„Voda se sakuplja na krovu“: Da li je ovo ključni razlog urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu?

„Zbog zapušenih slivnika i odvodnih vertikala dolazi do sakupljanja vode na krovu i potom procurivanja i prelivanja, što se i vidi na vijencima i plafonima unutar objekta“.

Ovo bi mogla biti ključna rečenica iz tzv. Glavne sveske, koja sadrži opise projekata predviđenih za realizaciju na poslu rekonstrukcije pruge Beograd-Subotica. Rečenica opisuje stanje krova na Željezničkoj stanici u Novom Sadu i potrebu da se isti sanira.

Da li je voda koja se skuplja godinama, možda i decenijama, uticala na utege koje su držale nadstrešnicu? Da li je doprinijela njihovoj koroziji i slabljenju? Ili je doprinijela propadanju betona na krovu za koji su utege bile pričvršćene? To su pitanja na koje bi istraga trebalo da odgovori i tako razjasni zbog čega je nadstrešnica pala.

Da li su mogle da izdrže metalno-staklenu konstrukciju koja je dodata na nadstrešnicu da bi zatvorila postojeće otvore? Ili je za sve kriva galerija koja je napravljena u unutrašnjem dijelu stanične zgrade?

Bivši nadzornik za dio radova na projektu Zoran Đajić juče je u gostovanju na N1 televiziji ukazao na problem krova. On je objasnio da je pri skidanju dijela ploča sa fasade stanične zgrade primijetio da je beton u lošem stanju.

„Da su tada skinute te ploče, vjerovatno bi se primijetilo da podloga nije dobra i možda bi se i primijetilo da su te utege možda i korodirale“, rekao je Đajić. „Možete zamisliti kakva je podloga, u kakvom stanju je bio taj beton za koji su bili pritisnuti ti utezi. Možda su oni popustili jer su korodirali u međuvremenu, a možda su popustili zato što taj beton više nije mogao da izdrži sve to. Naravno, utvrdiće se, sad kad se sve to pogleda, utvrdiće se šta je popustilo, utezi ili beton“, kazao je sagovornik N1.

Rekonstrukcija ili ne

Predstavnici vlasti požurili su da u prvoj reakciji na nesreću istaknu da nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije što se, prema njihovim tvrdnjama, vidi u građevinskoj dozvoli.

Da li je baš tako?

U Glavnoj svesci daje se ocjena da je objekat željezničke stanice „u konstruktivnom smislu u dobrom stanju“ i „vizuelnim posmatranjem“ nisu uočena oštećenja koja bi uticala na stabilnost objekta. Ali, ovdje je riječ o generalnoj ocjeni stanja zgrade. Pasus niže dodaje se da je fasada oštećena usljed atmosferskih i mehaničkih uticaja i da je na pojedinim mjestima došlo do otpadanja kamenih ploča i maltera. Da li je i to uticalo na prodiranje vode i oštećenja?

U Glavnoj svesci navodi se i da su zbog oštećenja na fasadi, krovu i u enterijeru potrebne intervencije. Među njima je i – sanacija ravnih krovova.

Da li je i, ako nije zašto nije, pri sanaciji krova utvrđeno u kakvom je stanju beton koji drži utege i same utege? Da li je moguće da je urađena sanacija krova protiv prodora vode, a da nije pogledano šta je „ispod“ odnosno u kakvom su stanju beton i utege? To su još neka pitanja bez odgovora.

Na nadstrešnici su izvođeni radovi. To nesumnjivo dokazuju snimci i slike koji su se pojavili na društvenim mrežama i u medijima.

Ministarstvo da objavi projekte

Dileme može da riješi samo resorno Ministarstvo građevinarstva tako što bi objavilo projekte u kojima su sadržani opisi radova.

Ono što se može vidjeti u građevinskoj dozvoli jeste da je predviđena rekonstrukcija, adaptacija i dogradnja objekta stanične zgrade u Novom Sadu.

