Kapetanović: Vrijednost regionalne saradnje je u izgradnji sistema koji međusobno komuniciraju

Vrijednost regionalne saradnje je u izgradnji sistema koji međusobno komuniciraju i koji su kompatibilni sa evropskim standardima, jer se upravo na taj način regionalna saradnja pretvara u konkretnu evropsku integraciju, poručio je generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) Amer Kapetanović.

On je, uoči Digitalnog samita Zapadnog Balkana, za Forbes Crna Gora kazao da digitalizacija nema mnogo smisla ako se šest puta digitalizuju iste administrativne prepreke.

Na pitanje šta bi morao biti mjerljiv rezultat ovogodišnjeg samita u Crnoj Gori da bi se moglo reći da nije ostao samo na političkim porukama, Kapetanović je odgovorio da je za njega test prilično jednostavan: poslije samita mora se moći pokazati šta će građanima i kompanijama biti lakše nego prije njega.

„Ako ostanemo samo na deklaracijama o važnosti digitalizacije, onda nijesmo uradili dovoljno“, kazao je.

Samit će biti održan od 12. do 14. oktobra u Herceg Novom, okupiće svih šest ekonomija regiona i biće fokusiran na povezivanje digitalnih tržišta, javnih usluga, sajber bezbjednosti i približavanje Jedinstvenom digitalnom tržištu EU.

Digitalni identitet i elektronski potpis treba da važe i preko granice

Da regionalna saradnja može dati vrlo konkretan rezultat, naveo je primjer ukidanja naknada za roming unutar Zapadnog Balkana. To, kako je podsjetio, nije ostalo na nivou političkog dogovora i građani ga danas osjećaju svaki put kada pređu granicu i koriste telefon kao da su kod kuće.

Kako kaže, taj je sporazum potpisan upravo na jednom od prošlih digitalnih samita.

„I to je upravo vrsta rezultata kojoj treba da težimo i u drugim oblastima digitalne saradnje. Ne krećemo, dakle, od nule. Prošle godine u Skoplju partneri iz regiona podržali su zajednički pravac razvoja interoperabilnih digitalnih identiteta i usluga povjerenja, u skladu sa evropskim okvirom eIDAS 2.0. To zvuči dosta tehnički, ali suština je jednostavna: digitalni identitet ili elektronski potpis koji građanin koristi kod kuće trebalo bi, korak po korak, da postane upotrebljiv i preko granice“, pojasnio je.

On bi, kako dodaje, zato kao konkretan rezultat ovogodišnjeg samita volio da vidi jasan dogovor o tome šta je sljedeće: ko šta radi, kojim redoslijedom i kako prelazimo sa zajedničke namjere na praktičnu primjenu.

„Roming nam je pokazao da regionalni dogovor može promijeniti svakodnevicu miliona ljudi. Sada isti princip treba prenijeti na digitalne usluge“, rekao je ističući da digitalizacija nema mnogo smisla ako se samo šest puta digitalizuju iste administrativne prepreke.

Građani ne treba da budu kuriri između institucija

Interoperabilnost javnih uprava najavljena je kao jedna od ključnih tema samita, a Kapetanović podsjeća da se još nije došlo do toga da građanin može otvoriti laptop i bez razmišljanja koristiti istu elektronsku uslugu bilo gdje u regionu.

„Ali više nijesmo ni na početku. Sada imamo zajednički pravac i mnogo jasniju sliku kako do toga doći“, poručio je.

Kako dodaje, građanina ne zanima kako se sistem zove niti koji standard stoji iza njega. Njega zanima zašto mora ponovo da donosi dokument koji je neka druga institucija već izdala, ili zašto podatak koji država već ima mora unositi treći put.

„To je zapravo najbolji način da objasnimo interoperabilnost: administracije treba međusobno da razgovaraju kako građani ne bi morali da budu kuriri između njih.Naš cilj je da građanin Crne Gore, ali i bilo koje druge ekonomije regiona, postepeno može koristiti elektronske usluge kod regionalnih partnera sa što manje dodatnih procedura. To zahtijeva tehničko povezivanje, ali još više povjerenje institucija jednih u druge, usklađena pravila i sigurnost podataka“, naveo je.

To se, kako kaže, neće desiti preko noći, ali je vrlo važno da više ne govorimo o tome kao o nekoj dalekoj digitalnoj budućnosti. To je posao koji je već počeo.

Na pitanje koje konkretne digitalne standarde ili reforme zemlje Zapadnog Balkana trenutno najviše zaostaju da ispune u odnosu na EU, Kapetanović odgovara da ne bi pravio tabelu ko je prvi, a ko posljednji, jer partneri u regionu napreduju različitim tempom i u različitim oblastima.

„Mnogo je važnije pitanje da li svi idemo u istom pravcu. A taj pravac mora biti evropski“.

Tu su, kako ističe, tri oblasti posebno važne, a prva je digitalni identitet.

Evropska unija, kako je pojasnio, ide ka tome da građani kroz evropske digitalne novčanike mogu sigurno dokazati ko su, potpisivati dokumente ili koristiti određene usluge i preko granice.

„Ako želimo da budemo dio tog prostora, naši sistemi se moraju razvijati tako da jednog dana mogu funkcionisati zajedno sa evropskim«.

Druga važna oblast, prema riječima Kapetanovića, je interoperabilnost javnih usluga.

„To nije pitanje da li imamo dovoljno portala i aplikacija. Možete imati deset odličnih portala, ali ako institucije iza njih ne razmjenjuju podatke, građanin i dalje radi posao administracije“, upozorio je.

Treća oblast je sajber bezbjednost.

