAD-u je indeks potrošačkih cijena u aprilu dostigao godišnju stopu od 3,8 odsto, najviši nivo u gotovo tri godine.

Smanjene isporuke energenata sa Bliskog istoka bile su glavni pokretač rasta inflacije, iako su nagli skokovi cijena naveli pojedine vlade, uključujući Njemačku i Indiju, da intervenišu.

Pol Surgaj (Paul Surguy), generalni direktor Kingswood Groupa, zapitao se da li su tržišta postala „kolektivno otupjela na globalno ratovanje“.

„Da li svjedočimo, ako ne povratku TACO trgovine, onda jednostavno opštoj apatiji prema stalnim promjenama politike iz Bijele kuće?“, rekao je.

„Što se tiče prvog, zbog čovječanstva bih se nadao da nije tako. Što se drugog tiče, ovu predstavu smo već gledali – snažni tržišni pomaci na početku rasprave o trgovini bili su mučni, ali kako je vrijeme odmicalo, promjene carina možda se više nijesu ni registrovale na tržišnim ekranima.“

„Ono što vidimo jeste da je podrška ratu u SAD-u na istorijskom minimumu, vojno finansiranje na istorijskom maksimumu, a obje strane nesumnjivo traže izlaz koji bi im omogućio da sačuvaju obraz. To, više nego trenutno stanje na terenu, vjerovatno utiče na dugoročniju cijenu nafte. Niko ne želi da bude ovdje za šest mjeseci.“