Filip Jovićević: Satelit i raketa koju razvijamo stavljaju Crnu Goru na mapu evropske i globalne svemirske industrije
Kompanija Montenegro Space Research (MSR), čiji satelit bi trebalo da bude lansiran do kraja 2025, razvija i raketu-nosača, što pozicionira Crnu Goru na mapi evropske i globalne svemirske industrije.
To je u intervjuu za Forbes Crna Gora rekao izvršni direktor Montenegro Space Research-a Filip Jovićević.
Kaže da će raketa koju razvijaju biti modularna, manja, efikasna i dostupna istraživačkim centrima i univerzitetima koji ne mogu da priušte lansiranje sa većim igračima.
Satelit, nazvan Luča, je 1U CubeSat i opremljen je kamerom, kao i instrumentima za mjerenje kosmičke radijacije, a dobio je i podršku države.
Jovićević smatra da to što je Crna Gora mala, upravo je zato zanimljiva, jer ako je moguće napraviti svemirski program iz takvog okruženja, to automatski stvara fascinaciju.
„Investitorima često kažem da je mala zemlja idealna za brzo testiranje, fleksibilna za eksperimentisanje i puna neiskorišćenih talenata“, rekao je Jovićević.
On Crnu Goru u skorijoj budućnosti vidi kao tehnološki centar Balkana, sa nekoliko aktivnih istraživačkih baza, raketnim programom koji izvozi tehnologiju, i mladim timovima koji vode globalne projekte iz Podgorice, Kotora ili Berana.
Montenegro Space Research je prva organizacija ove vrste u Crnoj Gori. Kako je došlo do ideje da pokrenete nešto toliko pionirsko, i kakav je osjećaj znati da ste postavili temelje za crnogorsku svemirsku industriju?
Ideja je nastala iz jedne iskrene potrebe da znanje i vizija ne ostanu zarobljeni u teoriji. Krenulo je kao pitanje: zašto Crna Gora ne bi imala svoju svemirsku agenciju ili makar organizaciju koja postavlja temelje za takvu budućnost? Odgovor je bio jasan, neko mora biti prvi. Imao sam sreću da kroz prijateljstva, studije i profesionalne puteve steknem kontakte sa ljudima koji vjeruju da ništa nije nemoguće. I tako je počelo. Danas, kad pogledam gdje smo stigli, osjećaj je izuzetno snažan. Ne iz sujete, već iz odgovornosti, jer znamo da više nije samo ideja, već infrastruktura u izgradnji.
Razvoj prvog crnogorskog satelita, čije lansiranje se očekuje do kraja 2025, zvuči kao naučna fantastika za mnoge. Možete li nas provesti kroz taj proces i podijeliti trenutak kada ste shvatili da je ovaj san zaista ostvariv?
Satelit je 1U CubeSat i opremljen je kamerom, kao i instrumentima za mjerenje kosmičke radijacije. To je izuzetno važno za sve misije koje se odvijaju izvan Zemljine atmosfere, ali i za satelitsku komunikaciju generalno. Prvi trenutak kad sam shvatio da je ovaj san moguć bio je kada smo dobili formalnu podršku države. Kada jedna ideja sa papira dobije konkretan grant, prostor, i uključivanje akademske zajednice, to više nije maštanje, to je akcija. Igra sudbine je tu odigrala ulogu, jer moja majka nosi ime Valentina po prvoj ženi u svemiru, Valentini Terješkovoj. Nekad zaista povjerujem da je sve bilo zapisano među zvijezdama.
Vaši projekti, poput Robotics in Space s grantom od 100 hiljada eura od Evropske unije, organizacija NASA Space Apps Challenge kao lokalni lider, i značajna finansijska podrška države od preko 200 hiljada eura, svjedoče o izuzetnoj sposobnosti privlačenja resursa. Koji je ključni sastojak vašeg uspjeha u ostvarivanju ovih inicijativa i osiguravanju finansiranja? Da li je potrebna bliska saradnja s političkim strukturama, ili postoji neka druga formula za izgradnju povjerenja i partnerstava na domaćoj i globalnoj sceni?
