Šta očekuje guvernerku NBS-a nakon propasti Alta banke, a šta monetarnu politiku: Po proceduri ili po ustaljenoj političkoj praksi

Sadašnja guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković izabrana je na tu funkciju prvi put 6. avgusta 2012. godine, tačno tri mjeseca nakon smjene vlasti u Srbiji i dolaska SNS-a na vlast.

Na tu funkciju izabrala je Narodna skupština, a na predlog tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Nekoliko dana prije toga njen prethodnik Dejan Šoškić podnio je ostavku. Razlog je bio predlog izmjena i dopuna Zakona o NBS-u koji je brzopotezno stigao u skupštinsku proceduru. Šoškić je to vidio kao pritisak na nezavisnost centralne banke, a nova vlast je to iskoristila kao mehanizam da promijeni guvernera NBS-a odmah po dolasku na vlast.

Da li će ovoga puta biti drugačije? Tabaković je svoj treći mandat na mjestu guvernera centralne banke otpočela avgusta 2024. Mandat guvernera je šest godina. Drugim riječima, ukoliko bi se poštovali propisi ona bi na toj funkciji bila do 2030.

Koliko je to realno? Da li će nova vlast čiji je ključni predizborni motiv bio oslobađanje države i institucija od partijske kontrole to i sprovesti? Šta očekuje guvernerku, a kako će izgledati monetarna politika Srbije u vremenima koja slijede? I može li oduzimanje dozvole za rad Alta banci koje je uslijedilo samo pet dana nakon izbora promijeniti stvari? Pogotovo što viceguverneri NBS-a sada zahtijevaju istragu u vezi sa okolnostima koje su dovele do propasti ove banke. ali i reviziju njenog poslovanja, pa i nadzora koje je vršio NBS.

Forbes Srbija potražio je odgovore na ova pitanja od Milojka Arsića i Đorđa Đukića, profesora beogradskog Ekonomskog fakulteta.

Ne raditi isto

Arsić kaže da je neophodno da se poštuju zakoni i procedure, kao i nezavisnost institucija. Ako je centralna banka nezavisna institucija po Ustavu i zakonu, onda bi to trebalo da bude i u praksi. Drugim riječima, naš sagovornik kaže, da aktuelnu guvernerku ne bi trebalo smjenjivati mimo procedura.

„Tačno je da je SNS brzim insistiranjem na promjeni Zakona o NBS-u zapravo izvršio pritisak na tadašnjeg guvernera Šoškića da ode sa te funkcije. Ali ako se sada uradi isto, onda se postavlja pitanje u čemu je razlika. Dakle, ako je Studentska lista dobila toliko povjerenje građana jer je tvrdila da želi da oslobodi institucije i da demontira sistem koji je počivao na volji jednog čovjeka, onda tako sada i treba da radi“.

Milojko Arsić kaže da se već u prvim danima nakon izbora dešavaju suprotne situacije.

„Nije odgovorno iznositi nedokazane informacije, kao što ne bi trebalo pozivati po cio dan na ostavke. Ako želimo sistem onda je potrebno da se tako i ponašamo. Dakle, ne treba pozivati generalnog direktora Telekoma da podnosi ostavku, nego sačekati da se formira zakonodavna i izvršna vlast i tu smjenu obaviti po proceduri. Ukoliko ima dokaza da je na tom mjestu zloupotrebljavao svoju poziciju i radio mimo zakona, postoje zakonske procedure šta se u tom trenutku radi i kako se postupa“.

Trebalo bi poštovati zakone

Arsić kaže da u ovom vakuumu postoji velika opasnost da se neki nekompetentni ljudi domognu funkcija zato što smatraju da im one pripadaju. To je, prema njegovim riječima, potrebno spriječiti.