Nadstrešnica koja je pala je sastavni dio te zgrade i nalazi se na istoj parceli. Kako na njoj nisu izvođeni radovi koji su zadirali u samu konstrukciju, već samo uređenje izgleda nadstrešnice, to bi mogao biti razlog zašto nema posebnog projekta.

U dostupnoj dokumentaciji postoji projekat pod oznakom 1/1.1 i nazivom „Projekat arhitekture rekonstrukcije, dogradnje i adaptacije stanične zgrade u željezničkoj stanici Novi Sad“. Svi radovi na zgradi, pa samim tim i na nadstrešnici koja je pala trebalo bi da budu popisani u ovom dokumentu. Međutim, dok ga Ministarstvo ne objavi, nećemo znati mnogo više od onoga što tvrde zvaničnici.

Druga nadstrešnica

S druge strane, javnost je zbunio projekat pod oznakom 1/1.2. Nosi naziv „Projekat arhitekture rekonstrukcije, dogradnje i adaptacije pothodnika i nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad“. Na društvenim mrežama se ovo ističe kao dokaz da je postojao projekat za objekat koji je pao. Po svemu sudeći to nije slučaj.

Naime, pothodnik je praktično prolaz kojim se izlazi iz zgrade na perone. Nadstrešnica pomenuta u ovom projektu je namijenjena zaštiti tog pothodnika, a ne ulaza u staničnu zgradu. To potvrđuje i Glavna sveska u kojoj se, u opisu ovog projekta, navodi da je duž perona „predviđeno rušenje postojećih peronskih nadstrešnica i izvođenje novih“.

I u građevinskoj dozvoli zasebno se navodi dogradnja i adaptacija pothodnika, kao i nova gradnja peronske nadstrešnice. Po svemu sudeći, s obzirom na to da je riječ o novoj gradnji, bio je potreban zaseban projekat. A treba imati u vidu i da pothodnik i peronska nadstrešnica stoje na drugoj parceli u odnosu na staničnu zgradu i nadstrešnicu koja je pala.

Promjena parcela

Da je puna transparentnost Ministarstva i objavljivanje projekata neophodno može se vidjeti i iz slučaja promjene naziva parcela na kojima su izvođeni radovi.

Naime, stanična zgrada željezničke stanice Novi Sad nalazi se na tri parcele – 10607, 10608 (na kojoj je centralni dio zgrade odnosno ulaz, čekaonica i nadstrešnica koja je pala) i 10609.

S druge strane, peroni su na susiednoj parceli koja je u građevinskoj dozvoli navedena pod oznakom 10592/3.

Međutim, uvidom u katastar, Forbes Srbija potvrdio je da ta parcela – više ne postoji. Urađena je preparcelizacija u kojoj su pojedine parcele promijenile oblik i oznaku. Sada su peroni na parceli koja nosi oznaku 10592/4. Ta parcela ne postoji u originalnoj građevinskoj dozvoli. Tek je naknadno urađena ispravka građevinske dozvole kojom je upisana ta nova oznaka.

Preparcelizacija je nešto što se redovno događa u građevinskim poslovima. Ipak, ona otežava praćenje „dešavanja“ na lokaciji što jeste razlog više da Ministarstvo objavi projekte i tako reši sve nedoumice.

Treća nadstrešnica

Još jedna nadstrešnica pominje se u projektu pod oznakom 1/1.5. I ovde nije riječ o problematičnoj nadstrešnici jer je to projekat arhitekture pothodnika i nadstrešnice u tehničko-putničkoj stanici Novi Sad. U Glavnoj svesci za ovaj objekat je navedeno da je namijenjen bezbjednom prolazu prije svega zaposlenih u TPS-u ispod četiri koloseka. I kod ovog pothodnika predviđeno je postavljanje nadstrešnice.

Za ovu kao i za peronsku nadstrešnicu postoje i posebni projekti izrade čelične konstrukcije pod oznakama 2/9.1.3. i 2/9.1.7. Ali, sudeći prema dostupnim informacijama, oni nemaju veze sa konstrukcijom postavljenom na nadstrešnicu koja se srušila, a koju mnogi u javnosti označavaju kao uzrok pada.