Najvažniji sastojak je povjerenje. I transparentnost. Kad pokažete da iza projekta stoji jasna vizija, mjerljivi ciljevi i međunarodni partneri, lakše dobijate podršku i iz domaćih i iz stranih izvora. Saradnja sa političkim strukturama je korisna i potrebna, ali ključ je u tome da se sve postavi institucionalno, a ne lično. Uz to, ključna stvar je da ne čekate da vas pozovu, već da sami otvarate vrata, gradite timove i nudite rješenja. Grant za Robotics in Space dobili smo zajedno sa partnerima iz Grčke i Sjeverne Makedonije, što govori o snazi regionalne saradnje kada su ideje kvalitetne. Moram da naglasim da je projekat Robotics in Space dobio mnogo veći odaziv nego što smo se nadali, i pomogao nam da se pozicioniramo kao globalni brend.
Kada razgovarate sa svjetskim investitorima, kako im objašnjavate da dolazite iz zemlje koja ima manje stanovnika nego prosječna četvrt Pariza? I kako tu ‘slabost’ često pretvorite u prednost?
Uvijek kažem da dolazim iz male zemlje, ali sa velikim mozgovima. Crna Gora je upravo zato zanimljiva, jer ako možete napraviti svemirski program iz takvog okruženja, to automatski stvara fascinaciju. Investitorima često kažem da je mala zemlja idealna za brzo testiranje, fleksibilna za eksperimentisanje i puna neiskorišćenih talenata. Estonija je savršen primjer kako mala zemlja može postati digitalni gigant. Naša veličina je često bila tema za skepticizam, ali danas je postala naš brend.
Da li Crna Gora ima šansu da izgradi ekonomiju zasnovanu na znanju, i ako da – šta bi Vi uradili da ubrzate taj proces?
Apsolutno ima. Nažalost, pamet vrlo često ne nađe put do površine i brojne inovacije naših ljudi ostaju nezapažene. Potrebno je više ulaganja u softverske tehnologije, sajber bezbjednost, data science, i obrazovanje iz STEM oblasti. Turizam jeste važan, ali prihod od jednog kvalitetnog softverskog rješenja može višestruko nadmašiti turističku sezonu, a troši neuporedivo manje resursa. Treba nam svijest da mozak i struja mogu biti važniji od sunca i mora. Ja bih lično uveo poreske olakšice za high-tech startapove i omogućio najtalentovanijima da uče i razvijaju se kroz konkretne projekte, a ne kroz birokratiju.
Najavili ste razvoj prve crnogorske rakete-nosača što postavlja Crnu Goru na mapu evropske svemirske industrije. Kako planirate da se takmičite sa gigantima poput Spectrum-a, i šta čini vaš pristup jedinstvenim?
Naš pristup je kombinacija pragmatizma i otvorenosti. Raketa koju razvijamo biće modularna, manja, efikasna i dostupna istraživačkim centrima i univerzitetima koji ne mogu da priušte lansiranje sa većim igračima. Fokusiraćemo se na mikro i nano-satelite. Uvjeren sam da je budućnost u malim, agilnim sistemima, ono što Tesla radi u auto-industriji, mi želimo da primijenimo u svemirskoj. Raketa još nije završena, ali će imati komponente dizajnirane tako da se mogu lako nadograđivati. I tu leži naša šansa. Moram naglasiti da ovo ne bi bilo ostvarivo bez vrhunskog tima inžinjera na čijem čelu je moj kolega Nikola Perović. Mlad, pametan i željan znanja, osoba koja ne poznaje granice. Privilegija je takve ljude zvati kolegama i voditi organizaciju s njima.
Prva crnogorska raketa, da li je to za Vas samo inženjerski projekat, ili simbol jednog mentalnog oslobađanja?
To je više od inženjerskog poduhvata, to je iskorak iz okvira u koje smo često gurani. Mentalno oslobađanje znači vjerovati da Crna Gora može biti dio elitnog naučnog društva. Raketa jeste tehnička stvar, ali nosi simboliku: da smo prešli granicu mogućeg u glavama ljudi. To je možda i najvažniji rezultat jer jednom kad probijete granicu uma, fizičke granice postaju mnogo lakše za prevazići.
