Crnoj Gori godinama uskraćeni benefiti korišćenja resursa koji i njoj pripada: U pregovore o Bilećkom jezeru uključiti i BiH i Hrvatsku
Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva smatra da je ključ za rješavanje pitanja korišćenja hidropotencijala Bilećkog jezera primarno na relaciji Crna Gora – BiH (Republika Srpska), s obzirom na to da je jezero, kao početno u slivu, nastalo i da zahvata dio teritorije Crne Gore i BiH.
„Nakon toga, kada je riječ o nizvodnom korišćenju voda Bilećkog jezera, kao i voda u cjelini, to pitanje kao i druga pitanja u vezi sa tim treba rješavati trilateralno i sa Hrvatskom. Naravno, da u vezi sa rješavanjem tih pitanja treba i formirati odgovarajuće zajedničke komisije“, kazala su za Forbes Crna Gora iz Ministarstva koje je nadležno za oblast vodoprivrede, a time i za prekogranične vode.
Bilećko jezero od 1968. godine snabdijeva električnom energijom BiH i Hrvatsku, kroz hidroenergetski sistem Trebišnjica, odnosno hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Dubrovnik 1 i Čapljina. Iako, prema studijama, oko 40 odsto vodotoka dolazi iz Crne Gore, a oko petina površine jezera je na njenoj teritoriji, Crna Gora do danas nije dobila naknadu ni za jedan kilovat sat (KWh) električne energije iz ovog sistema.
Crnogorske vlasti su nekoliko puta pokretale to pitanje bezuspješno. U Trebinju je juče održan novi sastanak sa predstavnicima RS na kojem je dogovorena retroaktivna isplata naknade Opštini Nikšić po osnovu potopljenog zemljišta, koja nije plaćana od 1992. godine. Pitanje raspodjele hidropotencijala jezera je tek dotaknuto, a iz crnogorskog Ministarstva energetike najavili su novi sastanak.
Analitičar Dejan Mijović smatra da je u pregovore neophodno uključiti Hrvatsku i drugi entitet BiH, koji kao i RS, tu vodu koriste za proizvodnju energije, ali i druge svrhe, pa se sa svima njima tj. sa BiH i Hrvatskom i za sve svrhe treba dogovoriti naknada.
Podsjeća da je u Strategiji upravljanja vodama iz 2017, precizno navedeno da je potrebno formirati trilaterlanu komisiju.
„Dokument zagovara integralni pristup upravljanju vodama (str 25 i 26), ali u našoj Vladi ne čitaju strategije, pa se svakih malo problem voda Trebišnjice i Bilećkog pokušava riješiti parcijalno (samo kao hidroenergetsko pitanje) i bilateralno, samo sa BiH“, rekao je Mijović za Forbes Crna Gora.
Iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva navode da prema Zakonu o finansiranju upravljanja vodama Crne Gore, Crna Gora ima pravo na naknadu za korišćenje voda koja se plaća prema količini proizvedene električne energije od vode kojom se hidroakumulacija puni sa vodom sa teritorije Crne Gore, kao i za korišćenje vode u izuzetno povoljnim prirodnim uslovima korišćenjem hidroakumulacije Bilećkog jezera i to prema:
– zapremini (m3) hidroakumulacije utvrđenoj tehničkom dokumentacijom ili njenog dijela, i
– korisnoj površini (m2) povremeno plavljenog zemljišta, a obračunava se prema razlici površina vodenog ogledala akumulacije (m2) pri maksimalnoj i biološki minimalnoj zapremini akumulacije utvrđenoj tehničkom dokumentacijom.
Aktuelizovati pitanje zaključenja ugovora sa BiH
Ministarstvo vodoprivrede nije bilo direktno uključeno u pregovore sa RS, kada je riječ o raspodjeli hidroenergetskog potencijala Bilećkog jezera.
Iz Ministarstva podsjećaju da se tim pitanjem najviše bavila Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), a posebno ekspertski timovi koje je formirala Vlade Crne Gore, a nakon toga i ranije Ministarstvo ekonomije koje je bilo resorno za poslove energetike.
„Za razliku od toga, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je na inicijativu BiH, 2010. godine pokrenulo postupak za zaključivanje ugovora između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o međusobnim odnosima u oblasti upravljanja vodama od zajedničkog interesa radi utvrđivanja odgovarajućeg pravnog okvira za međusobnu saradnju dvije države u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na vode od zajedničkog interesa (korišćenje voda, zaštita voda i zaštita od štetnog dejstva voda). Međutim, do ozbiljnijih razgovora koji bi se odnosili na razmatranje, a potom i prihvatanje nacrta predmetnog ugovora koji je pripremljen od strane Vlade Crne Gore, još 2010. godine i dostavljen BiH diplomatskim putem sve do danas nije došlo“, kazali su iz Ministarstva.
Ministarstvo smatra da je, zbog protoka vremena, pitanje zaključivanja navedenog ugovora potrebno još jednom aktuelizovati na Vladi Crne Gore, i tim povodom uz eventualno inoviranje nacrta, formirati novu komisiju za pregovore, kako bi se nakon toga ponovo pokrenuo postupak pregovora.
Iz Ministarstva podsjećaju da se ovdje radi o izuzetno kvalitetnoj vodi kako za piće tako i za druge namjene, a posebno za proizvodnju električne energije za što se ona najvećim dijelom i sada koristi i da je potrebno izvršiti raspodjelu hidroenergetskog potencijala, a u tom okviru i postići dogovor u vezi dosadašnjeg i budućeg korišćenja voda Bilećkog jezera.