Na kraju tu su i projekti uređenja perona i peronskih nadstrešnica na željezničkoj stanici Novi Sad (9/5.1.1 i 9/5.1.2). Ali, nadstrešnica koja je pala nije dio perona. Ona je dio ulaza u staničnu zgradu tako da ni ovdje, po svemu sudeći, nije riječ o istoj.

Da li je zgrada zvanično završena?

Iako su juče pojedinci tvrdili da je iz centralnog sistema za izdavanje građevinskih dozvola uklonjena građevinska dozvola za željezničku stanicu u Novom Sadu, pokazalo se da to nije tačno.

Rekonstukcija stanice samo je jedan segment građevinske dozvole koja se odnosi na rekonstrukciju cijele pruge od Beograda do Subotice i niza staničnih zgrada i drugih infrastrukturnih objekata na trasi. Ta dozvola je i dalje na sajtu tvz. CEOP-a (centralna evidencija objedinjenih procedura).

CEOP otkriva drugu zanimljivost. U evidenciji nema izdate upotrebne dozvole za stanicu u Novom Sadu (ona će vjerovatno biti izdata tek kad cio projekat rekonstrukcije pruge bude završen). Međutim, nema ni prijave završetka objekta u konstruktivnom smislu.

Koliko smo uspjeli da utvrdimo provjerom u CEOP-u, prijavljen je završetak radova na parceli gdje su peroni. Ali, ne i na parceli 10608 na kojoj je stanična zgrada.

Da li je formalno zgrada i dalje u rekonstrukciji ili za ovu vrstu radova nije bilo potrebno prijavljivati završetak je još jedno pojašnjenje koje bi trebalo da nam daju nadležni organi zbog manjka informacija u dostupnim dokumentima. Inače, ova prijava se podnosi kada se gradi objekat, a kako je stanična zgrada formalno samo rekonstruisana jer je pod zaštitom, to bi značilo da se zvaničnim završetkom smatraju prethodna dva otvaranja stanice (2022. i ove godine).

Umjesto zaključka

Ono što se može izvući iz informacija dostupnih javnosti, nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije, ali sve zavisi od toga kako se tumači riječ rekonstrukcija. Promijenjen je njen izgled jer je dodata konstrukcija sa staklima i revitalizovana je fasada. S druge strane, nije ništa dozidano ili sanirano u konstruktivnom smislu. Ili jeste, ako se u to računa metalno-staklena konstrukcija?

Međutim, u svjetlu pada nadstrešnice to nije ni važno. Jer, nadležni organi moraju da odgovore na pitanja u oba smjera. Ako nije rekonstruisana, a trebalo je – zašto to nije urađeno. Ako je rekonstruisana, a pala je – zašto se to dogodilo.

Čak i da su izvođeni samo radovi na osvježavanju izgleda nadstrešnice, a to potvrđuju dostupni snimci i slike, to je trebalo da bude zapisano u projektu rekonstrukcije stanične zgrade. Kako se u cijelu priču uklapa dodata konstrukcija sa staklima, važno je da nam otkrije resorno ministarstvo objavljivanjem projekata.

Kod rekonstrukcije objekata koji su pod zaštitom zbog svog kulturnog i istorijskog značaja, nadležni zavodi najčešće ne dozvoljavaju bilo kakvu promjenu gabarita objekta odnosno doziđivanje, rušenje ili drugo mijenjanje izgleda. Kako je onda dodavanje nove konstrukcije na nadstrešnicu bilo dozvoljeno? I da li je bilo dozvoljeno?

Zavod za zaštitu spomenika kulture Novog Sada u jučerašnjem saopštenju u kom je naveo da je precizirao kako nadstrešnicu iznad glavnog ulaza treba sanirati, nije pomenuo tu dodatnu konstrukciju od metala i stakla.

Da li bi krov i utege, ako je s njima sve bilo u redu, izdržale i taj „dodatak“ i sačuvale 14 života?

Ivan Radak, urednik Forbesa Srbija