Imate podršku studenata sa Sorbone, saradnje i memorandume sa svjetskim svemirskim agencijama. Kako gradite ovu mrežu globalnih konekcija, i koliko je važno za Crnu Goru da bude dio ovakvih međunarodnih inicijativa?
Ključ svega je iskrenost i otvorenost. Kada ljudima predstavite ideju sa strašću, autentično, i pokažete volju da radite, oni prepoznaju potencijal. To je kako su nam došla i tri master studenta sa Sorbone, koji sada rade sa nama na razvoju raketnog programa. Crna Gora mora biti dio međunarodnih tokova ako želi da se razvija. Izolacija je luksuz koji više ne postoji. Privilegija je raditi sa naučnicima svjetske klase i gledati kako njihove ideje pronalaze tlo i u našoj zemlji.
Studirali ste finansije u Rimu, marketing u Kembridžu, magistrirali u Ženevi, a sada završavate doktorat. Kako ste uspjeli da uskladite toliko različitih akademskih i profesionalnih puteva, i šta vas je motivisalo da nikada ne prestanete učiti?
Motivacija dolazi iz znatiželje. Mene ne pokreće diploma, već mogućnost da sjutra znam više nego danas. Različite oblasti mi pomažu da sagledam projekte iz više uglova: finansije mi daju strukturu, marketing komunikaciju, a doktorat me povezuje sa naučnim svijetom. Učenje nikad nije bilo teret, već alat. I kada to tako postavite, lako je uklapati sve segmente u širu sliku.
Da li ste svjesno birali “nemoguće projekte” da bi testirali granice svog znanja, ili vas jednostavno vodi nešto veće, neka unutrašnja znatiželja?
Nikada nisam birao projekte po težini, već po osjećaju. Ako osjetim da nešto može imati ogroman uticaj, ne razmišljam koliko je teško. Testiram granice jer me vodi ideja da treba ostaviti nešto iza sebe. Da će neko jednog dana moći da kaže: ako je on mogao, mogu i ja. To nije inat, to je odgovornost.
Pored svemira, uključeni ste u druge naučne projekte koji imaju potencijal da promijene svijet. Možete li podijeliti jedan projekat koji vas posebno inspiriše i zašto vjerujete u njegov revolucionarni potencijal?
Radim na jednom projektu u domenu poljoprivrede, kroz partnerstva i poznanstva koja sam izgradio tokom godina. Riječ je o rješenju koje je razvila crnogorska naučnica i koje ima potencijal da potpuno transformiše ovu sferu. Ovaj projekat je već u fazi realizacije i vjerujem da će imati globalni značaj. Povezivanje naučnih otkrića sa domaćim tržištem, i njihovo testiranje u realnim uslovima, je nešto što me duboko ispunjava.
Gledajući sa satelita, gdje vidite sebe, Crnu Goru i Montenegro Space Research za 20 godina, ako nastavite da gurate stvari ovim tempom?
Vidim Crnu Goru kao tehnološki centar Balkana, sa nekoliko aktivnih istraživačkih baza, raketnim programom koji izvozi tehnologiju, i mladim timovima koji vode globalne projekte iz Podgorice, Kotora ili Berana. Sebe ne vidim na vrhu, već u pozadini, kao nekoga ko je pomogao da se sistem izgradi. I kao nekoga ko zna da je sve počelo od malog satelita i velike vjere i ambicije.
Na kraju, šta za Vas znači uspjeh? Da li je to lansiranje satelita, izgradnja rakete, ili nešto potpuno drugačije?
Uspjeh nije samo lansiranje. To je osjećaj da ste probudili znatiželju kod nekog mladog čovjeka. Da ste pomogli jednom naučniku da ima gdje da radi. Da ste iz Crne Gore poslali poruku da pamet ne zna za granice. Ako sve to postoji, sateliti i rakete su samo posljedica, a ne cilj.