„U nedostatku te raspodjele odnosno dogovora, Crna Gora će kao i do sada biti uskraćena za korišćenje benefita koje već dugi niz godina BiH odnosno Republika Srpska neopravdano i na štetu Crne Gore gotovo u potpunosti koristi. Raspodjela hidroenergetskog potencijala, dakle, podrazumijeva dogovor kako u vezi dosadašnjeg tako i budućeg korišćenja voda Bilećkog jezera“, naveli su.
Dodaju da je najznačajnije pitanje koje u tom kontekstu treba rješavati je pitanje korišćenja energetskog potencijala u kom dijelu je Crna Gora do sada bila u potpunosti uskraćena.
„Osim toga, postavlja se pitanje plaćanja i odgovarajuće naknade kako za korišćenje voda kojima se jezero puni sa teritorije Crne Gore tako i za potapanje njenog zemljišta“, kazali su.
Bilećko jezero spada među najveće vještačke akumulacije na Balkanu, a nalazi se na granici Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Nastalo je izgradnjom i puštanjem u rad brane Grančarevo na međugraničnoj (sada međudržavnoj) rijeci Trebišnjici blizu grada Bileće u martu 1968. godine. Jezero je dužine 18 km i širine 3–4 km. Površina jezera je oko 33 kvadratna kilometra, u zavisnosti od vodostaja. Zapremina jezera je 1.280 miliona m3 a korisna zapremina je 1.100 miliona m3. Ukupna površina Crne Gore koja je potopljena Bilećkim jezerom iznosi 4,88 km2 što predstavlja 18% ukupne površine jezera. Takođe, udio crnogorske teritorije u ukupnoj zapremini akumulacije Bilećkog jezera iznosi 23,88%. Slivno područje akumulacije Bilećkog jezera sa teritorije Crne Gore iznosi 598,52 km2, a što čini 44,9% ukupnog sliva ove akumulacije.
Crnu Goru nigdje ne pominju
Prema mapi Bilećkog jezera na zvaničnom sajtu Uprave za vode Republike Srpske i na 12 strani Plana upravljanja Rijekom Trebisnjicom, čitavo jezero pripada RS iako državna granica ide sredinom rijeke i dijela jezera.
Crna Gora, njeno učešće u tim vodama i prava koja iz njih proističu se nigdje ne pominju.
Dejan Mijović kaže da BiH i Hrvatska ne prijavljuju Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE) na upitniku SDG Indicator 6.5.2 o prekograničnoj saradnji u upravljanju zajedničkim vodotocima da imaju prekogranični vodotok i problem sa Crnom Gorom u vezi sa rijekom Trebišnjicom i Bilećkim jezerom.
“Hrvatska, štaviše u svom izvještaju UNECE prijavljuje da sa Crnom Gorom ima Ugovor o međusobnim odnosima u oblasti upravljanja vodama, uključujuci i rijeku Trebišnjicu, iako ne postoje površinske i podzemne vode između dvije države. Po tom izvještaju, pomenuti ugovor je poslužio samo da se građani Herceg Novog snabdiju pijaćom vodom i prenesu znanja crnogorskim partnerima, te da nije bilo potrebe da se podnese detaljni izvještaj UNECE o prekogranicnoj saradnji sa Crnom Gorom”, rekao je Mijović.
Hercegnovska opština vodu za piće dobija iz sistema Trebišnjica Plat, cjevovodom kroz Konavle u susjednoj Hrvatskoj.
Mijović navodi da je Ugovorom o međusobnim odnosima u oblasti upravljanja vodama Hrvatska uslovila Crnu Goru da ništa ne preduzima u vezi voda Trebišnjice i Bilećkog jezera bez prethodne konsultacije sa Hrvatskom.
“Time se Crna Gora, ničim izazvana, odrekla svog nespornog prava (i pregovaračkog kapaciteta prema Hrvatskoj i BiH) da skrene dio voda Bilećkog jezera za sopstvene potrebe, recimo za vodosnabdijevanja primorja, dodatnu popunu akumulacije hidroelektrane Perućica ili gradnju nove kod Risna, itd”, kaže Mijović.
Kako je dodao, ne čudi što Hrvatska i BiH obmanjuju međunarodne institucije jer ne žele da se odreknu dijela dragocjenih voda, ali je nevjerovatno da je to isto uradila i Crna Gora.
„U izvjestaju UNECE iz 2020. godine, naime, Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore ne prijavljuje da (za razliku od sliva Save i Dunava) ne postoji međudržavna saradnja i komisija sa BiH o Trebišnjici i Bilećkom jezeru tj. da BiH odbija njeno formiranje“, kazao je.
Crna Gora je, kako je rekao, za razliku od ranijih godina izbrisala iz svojih strateških dokumenata rijeku Trebišnjicu kao važni vodotok od javnog značaja te stoga nije obavezna da pripremi posebni Plan upravljanja ovim vodotokom.
„Od javnog značaja se pominje samo vjestačko Bilećko jezero, ali ni za njega nikad nije pravljen Plan upravljanja“, rekao je Mijović.
Kazao je da su ovakav maćehinski odnos prema resursima Crne Gore imale sve dosadašnje vlade, pa bi Ministarstvo poljoprivrede kojim u kontinuitetu tri godine i u tri vlade upravlja isti ministar (Vladimir Joković), bilo dužno da objasni zašto se makar ono nije pro-aktivnije angažovalo na rješavanju ovog spora sa susjedima već se oglasilo tek sad kad je ono privuklo veliku pažnju javnosti.