Kad zemlja puca: Evropa gubi usjeve dok suša prijeti budućnosti poljoprivrede

Držeći šaku pješčane zemlje pored svog osušenog polja suncokreta, Tomas Gebel (Thomas Goebel) je ukazao na jednu od mnogih žrtava ovogodišnje suše: svijetlo zelenu mašinu koja podsjeća na traktor i dvokrilac u isto vrijeme, piše Gardian (Guardian).

Gurkenfliger (avion-krastavac) nekada je ponosno prolazio kroz njegova polja dok su radnici na krilima brali povrće za slane-slatko-kisjele »spreewald« krastavce. Gebel je prestao da je koristi za proizvodnju prije pet godina – njegovi krastavci nisu mogli da konkurišu cijenama u supermarketima – a nedavni eksperiment koji je omogućio turistima da se voze unutra izazvao je entuzijazam, ali malu dobit.

Sada Gurkenfliger ulazi u red starijih mašina i četiri hektara šume koje je Gebel prodao da bi prevazišao nedostatak likvidnosti, dok se bankarski krediti i plate zaposlenih sudaraju sa nestabilnim vremenom. Suša je ove godine pogodila njegove usjeve i smanjila prinos 40–75% u odnosu na prosjek posljednje dvije decenije.

„Srce ti brže zakuca“, rekao je Gebel samoproklamovani optimista koji je predsjednik udruženja poljoprivrednika južnog Brandenburga, govoreći o vrućem i suvom vremenu koje je ove godine uništilo njegove biljke.

„Svaki dan, na putu od kuće do polja, morao sam da gledam kako se suncokreti i kukuruz uvijaju i smanjuju“, rekao je. „Morao sam da vozim sa sjenilima. Nisam mogao da gledam lijevo ili desno.“

Priče poput Gebelove postaju sve češće širom kontinenta. Suša je Evropu koštala zapanjujućih 11,2 milijarde eura godišnje tokom posljednjih nekoliko decenija, pokazala je studija ranije ovog ljeta, a gubici će rasti kako zagađenje fosilnim gorivima guši atmosferu.

Godišni gubici od suše mogu porasti na 13 milijardi eura

Godišnji gubici od suše u EU, Velikoj Britaniji, Norveškoj i Švajcarskoj porašće, prema procjenama, na 13 milijardi eura ako globalno zagrijavanje dostigne 2°C iznad predindustrijskog nivoa – optimističan scenario zasnovan na trenutnim politikama – i na 17,5 milijardi eura ako dostigne katastrofalnih 3°C.

Najosjetljiviji je prehrambeni sistem. Lilijan Guzman (Lilian Guzmán), poljoprivrednica koja živi nedaleko od Berlina, rekla je da je suša dovela do „potpunog neuspjeha“ njenog usjeva uljane repice i da su ona i njeni zaposleni željeli kišu dok se berba približavala.

„Bilo je ogromno opterećenje“, rekla je Guzman koja, poput Gebela, ima pjeskovito zemljište koja teško zadržavaju vodu. „Gledali smo kroz prozor kao djeca koja čekaju prvi snijeg.“

Adam Bir (Adam Beer), organski poljoprivrednik u jugozapadnoj Engleskoj, rekao je da nije vidio pravu kišu mjesecima kada je posadio kupus i karfiol nakon toplotnog talasa koji je spalio Evropu početkom jula. Prvo je zalio polje jednom prije, a potom dva puta nakon što je posadio sadnice u krhku zemlju.

Ali za nedjelju dana, rekao je, mlade zelene biljke postale su „ili potpuno nevidljive, ili toliko suve da se mogu smrviti i pretvoriti u prašinu“.

Bir je očekivao da će izgubiti polovinu usjeva zbog vrućeg i suvog vremena, ali je umjesto toga otkrio da je 95% uništeno. „Srce ti jednostavno stane“, rekao je. „To je razarajuće.“

Od Velike Britanije, koja je zabilježila najsušnije proljeće u više od jednog vijeka, pa sve do Ukrajine, žitnice suočene sa desertifikacijom, nedostatak vode izazvao je patnju i u manje poznatim djelovima evropske ekonomije.