„Ne smije se kršiti ono što se tokom kampanje propagiralo. Jer u suprotnom rizikuje se da ovu situaciju iskoriste neki ljudi i da mimo procedura i zakona dospiju na neke funkcije. A borba za uspostavljanje sistema se nije zbog tog vodila“, kaže Arsić. Zato smatra da bi izabrani predstavnici nove vlasti trebalo da jasno i nedvosmisleno osude takve pokušaje i da podsjete da je u svakoj situaciji potrebno poštovati zakone i procedure.

Odgovarajući na pitanje kako komentariše propast Alta banke i da li sada to mijenja situaciju, Arsić odgovara: „Suštinski ne. Zamislite da je nova vlast smjenjivala guvernera u prvim danima. To ne bi spriječilo propast Alta banke, jer su očigledno neke velike štediše odjednom povukle novac. To bi se desilo i da je guverner promijenjen. Ali da je promijenjen, SNS bi imao adut da kaže kako je banka propala čim je nova vlast preuzela Narodnu banku Srbije“, objašnjava on.

Ostavka kao moralni čin

Đorđe Đukić, pak, vjeruje da nekompetentne kadrove nova vlast treba da pozove na ostavke, kao moralni čin, ali nakon konstituisanja parlamenta.

„S obzirom na sistematsko razaranje najvažnijih institucija od strane prethodne vlasti i paralizu rada nezavisnih institucija, kroz imenovanje nekompetentnih partijskih kadrova koji su tu da ćute i parališu njihov rad, takav poziv bi bio adekvatan“.

Đukić kaže da ukoliko se oni na to ne odazovu, onda njihova smjena treba da se obavi zakonskim putem.

„I čin nereagovanja javnog funkcionera na negativne pojave zbog neznanja i lojalnosti vladajućem režimu znači saučestvovanje u nedozvoljenim radnjama, protivno javnom interesu. Taj recept uspješno primjenjuje u Mađarskoj premijer Peter Mađar. Istina, lakše mu je jer njegova partija ima dvotrećinsku većinu u parlamentu, pa može da mijenja Ustav ukoliko nailazi na prepreke za reformisanje institucija koje je bivši režim stavio pod svoju kontrolu”, kaže Đukić.

Šta sa guvernerom

Dvojica sagovornika Forbes Srbija i o sudbini Jorgovanke Tabaković na mjestu guvernera imaju malo drugačije stavove.

Milojko Arsić smatra da sa njenom smjenom ne bi trebalo žuriti. On kaže da je teško pretpostaviti da bi Tabaković na čelu NBS mogla ostati još četiri godine, ali i da smjena mimo zakonske procedure ne bi bila dobar potez.

„Postoje neke indicije da je NBS zloupotrebljavao zakon kod javnih nabavki. Nedjeljnik Radar je nedavno pisao o tome. Ako se to dokaže u nekom sudskom postupku, onda bi oni koji su uradili trebalo da odgovaraju. Osim ovoga, moguće je da postoje neki sporni potezi i u vezi sa poslovanjem nekih banaka, ali i to je potrebno dokazati. Kao što je potrebno dokazati odgovornost NBS-a u tom slučaju. Isto je i sa sumnjom da je guvernerka plagirala doktorat. I to jeste razlog za njenu smjenu. Ali tek nakon što se sve ovo dokaže“, kaže Arsić.

On navodi da je protivnik smjene guvernera iz političkih razloga. Upravo zato što to neće napraviti nikakvu razliku u odnosu na smijenjenu vlast.

Promijeniti Zakon o NBS-u

Đorđe Đukić, pak, predlaže izmjenu Zakona o Narodnoj banci. Tom izmjenom bi trebalo, kaže on, ukinuti Izvršni odbor.