„Što više života, poslovanja i javnih usluga prebacujemo online to posljedice napada postaju ozbiljnije. Zato usklađivanje sa evropskim pravilima, uključujući i takozvani NIS2, mora pratiti i stvarna sposobnost institucija da spriječe incident, prepoznaju ga i brzo odgovore“, poručio je.

Prema riječima Kapetanovića, tu je jedna stvar posebno važna: evropsko usklađivanje nije završen posao onda kada je zakon usvojen. Završeno je tek kada sistem zaista funkcioniše.

„Regionalna saradnja nam pomaže da te sisteme od početka razvijamo kompatibilno, umjesto da za nekoliko godina pokušavamo spojiti šest potpuno različitih rješenja“.

Digitalna transformacija ili digitalna birokratija

Na pitanje gdje vidi najveći problem što kvalitet e-uprave i dalje veoma varira od zemlje do zemlje – u tehnologiji, zakonodavstvu, kapacitetima administracije ili političkoj volji, odgovorio je da je tehnologija često najlakši dio.

„Možete kupiti dobar softver. Mnogo je teže promijeniti način na koji institucije rade. Ako komplikovanu proceduru samo prebacite sa papira na ekran, nijeste napravili digitalnu transformaciju, napravili ste digitalnu birokratiju“, rekao je.

Zato, kako dodaje, kvalitet svake e-usluge treba provjeravati kroz tri vrlo jednostavna pitanja: mogu li cijeli postupak završiti bez odlaska na šalter; traži li mi institucija podatak koji već ima; i može li tu uslugu bez problema koristiti neko ko nije IT stručnjak?

„Ako su odgovori negativni, onda nije presudno koliko je moderna platforma na kojoj se usluga nalazi. Potrebni su nam stručni ljudi, institucije koje razmjenjuju podatke i politička odluka da se postupci pojednostave. A za region je posebno važno da razlike u kapacitetima ne postanu nove digitalne granice. Ako je neko razvio dobro rješenje, nema potrebe da svih šest partnera ponovo izmišlja istu stvar“, kazao je.

Cilj, kako je dodao, nije šest digitalnih ostrva, nego region u kojem javne usluge mogu da razgovaraju jedna sa drugom.

Sajber napadi ne poznaju granice

Odgovarajući na pitanje da li region ima dovoljno razvijene mehanizme za zajednički odgovor na velike sajber napade i očekujete li da sa samita proistekne konkretniji model regionalne saradnje u toj oblasti, rekao je da postoji mnogo bolja osnova nego prije nekoliko godina.

„Ali ne bih rekao da danas postoji jedan potpuno razvijen regionalni mehanizam koji bi automatski odgovorio na veliki sajber napad. I možda nam ni ne treba nova velika struktura sa novim imenom i novom administracijom. Mnogo je važnije da ono što već imamo može brzo da sarađuje“.

Prema njegovim riječima, u regionu postoje lokalni timovi za odgovor na računarske bezbjednosne incidente, skraćeno CSIRT, u Podgorici djeluje Regionalni centar za sajber kapacitete Zapadnog Balkana WB3C, RCC radi na jačanju regionalne saradnje, a prisutni su i brojni evropski i međunarodni partneri.

„Sljedeći korak je da te kapacitete još bolje povežemo: da se informacije razmjenjuju brže, da znamo kome se obraćamo kada do incidenta dođe i da iskustvo jednih odmah može pomoći drugima. Sajber napad neće stati na granici zato što mi nijesmo uskladili procedure“, istakao je.

Zato bi, kako kaže, volio da Samit dodatno podstakne upravo praktičnu saradnju, razmjenu informacija, zajedničko učenje i međusobnu podršku, umjesto stvaranja još jedne strukture samo da bi se mogli reći da je nešto osnovano.

„I ne treba zaboraviti najvažnije: sajber bezbjednost nije dodatak digitalizaciji. Ona je njen preduslov. Ako građanin ne vjeruje da su njegovi podaci bezbjedni, neće vjerovati ni elektronskoj usluzi, bez obzira koliko je ona tehnološki napredna“, poručio je.

Šta Crna Gora može da dobije od Digitalnog samita

Prema riječima Kapetanovića, biti domaćin samita neće samo po sebi automatski donijeti ni investicije ni nove digitalne usluge.

„Vrijednost domaćina zavisi od toga šta Crna Gora uradi sa kontaktima, idejama i partnerstvima koja ovdje nastanu. Ali prilika je velika. Na jednom mjestu imate donosioce odluka, kompanije, evropske partnere, stručnjake i ljude koji razvijaju digitalna rješenja. Za Crnu Goru je to prilika da pokaže šta već radi dobro, da vrlo otvoreno vidi gdje može učiti od drugih i da domaći IKT sektor poveže sa širim regionalnim i evropskim tržištem“, naveo je.

To, kako je dodao, može značiti nova partnerstva, zajedničke projekte, brže preuzimanje dobrih rješenja ili veću vidljivost Crne Gore kao mjesta za razvoj i ulaganje u digitalnu ekonomiju.

„Posebno je važno što se samit održava tokom crnogorskog predsjedavanja Berlinskim procesom. To daje domaćinu mogućnost ne samo da organizuje događaj nego i da pomogne da se regionalna digitalna agenda pomjeri korak dalje. A to je, po meni, najbolji rezultat: ne fotografija uspješnog samita, nego projekti i saradnja koji ostanu kada se svjetla u konferencijskoj sali ugase“, zaključio je Kapetanović.

Digitalni samit organizuje Ministarstvo javne uprave, pod pokroviteljstvom Vlade Crne Gore, u partnerstvu sa Savjetom za regionalnu saradnju (RCC), a u okviru predsjedavanja Crne Gore Berlinskim procesom.