„Zaista je stresno“, rekao je Martin Štats (Martin Staats), predsjednik Njemačkog udruženja unutrašnjeg brodarstva. Niski vodostaji ograničavali su kretanje i sprečavali kompanije da pune brodove teretom, rekao je. U najsušnijim periodima, brodovi su morali da stoje u lukama.

„Ako to uporedimo sa kovidom ili drugim ekonomskim izazovima sa kojima se suočavamo u brodarskoj industriji, suša je najveći problem“, rekao je Štats. „Nije predvidiva, ne može se planirati, i ne možemo prilagoditi brodove.“

Ekonomske posljedice suše najvidljive na Rajni

Ekonomske posljedice suše najvidljive su na Rajni, koja povezuje njemačko industrijsko jezgro sa Roterdamom, najvećom evropskom lukom. Rijeka je 2018. godine, bila previše topla za hlađenje industrijskih postrojenja, a vodostaji premali za transport sirovina ili robe. Pad u proizvodnji koštao je njemačku hemijsku kompaniju BASF 250 miliona eura, piše Gardian.

Svenja Paul finansijska portparolka Kovestra (Covestro), manje njemačke hemijske kompanije, rekla je da je kompanija uložila u mjere koje su joj omogućile da izbjegne „značajne poremećaje“ posljednjih godina, sa malom potrošnjom vode.

„Da bismo se nosili sa promjenjivim vodostajima, osnovali smo posebnu radnu grupu koja prati prognoze i koordinira protivmjere“, rekla je. „[Ovo uključuje] raspoređivanje dodatnih brodova, stvaranje zaliha i prebacivanje transporta na željeznicu ili cestu.“

Ostali sektori se bore da se prilagode. Francuska i Švajcarska bile su primorane da zatvore nuklearne elektrane tokom junskog toplotnog talasa zbog nedostatka dovoljno hladne vode za hlađenje. U isto vrijeme, brane za proizvodnju električne energije širom kontinenta ostale su sa rezervoarima znatno praznijim nego prošle godine.

Evropska hidroenergija obično dostiže vrhunac u maju, kada snijeg i proljećne kiše pune potoke i rijeke, ali je 2025. proizvodnja pala na najniži nivo za taj mjesec od 2017. godine, prema podacima think-tanka Ember. U julu, britanska energetska kompanija SSE pripisala je „nepovoljne vremenske uslove u aprilu i maju“ za pad ukupne proizvodnje, uključujući godišnji pad hidroenergije u proljeće od 40%.

Neki regioni su doživjeli olakšanje od nedavnih kiša, dok su drugi i dalje napeti. Trećina Evrope bila je pod narandžastim upozorenjem na sušu krajem juna, a do avgusta su uslovi crvenog alarma nastupili u velikim djelovima jugozapadne Francuske i Balkana.

Nedostatak kiše ugrozio je poljoprivrednike širom kontinenta, koji su opterećeni drugim problemima i imaju malo prostora za disanje. Svitlana Litvin (Svitlana Lytvyn), glavna analitičarka Ukrajinskog agribiznis kluba, rekla je da je vrijeme ove godine „posebno razočaravajuće“ za ukrajinske poljoprivrednike. I dalje će biti dovoljno hrane za domaću potrošnju, rekla je, ali bi to moglo dovesti do pada poljoprivrednog izvoza – ključnog stuba ratom pogođene ekonomije zemlje.

Za Bira, organskog povrtara i proizvođača usjeva u Engleskoj, ovogodišnji gubici takođe postavljaju pitanje kako se pripremiti za budućnost. Rekao je da će propast njegovog karfiola i kupusa ovog mjeseca koštati 5–10% godišnjeg prihoda farme – udar koji dolazi povrh pada prinosa drugih usjeva i koji će se dodatno pogoršati daljim gubicima ove zime.

„Rezultat svega ovoga je potencijalno manje novca da platimo sebe, ali definitivno znači manje novca za investicije“, rekao je. „To znači da ne možemo graditi otpornost.“