„Izvršni odbor nije predviđen Ustavom, a sada donosi ključne odluke o monetarnoj i deviznoj politici. Taj odbor je pod potpunom kontrolom guvernera, jer guverner ima ovlašćenja da predlaže parlamentu viceguvernere. Izmjenama zakona treba urediti ovlašćenja i odgovornosti samo za dva organa, guvernera i Savjet guvernera NBS-a. Savjet guvernera NBS-a uz predsjedavanje od strane guvernera bi donosio sve odluke o monetarnoj i deviznoj politici koje sada donosi Izvršni odbor. Sada igra ulogu neke vrste nadzornog odbora sa mješavinom ovlašćenja iz sfere monetarne politike, poput utvrđivanja režima deviznog kursa, što ne poznaje nijedna centralna banka u svijetu“, kaže Đukić.

Dodaje da bi jedna od suštinskih izmjena trebalo da bude i pooštravanje kriterijuma ko može biti kandidat za guvernera i člana Savjeta guvernera. I to u smislu profesionalnog ugleda i besprekornog ličnog i profesionalnog integriteta u monetarnoj i bankarskoj sferi.

“Po važećem zakonu kriterijumi su minimalni. Da je državljanin Srbije koji ima visoko obrazovanje stečeno na studijama drugog stepena. I da ima najmanje 10 godina radnog iskustva u oblastima ekonomije, finansija ili bankarstva. Nijedna vlast od 2000. nije to željela da mijenja, jer je mogla da postavlja koga hoće, tretirajući funkciju guvernera NBS-a kao partijski plijen. Isto važi i za Savjet guvernera. Nova vlast ne bi smjela da propusti šansu koja joj se ukazuje. Dakle, ne da mijenja zakon da bi samo smijenila guvernera NBS-a, nego da promijeni mehanizam odlučivanja u NBS-u, na osnovu javne rasprave o predloženim izmjenama i dopunama zakona. To bi kasnije bila osnova za predlaganje promjene člana 95. Ustava kojim se reguliše pozicija NBS-a”, objašnjava Đukić.

Ishodi ovakve promjene

Đukić kaže da bi ovakve promjene izazvale dva moguća scenarija.

“Prvi je da guverner samoinicijativno podnese ostavku, smatrajući to moralnim činom, što ne očekujem. Ukoliko to ne učini, nova vlast može tražiti da u kratkom roku podnese ostavku. Dovoljan je jedan razlog: održavanje po svaku cijenu fiksnog kursa dinara koji je doveo do sistematskog uništavanja izvoznog dijela privrede sa velikim udjelom domaće supstance u proizvodima i enormnog zaduživanja građana, privrede i države i stvaranja iluzije kod stanovništva o rastućem životnom standardu preko plata i penzija izraženih u eurima”, tvrdi Đorđe Đukić.

On kaže da je dovoljno navesti hvalospjeve prethodne vlasti o rekordno niskom udjelu javnog duga u BDP od oko 44 odsto koji je rezultat inflacijom naduvanog nominalnog BDP-a u dinarima i vještački uvećanog BDP-a u eurima zahvaljujući fiksnom kursu dinara.

“Na stranu davanje saglasnosti NBS-a za prodaju većinskog paketa akcija Komercijalne banke slovenačkoj NLB krajem 2020. čime je bankarski sektor gotovo u potpunosti prepušten strancima. Bio je to katastrofalan strateški promašaj bez ikakve odgovornosti. Javno iznijeto upozorenje guverneru NBS-a da Poljska i Mađarska uspješno sprovode strategiju smanjivanja udjela stranog kapitala u bankarskoj industriji na ispod 50 odsto zbog ranjivosti domaćeg finansijskog sistema na spoljne šokove je ignorisano“, podsjeća naš sagovornik.

Kurs stabilan ili fluktuirajući

Milojko Arsić smatra da Narodna banka Srbije vodi dobru monetarnu politiku. U tom smislu za njega ne postoji nikakva potreba za brzom smjenom aktuelne guvernerke. Pogotovo prije nego što eventualne kontrole i istrage ne utvrde da li je bilo zloupotreba funkcije.

Odgovarajući na pitanje u vezi sa zastrašivanjem da bi vrijednost dinara mogla da oslabi nakon promjene vlasti, Arsić kaže da je to zloupotrijebljeno u kampanji.

