Sem Benkmen-Frid nudi svoj zatvorski dnevnik medijima: Nedostaje mu plišana igračka

Bivši kripto milijarder Sem Benkmen-Frid (Sam Bankman-Fried) služi kaznu od 25 godina u zatvorskom centru u Njujorku. Tamo uči o stvarima poput sportskog klađenja i drogi zvanoj „djus“ (eng. Deuce). Očajnički mu nedostaje plišana igračka Manfred.

U zatvoru su najvažnije male stvari. Na primjer, jastuci. Kada je Benkmen-Frid detaljno opisivao za Forbes svoje iskustvo u zatvoru na Bahamima nakon hapšenja u decembru 2022, jedna od prvih stvari koje je pomenuo bila je da je morao da zgužva tamnoplavo odijelo koje je nosio na sudu kako bi imao na čemu da odmori glavu.

Sada, dok izdržava kaznu za prevaru u ozloglašenom zatvoru Metropoliten zatvorskog centra u Bruklinu (gdje su nekada bili i Berni Medof (Bernie Madoff), Džefri Epstaj (Jeffrey Epstein) i Ar Keli (R. Kelly), SBF se ponovo žali na nedostatak jastuka u zatvoru. „Koji đavo nam nije dozvoljeno da imamo jastuke? Da li nam je dozvoljeno da spavamo?“, piše u svom zatvorskom dnevniku koji nudi medijima.

U dnevniku, SBF se opširno žali da mu je spavanje bez jastuka ili plišane igračke, konkretno plišanog medvjeda Manfreda, gotovo nemoguće, što mu je izazvalo bolove u leđima. Uvijek preduzetnik, bivši milijarder, čije se bogatstvo 2021. procjenjivalo na čak 26,5 milijardi dolara, opisuje kako je trampio dva mafina sa zatvorenikom pod uticajem droge u zamjenu za jastuk napravljen od punjenja iz iscijepanog dušeka, umotanog u majicu.

U ćeliji sa homofobom koji je opsjednut filmom o Frediju Merkjuriju

Forbes je dobio tri poglavlja Semovog zatvorskog dnevnika putem mejla od njegovog oca, Džoa Benkmena (Joe Bankman). On je angažovao Voltera Pavla (Walter Pavlo), saradnika Forbesa i bivšeg osuđivanog birokrate, kao savjetnika svom sinu. SBF-ov motiv za traženje izdavača dnevnika nije jasan. Nije novac, jer je, prema presudi, suočen je s konfiskacijom 11 milijardi dolara, uz zatvorsku kaznu. Milijarde za žrtve prevare koje se vraćaju kroz stečajni postupak nisu uključene. Iako bi memoari mogli donijeti višemilionski avans, prema jednom agentu, SBF neće vidjeti ni cent od toga.

Veći dio dnevnika fokusiran je na njegove cimere u ćeliji. Među njima je i jedan koga naziva Hari (Harry). Hari je ljubazan, ali glasan i mišićav homofob. Paradoks je da je opsjednut filmom Boemska rapsodija posvećenom Frediju Merkjuriju (Freddie Mercury). Hari i mnogi zatvorenici u okruženju SBF-a provode vrijeme gledajući sport i kladeći se.

Benkmen-Frid, koji je pronevjerio milijarde kako bi se kladio na kriptovalute, s prezirom piše o njihovom klađenju. „Jednog dana, Hari mi je došao s novom strategijom: uložiće 100 dolara. Ako izgubi, kladiće se sa 250, pa 600, dok ne dobije, i na kraju će dobiti tako da će gotovo sigurno biti na dobitku. Nisam imao srca da mu kažem za tu njegovu strategiju ima naziv – ‘kockareva zabluda“.

Dnevnik i gubitak pojma o vremenu

Dnevnik takođe opisuje „patološki“ nedostatak satova u zatvoru. „Lako je izgubiti pojam o vremenu u zatvoru. Teško je pratiti protok vremena. Dani, sati, mjeseci, godine, decenije, prolaze bez obilježja. Kao da zatvor želi da vam naglasi koliko ste nebitni za spoljašnji svijet. I koliko je on nebitan za vas tako što vam stavlja do znanja da su i društvene konvencije o vremenu više nisu važne u vašem životu. Dani su koncept za one napolju“, piše SBF.

Zbog nedostatka mjerača vremena, SBF je potrošio „trećinu“ svog zatvorskog budžeta da kupi digitalni sat vrijedan 42,25 dolara. Dodatno, skoro svakodnevno se sastaje s pravnim savjetnikom dok se priprema za žalbu i ima pristup računaru, kao i svakodnevne vidio pozive sa ocem advokatom.

Vjerovatno zato što se SBF još nije prilagodio svojoj novoj realnosti, njegovi zapisi imaju ton istraživača, poput Džejn Gudal (Jane Goodall) među šimpanzama. Ili ton viktorijanskog antropologa koji posmatra strane kulture. „Većina ljudi postanu ‘unutrašnji“, piše SBF o zatvorenicima. „Ratovali bi zbog banane i sve bi dali da se još jednom naduvaju“.

Upotreba droga

U dnevniku ističe još dvije grupe, one sa dugim kaznama koji su se „svjesno predali“, i grupu s kojom se izgleda i sam identifikuje. „Kako da se buniš protiv sistema kad ti on prvo oduzme slobodu da se buniš?“. Kako možeš da budeš iskren prema sebi kada si označen kao toliko velika prijetnja društvu da moraš da budeš zaključan u kavezu dok se konačno ne predaš, piše SBF.

SBF posvjećuje dobar dio jednog poglavlja zloupotrebi droge „djus“, iako tvrdi da nije korisnik. Nije jasno kakva je to supstanca. Samo se zna da se droga krijumčari natopljena u običan papir. Zatvorenici koji je koriste postaju „zombiji“ svake noći. Sjeća se kako je očito pušenje djusa natjeralo čuvare da konfiskuju sve nedozvoljene stvari u dijelu zatvora u kojem je smješten.

„Izgubio sam svoj jastuk večeras. Spavaću koristeći peškire i zatvorsko odijelo. To ne funkcioniše. Već me boli vrat“, piše SBF, prisjećajući se plišane igračke. „Otkad sam dobio plišanog psa sa dvije godine, spavao sam s njim gotovo svake noći, koristeći ga i kao zamjenu za jastuk. Putovao je sa mnom. Od Stenforda gdje sam rođen, preko koledža u Bostonu do posla u Njujorku. I do Berklija gdje sam pokrenuo Alamedu, Hongkonga gdje sam osnovao FTX, Bahama gdje je bilo sjedište FTX-a pa sve do povratka u Stenford gdje sam bio u kućnom pritvoru. Nedostaje mi Manfred“.

Steven Ehrlich, novinar Forbes

Sam Bankman-Fried Is Shopping His Prison Diary – Here’s A Peek Inside