Bonusi od 3.000%, ali rastuća nejednakost: Južna Koreja se suočava s AI čip bumom

Kada se prošlog mjeseca najistaknutiji razvod u Južnoj Koreji vratio na sud, advokati nisu raspravljali samo o raspadu braka, već i o tačnom datumu po kojem treba vrednovati akcije jedne specifične kompanije.

Presuda sudija u Seulu mogla bi promijeniti vrijednost imovine poslovnog tajkuna Čej Te-vona (Chey Tae-won) za milijarde dolara. Radi se o akcijama holding kompanije koja stoji iza SK Hynix, proizvođača čipova koji pokreću AI sisteme širom svijeta, piše Gardian (Guardian).

Južna Koreja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača ovih visokovrijednih čipova i zemlja svjedoči bez presedana bogatstvu koje proizlazi iz njihovog rasta. Od radnika u tehnološkim firmama koji primaju bonuse od šest cifara, do običnih ljudi koji ostvaruju ogromne investicione prinose – sve to pokreće eksploziju luksuzne potrošnje.

Ali samo mali dio populacije zaista profitira, što pokreće širu raspravu o tome ko bi trebao imati udio u zaradi najvrijednije industrije zemlje. Kako Južna Koreja pokušava odgovoriti na rastuću nejednakost, sve više se poziva da se neki dio prihoda, ili poreza koji generišu, ravnomjernije raspodijeli.

Ko stoji iza ogromnog bogatstva?

Ogromni porast bogatstva pokreću dvije kompanije – Samsung Electronics i SK Hynix. One dominiraju globalnim snaabdjevanjem memorijskim čipovima velike propusnosti, specijalizovanih čipova potrebnih za rad AI sistema. Analitičari procjenjuju da bi se njihova kombinovana operativna dobit ove godine mogla povećati gotovo sedmostruko.

Njihov uspjeh gurnuo je glavni južnokorejski indeks akcija Kospi na rekordne vrijednosti.

Proizvođači čipova počeli su dijeliti te rekordne profite sa svojim zaposlenima na način koji zemlja ranije nije vidjela.

U Samsungu, radnik u odjelu za memorijske čipove sa osnovnom platom od 80 miliona wona (oko 51.300 dolara) mogao bi ove godine dobiti bonus blizu 600 miliona wona (oko 384.900 dolara), većinom u akcijama. To je otprilike 17 puta prosječna godišnja plata u malim južnokorejskim firmama.

SK Hynix je ranije ove godine svojim radnicima isplatio bonus od gotovo 3.000% mjesečne plate. Na osnovu prognoziranih profita, očekuje se da će naredna isplata biti višestruko veća.

Tragači za luksuzom

Znaci ovog cvjetajućeg bogatstva vidljivi su širom zemlje. U satelitskim gradovima oko tvornica čipova južno od Seula prodaja luksuza je u porastu.

U prvim sedmicama maja, prodaja nakita u jednom robnoj kući skočila je 146%, dok je prodaja satova porasla 85%. U Ičeonu, gdje SK Hynix ima glavni kampus, registracije uvezenih automobila porasle su 108% u februaru. Cijene stanova u blizini linija autobusa koje koriste zaposleni u poluprovodničkim kompanijama rastu četiri puta brže od prosjeka Seula.

Ali ne rade svi koji profitiraju od AI buma u tvornici čipova. Brajan Li (Brian Lee), penzioner iz Seula, prije nekoliko godina je, gledajući finansijske videe onlajn, kupio male količine akcija SK Hynix i Samsunga zatim ih zaboravio. Njegov povrat na SK Hynix sada iznosi 1.264%.

„Ovo je rezultat mog rada, plus sreće,“ kaže on. „Osjećam se krivim, a istovremeno, iako još nisam podigao novac, skloni sam trošiti više.“ Dodaje da je počeo gledati kolekcionarske satove.

Ko ima profite?

Eksplozija bogatstva otvara pitanje: ko ima pravo na udio u profitima i kako ih ravnomjernije raspodijeliti u društvu?

„Godinama je poluprovodni sektor enormno profitirao od državne podrške,“ kaže Kim Jong-džin (Kim Yong-jin), profesor poslovne administracije na Sogang University u Seulu, ukazujući na decenije državnih ulaganja u istraživanje i industrijsku politiku. „Tako da moraju misliti i o društvu kao cjelini.“

Glavni savjetnik predsjednika za politiku uključen je u raspravu u maju, predlažući ono što je nazvao „građanskim dividendom“, tvrdeći da bogatstvo počiva na temeljima koje su svi Koreanci gradili pola stoljeća.

Iako su neki kritičari to vidjeli kao plan za direktnu isplatu novca ili prisvajanje profita kompanija, on je kasnije to suzio na način kanaliziranja viška poreznih prihoda natrag javnosti kroz strukturirane investicije.

Politički opozicioni lideri komentarisali su njegove predloge kao slične komunizmu, dok se predsjednički ured distancirao od plana.

Ne samo političko pitanje

Samsungov najveći sindikat skoro je u maju paralizirao proizvodnju, tražeći garantovan udio u profitu, prije nego što je posljednji trenutak dogovor spriječio štrajk.

Ali dogovor je izazvao nezadovoljstvo u firmi, jer oni koji rade u odjelima za telefone i uređaje dobili su samo djelić bonusa u odnosu na zaposlene u proizvodnji čipova.

Južna Koreja se dugo suočava s nejednakošću. Ima jedan od najviših nivoa siromaštva starijih građana u razvijenom svijetu, dok rastući troškovi stanovanja i života dodatno opterećuju mnoge porodice.

Sve više Koreanaca smatra da im se životni standard pogoršao, iako se bogatstvo gomila drugdje. Zapošljavanje u proizvodnji opada skoro dvije godine zaredom. Gotovo milion malih firmi zatvoreno je 2025, pri čemu su mnogi vlasnici ostali s ogromnim dugovima. Razlika u prihodima između najbogatijih i najsiromašnijih domaćinstava dostigla je šestogodišnji maksimum.

„Svi pričaju o bumu, ali većina Koreanaca ga ne osjeća,“ kaže Kju-suk Čo (Kyusuk Cho), student postdiplomskih studija informacijskih nauka. „Život postaje skuplji, a posao teže pronaći.“

Ako se isključe dvije kompanije za čipove – koje čine više od 50% Kospi indeksa – ostatak ekonomije jedva se pokreće.

Kim Jong-džin kaže da dobit treba dijeliti između onih koji su investirali, onih koji su radili i društva koje je omogućilo rast, na način koji jača zemlju na duži rok, ali da Južna Koreja još nema okvir kako to učiniti.

„Potrebno nam je konsenzus o tome kako dijeliti ove profite,“ kaže on. „To je najvažniji dio.“