„Uvjeren sam da dinar mora ostati na približno sadašnjem nivou najmanje još nekoliko godina, a nije isključeno da politika približno fiksnog kursa bude trajno opredjeljenje NBS-a. Zato što je jedan od najvažnijih zadataka države očuvanje makroekonomske stabilnosti, a to znači da Narodna banka Srbije u saradnji sa Vladom mora da obezbijedi nisku inflaciju. Da bi to mogla da uradi, dinar je potrebno da ostane stabilan. I država i privreda i građani su u ogromnoj mjeri zaduženi u stranoj valuti, i slabljenje dinara imalo bi velike posljedice u tom smislu. Osim stabilnosti kursa važno je da zarade rastu u skladu sa rastom produktivnosti, kako rast troškova poslovanja ne bi formirao inflacione pritiske“, odgovara Arsić.

Sloboda izbora u monetarnoj politici je u kratkom roku sužena

„Maksimalno je sužena sloboda izbora zbog prezaduženosti stanovništva, preduzeća i države kreditima indeksiranim u eurima. Nažalost, Srbija je tokom protekle decenije bila još jedan udžbenički primjer da jedanput promašen izbor režima deviznog kursa može da dovede zemlju u gotovo bezizlazan položaj. Postala je zarobljenik tog režima, jer su negativne posljedice u realnom i finansijskom sektoru tolike da se u dužem periodu ne smije preći na drugi režim. Na onaj u kome oscilacije kursa predstavljaju vjerno ogledalo percepcije učesnika na tržištu o stepenu uspješnosti ukupne ekonomske politike koju vlast sprovodi“, objašnjava Đukić.

On kaže da postojeći režim „de facto fiksnog kursa uz ciljanje inflacije“ mora biti zadržan u prelaznom periodu. Jer tako bi se izbjegla panika na tržištu i masovno nezadovoljstvo građana. Nakon perioda od 12 mjeseci, poslije izbora vlade, trebalo bi da uslijedi promjena režima fiksnog deviznog kursa ka režimu kontrolisano fluktuirajućeg deviznog kursa.

„Zone fluktuacije u tom režimu će diskreciono određivati NBS prilikom intervencija na deviznom tržištu, u funkciji postizanja ciljane stope inflacije. Pritom, ne bi objavljivala interne granice fluktuacije nominalnog deviznog kursa kako bi se spriječile spekulacije na deviznom tržištu. Veća fleksibilnost deviznog kursa (kroz dnevne oscilacije) se pokazala kao važna alatka kod članica MMF-a za apsorbovanje spoljnih šokova na realni sektor privrede. Osim toga, više je usklađena sa zvanično usvojenim režimom ciljanja inflacije od strane NBS-a“, kaže Đukić.

Efekti fiksnog kursa

Đukić podsjeća da je MMF u sklopu druge revizije savjetodavnog aranžmana juna 2022. sugerisao NBS-u da se postupno vrati na fleksibilniji devizni kurs.

„Vlasti su odlučno odbacile tu preporuku MMF-a, jer svi bitni pokazatelji počivaju na fiksnom kursu kao jedinom nominalnom sidru. To direktno protivrječi suštini koncepta ciljane inflacije, pa ga u krajnjoj liniji čini besmislenim u Srbiji. Pun smisao ima ukoliko se sprovodi uz primjenu režima slobodno plivajućeg kursa koji po sebi produkuje nizak stepen euroizovanosti privrede“, kaže naš sagovornik.

„Ako je kurs realan nema potrebe za vještačkim mjerama koje bi trebalo da podstaknu građane da više štede u dinarima, što se radilo, ali sa malim učinkom. Problem visokog stepena euroizovanosti privrede Srbije je ostao do današnjih dana. Udio devizne štednje stanovništva u ukupnoj štednji je 89-90 odsto. To znači da je u posljednjih 14 godina smanjena za svega osam do devet odsto“, zaključuje Đukić.

Petrica Đaković, Forbes Srbija